zakon privlačnosti

Prvi puta sam o zakonu privlačnosti (eng. Low of atractions) čula kao bubuljičasta tinejdžerica na satu hrvatskog jezika u gimnazijsko doba kada je moja najdraža profesorica bila na bolovanju i kada je kao njezina zamjena došla mlada studentica kroatistike koje je više od književnosti voljela pričati o prizivanju pozitivne energije i onoga što si želiš da ti se dogodi. Sjećam se kako je strastveno govorila o mantrama koje ispisuje na stotine stranca i kako priziva svemir da joj pošalje upravo to što si želi. Sjećam se kako sam joj željela postaviti toliko pitanja o tome, ali kako sam onda bila ona koja se rijetko usudi podignuti ruku, sva su moja tadašnja pitanja ostala neodogovorena. Danas 20 godina kasnije vratilo me sjećanje na te dane. Nedavno me stvarnost podsjetila na zakon…

zašto sam ispisala dijete iz škole

Prije nekoliko mjeseci pisala sam o želji da ispišem stariju kćer iz škole i umjesto da bude dio školskog sustava kao većina djece njezine dobi da umjesto toga bude dio homeschoolinga. Imam sliku u glavi koja najbolje opisuje moje osjećaje i procese oko odluke. Kao da sam stala na rub litice bez ideje što se nalazi na samom dnu. Imala sam veliku želju skočiti iako me je strah od nepoznatog preplavljivao iznova i iznova. I dok sam ja tako stajala i nagovarala samu sebe, pregovarala sa svojim razumom i nabrajale sve razloge za i protiv, iza mene se nečujno prišuljala moja osnovnoškolka i bez imalo razmišljanja pogurnula me u nepoznato. Rekla je jedno jutro: «Ja nemam želju ići u školu. To nije škola za mene.» Kada sam ja u čudu…

život u kontrastima

Ima ovdje jedna žena koja me zadnju godinu dana neopisivo inspirira ( ako razumijete danski odite na www.majmy.dk, a ako ne ostanite sa mnom da vam ispričam više). Ona me podsjetila danas kako je život prepun kontrasta i kako je važno živjeti za njih i kroz njih. Prosinac je mjesec prepun kontrasta – najtamniji dio godine, sve dok ne dođemo do zimskog solsticija i polagano počnemo puštati svjetlo u naše živote. Mjesec kada radimo užurbano, kada kupujemo mahnito, kada mislimo na običaje više nego na ono što bismo sami željeli, kada jedemo previše i kada se smijemo najglasnije nazdravljajući šampanjcem za sreću u idućoj godini. A godine idu, tako ih mnogo odjednom stane u veliku kutiju uspomena. Suprotnosti. Svjetlost sunca u sjajnim kristalima prvog mraza, kristalno čisti zrak u hladnoći…

zeleni božić

Prije više od 12 godina upoznala sam svog Danca. Prvi danski Božić bio je obilan i raskošan i njegovi roditelji nisu štedjeli kada su ugostili svoju buduću inozemnu snahu samo 4 mjeseca nakon što su čuli da ja postojim. Bio je to Božić pun topline i uz manjak zajedničkog jezika.  Odmah mi je bilo jasno koliko su običaji i neodstupanje od njih jako važni. Rekao mi je još tada moj budući muž, da za Božić uvijek stoje iste stvari na meniju, da se pokloni ispod jelke ne broje u sitno, da se budan ostaje do kasno u noć i da se pokloni otvaraju jedan po jedan naizmjenice u krug po gostima pa svatko sjedi sa svojim poklonom dugo diveći se i zahvaljujući na istome. Doduše sve se uvijek može zamijeniti…

odluke koje mijenjaju život

Prodali smo dvije kuće u manje od godinu dana. Prvi puta jer smo bili spremni krenuti dalje, u nešto novo. Drugi put jer se nismo vidjeli u tome novome u čemu smo završili. Neki bi rekli da smo poludili. Neki ni ne pokušavaju razumjeti. Drugi vide da samo živimo život koji nama i za nas ima smisao. Kada smo u rujnu prošle godine prodali naš dom koji smo stvorili za i zajedno s našom djecom, jedini dom koji su naša djeca znala i to isti taj u kojem sam rodila jedno od njih, bili smo sigurni da je to za veće dobro. Vjerujete li da vam život pruža mogućnosti kada ih najviše trebate i žudite za njima, samo ih trebate prepoznati i iskoristiti? Mi smo naizgled imali sve: dva stabilna,…

