slučajnosti ili sudbina?

unsplash.com

Koliko se puta u životu može dogoditi da se velike stvari ostvaruju istovremeno, ne iste godine, već isti tjedan u godini? Kao recimo početak novog važnog posla, prvi spoj s mužem i rođenje nećaka u razmaku od tri dana. Zatim nekoliko godina kasnije rođenje djeteta, mužev rođendan i preseljenje u novi stan, kasnije i datum vjenčanja, u skoro istom tjednu. Većina naših važnih datuma poredani su u dva tjedna u godini. Neću reći da je to sudbina, ali zanimljive su podudarnosti.

Ali što kada nakon par godina opet krene na svim poljima istovremeno, ali zatim sve nestane istovremeno? Što kada nakon godinu dana premišljanja konačno sazrije odluka da je otvaranje biznisa sljedeći važni korak u životu, pa u toku postupka otvaranja dođe najljepša vijest koja se čekala više od dvije godine, ne samo da sam trudna nego je trudnoća blizanačka?

Što kada nakon prvotnog ushićenja prvi službeni radni dan bude baš 19.03.2020, dan kad se sve zatvorilo? Ma nema brige jer imamo sve, ne znam čemu se više veselim, novim počecima ili sve većem trbuščiću. I onda dođe realnost. Novi počeci moraju pričekati, dođe i krvarenje i nema više ničega. Nema ni planova, ni ideja, ni novih početaka, ni trbuščića, ni mene.

Kako sada skupiti dijelove na koje sam se raspala kada se svemir očito urotio da mi da sve i onda sve uzme, u istom mjesecu?

Kada svaka menstruacija podsjeća na gorki gubitak. Kada samopouzdanja više nema, nema energije i entuzijazma za predstaviti se novim klijentima. Koliko vremena treba za novi početak, za sposobnost ponovne borbe, nove ideje i put prema uspjehu?

Tek danas, nakon gotovo šest mjeseci skupljanja i krpanja, planiranja i razmišljanja, probudila sam se i shvatila da ustvari po prvi puta ne znam koji mi je dan u ciklusu, da su se skoro sva vrata na koja sam pokucala vezano za poslovne ideje otvorila i ostaju otvorena. Da sam nakon šest mjeseci spremna bez srama i opravdavanja progovoriti o svom iskustvu, učiti iz njega i hrabriti se da mogu sve.

Daleko od toga da pričam o uspjehu, pričam o početku puta, ali ako je početak pola posla, onda sam možda i na pola puta.

Lana Račić
LANA Varaždinka sa zagrebačkom adresom. Inženjerska glava koja obožava kontrolu i organiziranost onda kada njoj paše. Voli smijanje i sanjarenje. Zaljubljena u fotografiju, putovanja i svoju obitelj. Friško udana, majka dvogodišnje djevojčice i žena najjačeg muža u kvartu.