čarobna jutra…s djecom

Općenito u životu je najgore imati očekivanja, očekivanja očekivano vode u nezadovoljstvo. Rijetko kad stvari ispadnu onako kako ste planirali. Mogućnost da stvari krenu neplaniranim putem eksponencijalno se povećava sa svakim novim članom obitelji. Da to potkrijepim primjerom: jednostavan plan – probuditi se i otići do dućana. Bez djece: probudiš se, opereš zube (ljudi, čuvajte zube), odjeneš se i kreneš! S malim djetetom (primjer kad si sam i s jednim djetetom): ako imaš sreće, ti si se prvi probudio, a nisi bio probuđen u doba kad dućani još ne rade i čak i pijetao spava. Dižeš se iz kreveta, brzinski ideš na wc, bacaš pogled u sobu, opereš ruke, bacaš pogled u sobu, umiješ lice, bacaš pogled u sobu i tako dalje, shvatili ste poantu. Vaš anđeo je baš danas…

postao sam tata!

Dragi ljudi, moram vam biti iskren. Dok ovo pišem sjedim na wc-u. Da, znam, previše informacija ali vjerujem u to da treba biti iskren sa svojim prijateljima, obitelji i najvažnije, sa samim sobom. Želim vam ispričati kako mi se život pred malo manje od dvije godine okrenuo naglavačke. Doslovno naglavačke! Postao sam tata! Ja! Baš ja! T a t a ! U trideset i trećoj godini! Zastrašujuće! Naravno da sam kao muškarac koji ima životnog iskustva iza sebe odlučio otići sa suprugom na porod. Nikad u životu nisam napravio veću pogrešku za svoj napuhani muški ego. Ma kakva ravnopravnost spolova! Pa žene su ZVIJERI, vjerujte mi Z V I J E R I ! Da mi moramo roditi, ljudski rod bi odavno izumro (neš’ je… bez kondoma!) ili smislio neki…