počeo je pubertet

O lijepo, o drago, o slatko vrijeme pred pubertet! Bilo je predivno dok je trajalo jer razdoblje kaosa je počelo. Prištići, masna kosa, mjesečnica i sve ostale blagodati koje dolaze uz proces odrastanja jedne djevojčice. Ja ih imam tri…dakle kaos puta tri jer u jednom trenutku će sve biti u pubertetu…i naravno, kad se netko dotakne te teme, svi sažaljevaju mog muža jer kako će on jadan preživjeti kad nas sve četiri budemo u pms-u. Poludim na to! Da, naravno, njemu će biti najteže dok ćemo mi uživati u grčevima na rubu anemije. Always ultra super plus party, baby!No dobro, idemo dalje. Moja Laura će uskoro navršiti deset godina. Da, samo deset godina i već prije godinu dana su lagani simptomi puberteta krenuli. Lice joj se počelo mastiti zajedno s…

kad mama poludi

Vruće je! Tek je 10 sati ujutro, ja već ne znam za sebe! Sa mene se cijedi znoj nakon što sam oprala i izvjesila treću mašinu veša – možda pranje na potoku i nije tako loša ideja, barem bi me malo rashladilo i maknula bih se iz doma. Naredala sam neke dekice na kauč da Njihovim Veličanstvima bude mekano i udobno, novi potok znoja me oblio…a tek što me još čeka tokom dana. Pospremaj, kuhaj, vikni sto puta: dosta je, barem deset puta poželi udariti glavom u zid, pali klimu, gasi klimu, inhaliraj jer naravno da su bolesne na +35. I naravno da  cijelu noć nisam spavala jer me opet uhvatila bol u iščašenom kuku (tko zna što se tamo dešava, nisam bila na kontroli 20 godina) koja se nažalost…

kuća debele mame 2

Evo nas opet, nekoliko mjeseci kasnije. U prvom dijelu sam napisala da će me biti sram ako ne skinem koju kilu (ovdje) i je, sram me je, jer nisam skinula ni 100 grama. Ne znam kako je kod vas drage moje supermame, ali kod mene je nešto u stilu: ljeto stiglo mala, špek ostao! Ujutro počnem super, zdrava hrana, malo jedem, navečer samo što ne pojedem svinju s čokoladnim preljevom. I tako svaki dan ispočetka.

da sam ja superheroj

Dok ležim kraj svoje bolesne najmlađe kćeri koja se već danima bori sa virozom i visokom temperaturom i gledam svoju desnu ruku sa slomljenim prstom i hrpom masnica (jer trebalo bi paziti dok se zatvara ograda, a ne zujati okolo), mislim kako to sve ne bi trebalo biti tako. Jednom kad postaneš majka i supruga, trebala bi postati besmrtna boginja koju ništa ne može povrijediti ni u kojem smislu. Superwoman koja može poletjeti kad djecu treba dovesti ili odvesti iz škole, tako da mogu raditi i na nekom udaljenijem mjestu od doma, a ne provesti pola života putujući autom ili busom pod neprekidnim stresom hoću li sve stići. Da budem stepfordska supruga koja kuha savršene ručkove koji nikad ne zagore i zna savršeno dinstati luk (nema te magije kojom bih…

MAMA STUDENTICA

Davne 2003. godine, nakon završetke srednje Upravne i birotehničke škole, tamo odmah iza ugla u Gundulićevoj, započela sam sa studiranjem javne uprave…logični nastavak, nastavak koji je meni bio interesantan. Nije bilo lako jer sam i studirala i radila i zabavljala se i našla dečka (sadašnjeg muža). Polagala sam ispite, padala, živcirala se, odugovlačila…godine prolazile, udala se, rodila dijete, odselila iz Hrvatske…8 ispita do kraja.

TAJ VJEČNO PRISUTAN STRAH

Jutro je divno počelo, buđenje pjesmicom mojoj Teni za sretan 7. rođendan uz omiljeni joj Ferrero. Obukle su seke haljinice, uredile se jer ipak je danas poseban dan za sve nas. Uspomene samo naviru, prisjećamo se kako je to bilo davne 2012. godine. Tada smo već živjeli u Bukureštu, ali ja sam se vratila roditi ovdje, na starom terenu. Tatica je morao otići natrag zbog posla, a Laura i ja smo bile kod svekra i svekrve koji su nam pomagali i pazili na nas dok sam se ja gegala sa ogromnim trbuhom i povišenim tlakom zbog kojeg sam i provela tjedan dana u bolnici na promatranju. Šest dana prije termina, imala sam zakazani pregled u bolnici. Napravila sam milijun planova, sa svojom sekom ću otići na pregled i onda ćemo…

KAKO NE PRESTAJEM SANJATI

Čitajući članak supermame Tene (ovdje) i, koliko god volim sve članke ovdje napisane jer u svakome se barem malo pronađem i svaki me na svoj način utješi, nasmiješi, raznježi…ovaj spomenuti članak me baš dirnuo u moju bolnu točku – san o boljem životu za svoju djecu.

KUĆA DEBELE MAME

Dakle, tu je nova godina, tu je hrpa novih odluka: neću više urlati na djecu da pospreme sobu već ću to i deseti put ponoviti mirnim tonom (hahahaha) , probati ću biti pozitivnija, pametnija, koncentriranija na učenje bla bla bla i naravno, ona stara: jesti ću zdravo i biti mršava i zdrava (hahahahahahah)! Ta tako jednostavna odluka…da…valjda bih prije prekopala tunel do Melbourna nego jedan dan preživjela u potpunosti provodeći tu odluku, pa čak i djelomično bi bilo prihvatljivo.

SAGA O 2018.

Došao je kraj i ove naše 2018. godine. Stvarno zvuči kao brojka iz filmova o budućnosti, ali to valjda samo nama koji smo rođeni u prošlom stoljeću! Kod mene opet onaj podijeljeni osjećaj: prebrzo je prošla, a opet kao da je trajala cijelu vječnost, ovisi iz kojeg kuta zbivanja gledam. Generalno, kakva je bila?

SINDROM SREDNJEG DJETETA

Opet ono moje plačem! Plačem jer ne razumijem! Plačem jer već po tisućiti put se moja Tena i ja borimo jedna s drugom. Nisam dovoljno pametna, nisam psiholog, nisam više ni razuman čovjek jer za boga miloga, gdje je tome kraj? Zar to stvarno postoji? Zar taj sindrom srednjeg djeteta oblikuje moje dijete kao neko nervozno i nezadovoljno biće? Ili nešto nije u redu sa mnom?