ove tri mame imaju važnu poruku za sve roditelje palčića

unsplash.com

Povodom Svjetskog dana prijevremeno rođene djece tri supermame iskreno su progovorile o svom iskustvu i o svemu onome kroz što su prolazile u prvim danima majčinstva.

 

Mama Ivana

trudnoća i porod

Moja trudnoća je bila sve samo ne trudnoća, ali u najboljem mogućem smislu. Živjela sam i radila punim plućima kao da i nisam trudna. Na težini nisam baš dobivala, hodala sam po pet kilometara na dan, putovala. Znači, sve što radi osoba koja nije trudna, i ja sam radila. Naravno, u granicama normale. Rodila sam točno 2 mjeseca ranije, a 10tak dana prije samog poroda sve je otišlo u klinac. Počela sam dobivati oko 3kg vode na dan (rodila sa 110kg), tlak je skočio, organi su počeli plivati u vodi. Ali ni to nije bila najgora stvar jer sam se i dalje super osjećala. Najgora stvar je bila izolacija zbog povišenog tlaka, nepravilnog rada srca i bubrega i nemogućnost komunikacije. Porod je bio na carski koji je  prošao super kao i oporavak.

Trenutak kad sam vidjela svoju bebu svijet je stao. Ali doslovno. Tih 10 sekundi nitko nije postojao osim nas dvije. S obzirom da je bila svega 1590g teška nisam je smjela primiti. Stavili su mi je na lice da me dotakne. Osjećaj koji je nemjerljiv sa bilo čime. Taj trenutak je bio buđenje za mene. Tada su sve one priče o majčinstvu dobile smisao. Ja sam postala mama malom savršenom biću.

nakon poroda

Cijeli period koji sam bila u bolnici sam bila sama zbog tlaka koji je bio visok. Meni je ta izoliranost i nemogućnost komunikacije bila strašna. Po prirodi sam jako socijalna i komunikativna osoba, tako da me je to više uzrujavalo, nego moje stanje. Jedva sam čekala posjete i odlazak Nini na odjel.

S obzirom da je bilo pitanje hoćemo li se uopće Nina i ja izvući dobila sam svu moguću njegu i potporu od cijelog odijela. Doslovno su me držali, a i Ninu, kao kap vode na dlanu. Bez sve te brige i trčanja oko mene ne znam bi li ja bila još ovdje da nije bilo njih.

poruka za sve mame palčića

Majke budite sretne što rodite takvu posebnu djecu. Nina skoro puni 2 godine i svaki dan pokazuje koji je borac i koliko je napredna. Obavezno idite na sve kontrolne preglede od oftamologa, neurorazvojne, fizijatra. Samo se naoružajte sa strpljenjem zbog tih čestih preventivnih odlazaka doktorima prvih godinu dana. Nina je sve preglede odradila super i nikad nije bilo nikakvih problema.

 

mama Tatjana

trudnoća i porod
Trudnoća u kojoj sam rodila palčicu je treća trudnoća s tim da je druga bila missed abortion. Tu trudnoću sam morala mirovati od 20 tt jer sam se počela otvarati. Izdržale smo do 33+1 tt kad je pukao vodenjak. Uspjela sam u bolnici izdržati još malo više od 24h i trudovi su krenuli. Porod je bio super do djela kad sam trebala tiskati i beba je užasno teško izašla iako je imala svega 2200gr. Pretpostavljam zbog gubitka plodove vode.
Kad sam prvi put ugledala svoje dijete osjećaj je bio čudesan i nevjerojatan jer je tu, jer ju imam, jer je moja. A istovremeno strah hoće li biti sve ok, jer samo su mi ju dali da ju poljubim i odnijeli. Nisam ju vidjela iduća 24h. Užasno razdoblje.
nakon poroda
Bilo mi je teško gledati te mame kako im se donosi beba, a ja sama. No nekako mi je nadošla moja vjera, moja snaga, bila sam odjednom puna nekakvog naleta snage i vjere da će sve biti ok. Bila sam užasno puna volje da se ustanem, obučem i idem sama s trećeg na prvi kat odmah dan nakon poroda, samo da ju konačno vidim kroz to staklo koje nas dijeli kao kontinenti.
Vjerovala sam. Vjerovala sam i njoj da će to uspjeti. Jednostavno se to ne može riječima opisati. Na kraju su i mene otpustili kući i pokušali me odgovarati da ne dolazim zbog snijega i poledice, ali sam se ja izdajala noću u vrećice i svako jutro i popodne išla da ju vidim i ostavim svoje mlijeko. Uspjele smo. Sad je djevojčica od skoro 3 godine i ponosna sam na nju.
Rodila sam u osječkoj bolnici. Većinom sam bila zadovoljna podrškom koju sam dobila, zavisi koja je osoba bila u smjeni. Najviše me zbunilo da nisu sve medicinske sestre koje se brinu za rodilje i bebe za to da se potakne dojenje i pomogne majci koja nema bebu uz sebe dok su medicinske sestre na neonatologiji zlato. A i doktor koji je vodio moje nedonošče.
poruka za sve mame palčića

