deset trudničkih zapovijedi

Kad je žena trudna, ljudski stavovi o tome što ona može ili ne može idu iz jedne krajnosti u drugu. Neki je tad smatraju bolesnom ženom koja ne može apsolutno ništa sama. Jednom dok sam čekala da prijeđem cestu stariji me gospodin pitao vrlo zabrinuto trebam li pomoć. Možda jer nije bilo semafora, a ja s trbuhom do zuba, u jednoj ruci vrećice s tržnice, a u drugoj ruka sina, pa je mislio da ja to neću moći. Ma tko će ga znati što je on mislio, ali u svakom slučaju ljubazno sam zahvalila na ponuđenoj pomoći i rekla mu da mogu sama. Druga „ljudska vrsta“ trudnu ženu smatra kao prijetnju njegovom opstanku pa se na nju deru ako preko cijelog reda ide ONA prva na šalter u banci, a…

seks nakon poroda

Mišljena sam da mnoge žene nakon poroda nisu previše zainteresirane za intimne odnose s partnerom. I tu ne mislim tjedan-dva nakon poroda, već nakon šest tjedana kad ginekolog ustanovi da se sve vratilo u normalu (naravno da ne misli na psihu jer ona se rijetko kad vraća u normalu, misli na organe ženskog spolnog sustava). Zašto nisu zainteresirane? Dobro možda ne sve, ali većina, a onima koje jesu divim se! Reći ću vam zašto JA nisam bila zainteresirana, a vjerujem da će se mnoge prepoznati u mojim riječima. Nakon prvog poroda ispočetka se nisam snašla u ulozi majke, odnosno nervozirala sam zbog manjka sna te mi je prvih par mjeseci prošlo u navikavanju na tu novu nimalo laku ulogu. Takva živčana, neispavana, iscrpljena ne da nisam pomišljala na sex, već…

MAMA GAIA

Pula je maleni grad, ali je grad koji se može pohvaliti velikim ljudima koji ga čine ljepšim i boljim mjestom. Jedna od njih je i Helena Gaia Petrović, doula, trenerica taijiquana i qigonga, učiteljica yoge i plesa s preko 25 godina iskustva u holističkom radu, majka tri sina i zagovornica prirodnog poroda. Imala sam čast razgovarati s njom o njezinom radu koji ona ne doživljava kao posao, već kao poziv i način življenja.

ŠUMSKA DJECA

Zamislite vrtić gdje su djeca cijeli dan vani neovisno o vremenskim uvjetima (DA, i po kiši i po snijegu, zimi i ljeti); vrtić u kojem nema onih klasičnih uglavnom plastičnih igračaka, već ih djeca izrađuju sama; vrtić u kojem djeca uče vrtlariti, kuhati, sakupljati drva za ogrjev; vrtić koji djecu uči o suživotu s prirodom. Francesca Miličević, psihologinja i certificirana dadilja, takav vrtić (odnosno obrt za obiteljsko čuvanje djece) uskoro otvara u Puli.

BESPELENAŠTVO

Možete li zamisliti bebu bez pelena? Ono baš bez full time, znači uopće ne kupujete pelene! Sad se sigurno pitate PA GDJE ONDA BEBA VRŠI NUŽDU? Pa isto gdje i mi odrasli, u WC-školjku. Postoje roditelji koji prakticiraju komunikaciju oko eliminacije (engl. Elimination Communication – EC), tj. Bespelenaštvo. Roditelji uz pomoć signala (da, beba kad treba piškiti ili kakati vrti se, meškolji, umiri – kako koja), svoje intuicije ili rutine (nužda nakon obroka ili spavanja) stavljaju bebu iznad WC-školjke, umivaonika ili neke posude da obavi nuždu.

ŽIVOT NA MORU

Plaža! More! Sunčanje! Kupanje! Moving! Događanja! Ljetooo! Obožavala sam to godišnje doba. Zašto je ova rečenica u perfektu? Zato što ga ove godine ne obožavam. Što se to dogodilo da ga sad manje volim?! Djeca, dogodila su se djeca. Već i vrapci na grani znaju da kad imaš malu djecu nema izležavanja na plaži, nema bezbrižnog kupanja i plivanja, nema sunčanja i ophođenja raznoraznih događanja.

AH TO CIJEPLJENJE!

Ovu bih temu nazvala kontroverznom. Zašto? Zato što izaziva toliko burnih reakcija i onih koji su za cijepljenje i onih koji su protiv cijepljenja, burnije od Thompsonova pjevanja na dočeku Vatrenih (jer pjevanje se brzo zaboravlja i ne utječe ni na čiji život, a s cijepljenjem naravno nije tako). Ovdje neću pisati o tome trebaju li se djeca cijepiti ili ne, što ako se ne cijepe ili cijepe. Pisat ću o mukama roditelja koji se u svim današnjim informacijama o cijepljenju izgube i ne znaju što bi, a svi oni žele svojoj djeci najbolje, a mislim tko ne želi. Jedan od tih roditelja sam i ja.

ZBOG ČEGA STANE MAJČINO SRCE

U istom trenu kad je gotovo cijeloj Lijepoj Našoj stalo srce dok su Vatreni zabili penal Danskoj, moje je srce stalo jer mi se beba probudila uz zvukove navijanja, a jedva sam je uspavala. Nisam neki fan nogometa i ne pratim utakmice, ponekad pogledam pokoju utakmicu više zbog društva, a ne zbog samog nogometa, ali razumijem ponos ljudi zbog nogometaša koji igraju za svoju domovinu, za svoju plaću.

TREBA LI DIJETE PISATI I ČITATI PRIJE ŠKOLE?

Svaki je roditelj uzbuđen i ponosan kad mu dijete kreće u školu. Dijete dobiva novu ulogu u životu, ulogu učenika pa je i ono uzbuđeno te se veseli velikoj promjeni u svom životu. Prije tog velikog dana mnoge roditelje muči isto pitanje – ŠTO MOJE DIJETE MORA ZNATI PRIJE POLASKA U ŠKOLU? Naravno da većina tu misli na znanje o slovima i brojevima te vještinu čitanja i pisanja. Trebaju li djeca išta od toga znati? Ja ću vam reći svoje mišljenje sa stajališta učiteljice.

VIRUSI I BIJESNE GLISTE

Svaki je roditelj najosjetljiviji na dijete kad je ono bolesno. Tad bi mu i zvijezdu s neba skinuli samo da mu bude lakše i da čim prije ozdravi. Moj se prvorođenac prvi put razbolio sa šest mjeseci. Bila je to samo trodnevna viroza. Ovo SAMO kažem iz današnje perspektive, a tad to nije bilo SAMO, već SVE, kao da je kraj svijeta. Tri dana i tri noći bdjeli smo nad njim te provjeravali diše li. Kad je krenuo u jaslice, krenule su i upale uha. Ne tako česte, ali dovoljno da bih više istražila o tome. Nije mi se svidjelo što i za malo crveno uho, bez vađenja krvi, dobije antibiotik. Razumijem da upale uha nisu bezazlene i da pedijatri žele pomoći, ali upala uha može biti i virusna pa…