ŠTO SKRIVAŠ OD MENE, MAMA?

Otkad se Vito rodio, već svi i znaju, prošla sam uspona i padova s vlastitim emocijama. I nijednu od njega nisam skrivala. Od rođenja i moje postporođajne depresije i drame oko apsolutno svake i najmanje roditeljske odluke, suza i bijesa, tuge i radosti, vidio me u svakom – najboljem i najgorem izdanju. Znam da mame često u kupaonu bježe plakati, a znam da me i moja upozoravala, nemoj plakati pred njim. Ali znam i to, da oni ionako sve osjećaju. I našu radost i tugu, sigurnost i nesigurnost, ali i iskrenost. A ja želim odgojiti iskreno dijete.

MOJA RUTINA ZA (SUPER)MAME I (SUPER)ŽENE

Kao prvo, mislim da istovremeno ne postoje superžene i da je svaka žena superžena. Isto je i s mamama. Zašto volim ovaj portal i tekstove na njemu je upravo to – sve mi jesmo i nismo super. Sve imamo svoje svijetle i tamne trenutke, dobre i loše reakcije na dijete, muža, posao i život općenito i dobre i loše priče koje pričamo sebi. I zato nismo supermame ni superžene jer smo ljudi. Istovremeno, mogućnost da se izdigneš iz svoje muke koliko god bila velika ili mala daje ti pravo koristiti epitet super. Nadam se da se razumijemo. Ako ne, pročitajte opet, ima smisla.

MNOŽI LI SE LJUBAV KAD SE DIJELI?

Već i ptice na grani znaju da mi je bilo teško kad sam rodila. Pisala sam o tome nekoliko puta i uvijek sam nastojala biti iskrena prema sebi, ali i prema drugim ženama jer, smatram, nije to stvar kukanja, već podrške i nastojanja da jedna drugoj kažemo – hej, nisi jedina i meni je tako. Ono o čemu nisam pisala jest kako se mijenjaju odnosi kad postaneš mama. I nije tu bitno imaš li jedno, dvoje ili petero, iako postoje velike razlike, bitno je da si promijenila svoj identitet i svoje ja, a s time i svoje odnose.

BEBA VOĐA DOHRANE. ILI NEREDA.

Kad sam rodila i držala još svoju bebicu zmaja na rukama (ili u nosiljci jer drukčije nismo ni postojali), k meni je došla prijateljica. U rukama je držala knjigu Beba vođa dohrane, a meni su oči zasjajile. To je bio svemir. Naime, još u trudnoći sam gledala video Ane Bučević, u kojem je pričala o toj knjizi, i znala sam da će metoda dohrane opisana u njoj biti naša metoda. Znala sam i da želim dojiti barem godinu dana a to je pošlo po zlu. No to je neka druga priča. U ovoj smo odluci uspjeli. Bar mislim.