Samo vjerujte. Niste same. Sve će biti ok. I puno vjerujte u svog palčića jer oni osjete vašu energiju i to im puno pomaže.

 

mama Barbara

trudnoća i porod
U početku trudnoće sam imala hematom na maternici koji se srećom brzo povukao. Ostatak trudnoće sam bila aktivna trudnica koja je radila do 34. tjedna i onda otišla na godišnji pa sam još planirala ostati i na porodiljnom, ali eto, stigao nam cvrčak tjedan dana kasnije u 35. tjednu.
Dobila sam escherichiu koja je potaknula porod. Srećom, od puknuća vodenjaka do poroda je prošlo nekih 4 sata. Rekli su mi da je beba okrenuta naopačke, ali da ništa ne brinem, da ja to mogu, samo da surađujem s njima. Suprug je već bio obučen da uđe kod mene, ali su mu tad rekli da ne može ući unutra zbog mogućih komplikacija jer beba ide na zadak van. Kad je ginekologica rekla- ovo ide brzo, pitala sam ju (ne znajući da su suprugu rekli da čeka vani) može li sad doći suprug, na što mi je ona odgovorila da ne jer će možda doći do komplikacija. U toj navali adrenalina kao da je ta informacija prošla kroz jedno uho unutra i kroz drugo van. Skoncentrirala sam se na disanje i na tiskanje.
Kad su mi rekli da pričekam trud i stisnem do kraja dok oni ne kažu dosta jer će mi inače glava djeteta zapeti, vjerujte mi da sam toliko jako stisnula da su mi popucale očne kapilare, ali mi je taj tren stigao moj Lavić i sve sam zaboravila.
Kad sam ga vidjela, prvo sam od svih stvari primijetila da ima iste nožne prste kao moj muž (drugi prst mu je duži od palca). Ljubila sam ga toliko nježno kao da je od papira i da će se raspasti ako ga malo čvršće stisnem. Bila sam zbunjena i vesela i uzbuđena istovremeno.
nakon poroda
Rodila sam u 18 sati, odnijeli su ga da dobije antibiotik, kao i ja. Nisam tu cijelu prvu noć ništa spavala.Bila sam uzbuđena što sam postala mama i stalno se ispitivala je li stvarno sad to to? Hoće li stvarno sad mene netko zvati mama? Bila je neka ljubazna cura do mene koja je postala treći puta mama i tješila me da ću uskoro vidjeti bebu. S obzirom da sam imala temperaturu, bilo mi je jasno da moram biti ok da mi mogu donijeti bebu u sobu. Bila sam jako pozitivna. Čak toliko da su sestre voljele dolaziti kod mene i popričati i govoriti mi kako je lijepo pojeo ili kako lijepo spava. Pa je sve nekako prošlo bezbolno. Stigao mi je četvrti dan u sobu. Bila sam presretna.

Bilo je divnih medicinskih sestri, ali bilo je i onih (u veeelikoj manjini) koje nisu baš bile podrška nego su više korile. A to ti kao mladoj i neiskusnoj majci dosta teško pada jer nemaš pojma što radiš pa više pomaže podrška nego špotancija.

poruka za sve mame palčića
Drage mame palčića i palčica, puno strepnji je pred vama. Morat ćete obaviti puno više pregleda kod raznoraznih specijalista nego kad je dijete rođeno u terminu. Nemojte zbog toga očajavati. Zamislite radije kao da je to pregled na kojem će vam reći da je vaše dijete baš super naraslo, da baš super reagira i da lijepo napreduje. Pjevajte im puno. Pričajte im puno. Masirajte ih nježno. Skin to skin je jako važan. Budite uporne. Budite jake. Jer ste posebne. Vama je namijenjena uloga posebno divnih mama malenih palčića, a tako nešto mogu samo neopisivo hrabre mame. Čuvajte i sebe i njih. Sav vaš trud će se nagraditi, samo je potrebno puno strpljenja. Sretno!