nađene su manje nepravilnosti u radu kod mame i tate

Znate ono kad državne institucije pošalju priopćenje nakon što nešto gadno zaje… i samo napišu: „Bilo je manjih nepravilnosti u radu“. Takvo opravdanje onda bude malo dočekano na nož od javnosti, par se dana o tome više piše i začas dođe neko drugo čudo, stvar se zataška i idemo dalje. E pa roditeljstvo vam je cijelo takvo. Posao je to s vjerojatno najviše manjih (i većih) nepravilnosti. Naime, kad postanete roditelj, to je otprilike kao da vam bomba padne u dnevni boravak. Vi ste doduše znali da će ona roknuti, ali niste bili svjesni kojom jačinom. Zbog kontinuirane nepredvidljivosti posla bivanja mamom i tatom, često se javljaju različite nepravilnosti u radu. Samo što se za nas opravdanja ne pronalaze tako lako. Najveći problem su majke. One najviše sikću kad se…

godina dana jedne nove žene – mene

„Ništa vam se neće promijeniti kada dobijete dijete“, said no person ever. Godina dana je prošla otkad sam postala mama. Kratak period za izmjenu jednog čovjeka. Krucijalan za izmjenu, vjerujte mi. Promijenilo me majčinstvo i nabolje i nagore pa se ponašam ovako nekako kao i vrijeme: slojevito. Nekoliko sam važnih lekcija naučila u ovih godinu dana i mislim da je vrijedno podijeliti ih s vama. 1. Prvo vi, pa onda svi ostali Vas troje/četvero/petero ili koliko vas već ima, ste najvažniji. Vi ste numero uno, a onda dolaze oni koje niste rodili i za koje se niste udali, bili oni mama, tata, brat, sestra, kraljica Elizabeta. To tako morate postaviti inače ćete se izgubiti u moru toga da ugodite svima osim sebi. 2. Neke odnose nećete nikad moći promijeniti Nikad…

kad smo se pogubili?

Hodam jučer po jednom trgovačkom centru i tražim nešto za sina, prilazi mi preslatki dečkić od možda tri godine i povlači me za majicu. Obratim se i ja njemu i u tom trenutku dolazi njegova mlada mama i počinje se derati: „Jesam ti rekla da se ne mičeš od mene i da ne maltretiraš ljude po dućanu!“. Odmah joj kažem: „Ali stvarno mi nije smetao, ništa nije napravio“, na što ona nastavlja: „Neodgojen je i naporan i nema šta hodati sam po dućanu!“. Ta mama bila je mlađa od mene i moram priznati da mi je kroz glavu prošlo “ok, gdje si ti ostavila svoje živce”. Sama uviđam da imam sve manje strpljenja što sam starija, ali opet…ako netko trpi u toj jednadžbi, onda je to nažalost moj suprug. Oprosti…

mama ili čarobnica?

Mama sam. Nisam mađioničar. Iako se ponekad zaista osjećam k’o David Copperfield (jel on još nastupa btw?). Neki trenutci bivanja mamom me iscrpljuju. Ne znam evo koliko je puta normalno podići s poda nešto što je moj sin bacio. Vjerujem da postoji neki razuman broj, no meni se čini da stalno nešto podižem. I stalno se pitam kamo nam odlazi vrijeme? Kako je moguće da nam treba 45 minuta da se spremimo za plažu?!

mama na poslu, tata na porodiljnom

Kad smo saznali termin i kad je prošlo dovoljno vremena da ljudima počnemo govoriti da sam trudna, pao je dogovor s mužem da ćemo podijeliti porodiljni, kako bi svatko od nas mogao pola godine biti s djetetom. Taj je dogovor postignut bez problema i previše filozofiranja. No, ono što mi nitko nije rekao je da tih 6 mjeseci proleti brže nego onih standardnih 6 mjeseci bez bebe. Prvi tjedan mog povratka na posao protekao je u suzama. U ponedjeljak sam u autu bukvalno plakala od doma do ureda. To nije bila jedna blistava suzica na obrazu, to je bilo ridanje. Sada to mogu reći: plakala sam iz neznanja. Prvenstveno iz straha jer sam se bojala da će David plakati za mamom; plakala sam jer sam razmišljala o tome kako ćemo…