Za vrijeme trudnoće naslušala/i smo se svega: što jesti, što ne jesti, na što paziti, što raditi, kako raditi, što radi tata, što radi mama, gdje završavaju tatine obaveze a što su isključivo mamine – jer mama je nezamjenjiva. O porodu da i ne pričam. Svega i svačega se naslušaš, neke stvari usvojiš, o nekima žustro raspravljaš braneći svoje osobne stavove, a za treće vrijedi “na jedno uđe a na drugo izađe”. Što prije počnete prakticirati ovo zadnje – to bolje za vaše mentalno zdravlje. Ali što sa svim tim savjetima nakon što to malo biće dođe na svijet? Jesu li nam stvarno svi sve rekli ili neke stvari ostaju na nama “da ih otkrijemo”? Voljela bih da su mi neke stvari ipak bile rečene i da nisam toliko morala…
