TAJ VJEČNO PRISUTAN STRAH

Jutro je divno počelo, buđenje pjesmicom mojoj Teni za sretan 7. rođendan uz omiljeni joj Ferrero. Obukle su seke haljinice, uredile se jer ipak je danas poseban dan za sve nas. Uspomene samo naviru, prisjećamo se kako je to bilo davne 2012. godine.

Tada smo već živjeli u Bukureštu, ali ja sam se vratila roditi ovdje, na starom terenu. Tatica je morao otići natrag zbog posla, a Laura i ja smo bile kod svekra i svekrve koji su nam pomagali i pazili na nas dok sam se ja gegala sa ogromnim trbuhom i povišenim tlakom zbog kojeg sam i provela tjedan dana u bolnici na promatranju. Šest dana prije termina, imala sam zakazani pregled u bolnici. Napravila sam milijun planova, sa svojom sekom ću otići na pregled i onda ćemo zajedno kući gdje ćemo malo pospremiti i napraviti kolače jer tata sutra dolazi i zajedno čekamo porod. Da, ti silni planovi! Na pregledu je ustanovljeno da imam manjka plodne vode i da moram ostati u bolnici te da će mi sutra inducirati porod. S obzirom da sam ja već dan prije imala osjećaj da se nešto dešava, jer me u leđima počelo boljeti i pomislila sam kako bi to mogao biti početak trudova, doktor je rekao da on očekuje da ću ja to riješiti prije. I tako je i bilo. Uz super ekipu u predrađaoni, vrijeme je brzo prolazilo, a trudovi se postepeno pojačavali. Malo iza 3h ujutro, Tena je bila spremna za izlazak. Bez problema sam između trudova prošetala do rađaone i u 3.41h stigla je divna i zdrava bebica, predivno biće. Tata je promijenio planove i u to vrijeme čekao avion, iako je trebao doći tek navečer autom, u nadi da će nekako stići i biti sa mnom na porodu, no srećom nisam se toliko dugo mučila, tako da je nazdravljao na aerodromu. Mogu samo misliti kako mu je proteklo vrijeme dok je promijenio aerodrome i avione jer nije bilo direktnog leta. Stigao je oko 14h da upozna svoju kćer. Nije sve prošlo po planu, ali sve je prošlo divno i to je bilo najvažnije.Read More

KUĆA DEBELE MAME

Dakle, tu je nova godina, tu je hrpa novih odluka: neću više urlati na djecu da pospreme sobu već ću to i deseti put ponoviti mirnim tonom (hahahaha) , probati ću biti pozitivnija, pametnija, koncentriranija na učenje bla bla bla i naravno, ona stara: jesti ću zdravo i biti mršava i zdrava (hahahahahahah)! Ta tako jednostavna odluka…da…valjda bih prije prekopala tunel do Melbourna nego jedan dan preživjela u potpunosti provodeći tu odluku, pa čak i djelomično bi bilo prihvatljivo.Read More

SINDROM SREDNJEG DJETETA

Opet ono moje plačem! Plačem jer ne razumijem! Plačem jer već po tisućiti put se moja Tena i ja borimo jedna s drugom. Nisam dovoljno pametna, nisam psiholog, nisam više ni razuman čovjek jer za boga miloga, gdje je tome kraj? Zar to stvarno postoji? Zar taj sindrom srednjeg djeteta oblikuje moje dijete kao neko nervozno i nezadovoljno biće? Ili nešto nije u redu sa mnom?Read More

SVAKI DAN NEKA BUDE ŠAREN I RADOSTAN

Nedavno sam pripremala Lauri rođendan u stilu Harrya Pottera. Htjela je slaviti doma s prijateljima iz razreda. Jedan od razloga zašto smo i napravili garažu (ako zanemarimo da negdje moramo skloniti aute i mužev silni alat). Srećom prijatelji su išli u Primark tako da sam im naručila stvari na tu temu, jer sam bila početkom godine u Grazu i zaista je nevjerojatan izbor po super cijenama. Uz to, printale smo razne slike, izjave i svakako sam najponosnija na sliku Plačljive Mrtyle koja se pojavljuje na najčudnijim mjestima, kod nas na wc dasci. Ukratko,baš sam se zabavila, a ni djeci nije bilo loše.Read More

PLAČEM!

Čudan dan! Trčim od jutra, a bolesna tako da jedva stojim na nogama. Pokupila sam virozu od najmlađe kćeri i naizmjence brišem nos njoj pa sebi. Da ne spominjem da nisam spavala noćima. Uostalom, spavanje je i tako samo bajka za mame kao i Crvenkapica za djecu. Uz sve to, starije kćeri su ovaj tjedan u popodnevnoj smjeni u školi što mi zadaje posebne muke jer im se popodnevni termini nikako ne poklapaju, tako da stalno gledam na sat. Dok one doručkuju u 9, ja razmišljam što ću kuhati za ručak u 11.30 a što za večeru u 18h (sve nam je pomiješano)! Toliko kuhanja u jednom danu…a kad sam se udavala prije 10 godina nisam znala ni jaje ispeći.  Zato moj muž kaže da me uzeo na kredit hehe. Neka mu, isplatilo mu se ?.Read More