dansko (ne)vrijeme

Ulazim u 12. godinu života na Sjeveru. Ja koja sam oduvijek voljela ljeto, more i sunce – što više to bolje, zavoljela sam jednog Danca i zbog njega prevalila udaljenost i fizičku i onu mentalnu pa sam samu sebe uvjerila kako će i život ovdje biti dobar. Ako me pitate kako sam se privikla, odgovor je dobro, ali njegove dubine i razmjere ostavit ću za neko drugo pisanje. No, ono što su se svi u početku pitali je kako sam se navikla na vrijeme ovdje i kako mi je palo živjeti u zimi. Ono što je najgore u danskom vremenu je njegova promjenjivost i neuračunatost. Još se uvijek sjećam kako sam jednoga dana na početku života ovdje stajala nasred dnevnog boravka i kako je s jedne strane zgrade padala kiša…

(po)rodi u danskoj

Prije malo više od godinu dana na svijet je došao naš sin. Prije malo više od godinu dana rodila sam po treći put. Svaki porod je drugačiji, svaki porod je čudo i na kraju svakog poroda čudo ostaje u nama. I danas nakon svih ovih godina iza mene sjećam se svakog svog poroda. Svaki je bio na svoj način ponosan i ja sam sretna što sam ih svakog memorirala u sjećanju i na papiru. Ovo je još jedna moja verzija priče o porodu u Danskoj. Iz mog ugla. Tri različita scenarija. Sve trudnoće normalne i bez ikakvih komplikacija. L. je na svijet došla na kraju kolovoza prije 7 godina. 13 dana prenesena, inducirana, nestrpljiva i puna očekivanja i snova. Sanjala sam curicu smeđih očiju i crne kose. Došla je ona,…

najbolji posao na svijetu

Prije desetak dana u jednim danskim novinama osvanulo je otvoreno pismo Sofie Carsten Nielsen (dopredsjednice Radikalnih Ljevičara «Radikale Venstre») kojim se obraća jednoj od najvećih desničarskih stranaka: Demokratskoj Nacionalnoj stranci («Danske folkeparti»). Naime DF, kako ih ovdje skraćeno zovu, iznio je prijedlog kako bi roditeljima (ili skrbnicima) trebalo isplatiti oko 19.000 danskih kruna mjesečno za čuvanje vlastitog podmlatka kod kuće u slučaju da se za to odluče umjesto da djecu na čuvanje šalju u vrtiće, jaslice i dnevne njege. U pismu Sofie Carsten Nielsen žestoko brani pravo na jednakost spolova koje je dovela do modernog pojma ženske emancipacije i ravnopravnosti u danskom društvu. Kako ona vidi modernu ženu u današnjem svijetu, prijedlog desnice smatra jednak ludosti koji ženu vraća u 1919. godinu kada joj je jedina vrijednost bila mjerljiva s…

škola ili ne?

Jeste li se ikada pitali kako bi izgledao vaš i život vašeg djeteta kada ono ne bi po propisu krenulo u školu s navršenih 6/7 godina i kada mu se ostatak života ne bi formirao oko školskog sustava? Jeste li ikada razmišljali kako postoje druge opcije od one poslati vlastito dijete u školu? Možda u zemlji u kojoj živite i u kojoj vaše dijete odrasta ne postoje druge opcije ili su čak zakonom isključene, ali u Danskoj postoji izbor: izbor u kojemu ići u školu je samo jedna od mogućnosti. Da, dobro ste pročitali. U Danskoj je zakonom dopušteno ne upisati dijete u školu, točnije po zakonu: «Sva djeca obavezne školske dobi imaju pravo na besplatno školovanje u osnovnoj školi. Roditelji ili skrbnici koji sami pružaju djeci obrazovanje koje može…