mama ili čarobnica?

Mama sam. Nisam mađioničar. Iako se ponekad zaista osjećam k’o David Copperfield (jel on još nastupa btw?). Neki trenutci bivanja mamom me iscrpljuju. Ne znam evo koliko je puta normalno podići s poda nešto što je moj sin bacio. Vjerujem da postoji neki razuman broj, no meni se čini da stalno nešto podižem. I stalno se pitam kamo nam odlazi vrijeme? Kako je moguće da nam treba 45 minuta da se spremimo za plažu?!

mama na poslu, tata na porodiljnom

Kad smo saznali termin i kad je prošlo dovoljno vremena da ljudima počnemo govoriti da sam trudna, pao je dogovor s mužem da ćemo podijeliti porodiljni, kako bi svatko od nas mogao pola godine biti s djetetom. Taj je dogovor postignut bez problema i previše filozofiranja. No, ono što mi nitko nije rekao je da tih 6 mjeseci proleti brže nego onih standardnih 6 mjeseci bez bebe. Prvi tjedan mog povratka na posao protekao je u suzama. U ponedjeljak sam u autu bukvalno plakala od doma do ureda. To nije bila jedna blistava suzica na obrazu, to je bilo ridanje. Sada to mogu reći: plakala sam iz neznanja. Prvenstveno iz straha jer sam se bojala da će David plakati za mamom; plakala sam jer sam razmišljala o tome kako ćemo…