četiri trudnoće i troje djece nakon 35. godine s dijagnozom skolioze

pexels.com

Kako ste mame,

znam da ste naspavane, nadam se da je i sve drugo u redu.

Moje ime je Andrijana i svoju priču volim pričati u dva dijela, prije i poslije 35. godine života. Do prije par godina živjela sam punim plućima za posao i putovanja, dok me život nije pogurao u drugom smjeru, kada sam upoznala svog supruga i u nepunih šest godina postala mama tri mala dječaka.

Sve to možda i ne bi bilo toliko zanimljivo da mi prije 30 godina nisu rekli da ništa od toga neće biti moguće.

Da, sa 12 godina dijagnosticirana mi je skolioza i tako je počela priča koju ne volim pričati.

Znam da je bilo ljeto, napokon okupani suncem nakon duge zime u kojoj sam izrasla 12 cm i počela spuštati glavu jer sam ‘previsoka’. Nije prošlo dugo od prvih zabrinutih roditeljskih pogleda do prve liječničke dijagnoze. Iskrivljenje 42 (dolje)/43 (gore) stupnja (preko 50 je već preporučena operacija) s hitnom intervencijom za steznik.  Nosila sam ga 4 godine, prve tri svakodnevno, a zadnju godinu samo po noći.

Sjećam se tog jutra na Šalati kada su mi prvi put rekli da ću imati problema s trudnoćom, točnije da moja leđa neće podnijeti ‘teret’ trudnoće. Nisam to tako ozbiljno shvatila, činilo mi se daleko u budućnosti kada ću imati 20+ i početi se brinuti o tome. Nakon toga se ova informacija nekako provlačila kroz godine i svaki put bi bila popraćena laganim smiješkom i ohrabrenjem da je sve ipak dobro, jer uspjela sam izbjeći operaciju. Nesvjesno sam prihvatila tu ‘činjenicu’ i više nisam postavljala pitanja.

Dugo vremena je trebalo da sam počela ozbiljnije razmišljati o djeci. Tek kada sam upoznala svog (divnog) muža odlučila sam se zaista pokušati i nekako sam se uvjerila da će sve biti dobro (jer, kako kažu, beba uvijek nekako napravi mjesta za sebe). Joj, kada se samo sjetim tog uzbuđenja zbog pomisli da bi sve moglo proći bez problema, već to je bilo dovoljno da nikada više ne odustanem.

Prva trudnoća nažalost nije dobro završila (nevezano za skoliozu), druga je tekla po planu. Liječnik je bio oprezan, odmah nakon utvrđene trudnoće uputio me ortopedu, zatim fizioterapeutu, koji mi je propisao vježbe pod nadzorom liječnika. Išla sam na terapiju prvih par mjeseci, ali nije mi odgovarala, bolovi su se javljali i u predjelu pluća (ne samo leđa). Na sreću, dijagnoza nije bila zabrinjavajuća, ali su me skinuli s terapije i preporučili mirovanje. Ubrzo nakon toga jači bolovi su prestali, do kraja trudnoće sam pazila na prehranu i pokušavala što više šetati. Do kraja sam čuvala trudnoću, ali sve je dobro prošlo i nisam morala ležati. Uspjela sam iznijeti trudnoću bez većih problema. Porod je završio carskim rezom, ali to se već pred kraj dalo naslutiti.

Nakon 6 mjeseci ostala sam trudna s drugim djetetom (treća trudnoća), bila mi je već 38.-a godina. U ovoj trudnoći imala sam jake bolove u donjem dijelu leđa, što je dovelo do toga da mi je noga ‘trnula’ i jako sam se teško kretala. Na sreću uspjela sam riješiti sve masažom. Molim vas budite oprezne ako biste se odlučile na ovaj korak, obvezno se konzultacije s liječnikom i obratite stručnoj osobi koja zna prilagoditi masažu potrebama trudnice. Ovo je možda bio jedini trenutak kada sam zaista pomislila da bi mogla imati trajne posljedice, jer bolovi su bili ‘jaki’. Trudnoća je završila opet carskim rezom, malo ranije nego što je bilo predviđeno, ali sve je prošlo bez komplikacija.

Kada bi pomislili da se više neću usuditi ni pomisliti na još jedan pokušaj, trećeg malog anđelčića rodila sam u 41. godini.

Ova trudnoća prošla je bez ikakvih problema. Radila sam ‘samo’ vježbe disanja i šetala, automobil nisam vozila, ali više iz svog straha nego po preporuci liječnika. Malo je reći da je vrijedilo svakog truda.

Kada gledam unatrag nije mi žao što sam čekala tako dugo, za sve postoji pravo vrijeme i svaka od nas to osjeti. Žao mi je samo što sam šutjela na sva ona bezobrazna pitanja i poglede koji su me pratili jer sam ostala (ili (za)ostala ) jer se nisam udala i rodila dijete do 35 godine. Neobično je to kako vam se dodijeli ta etiketa da nešto nije u redu, dok vaš život teče savršeno lijepo i baš onako kako vi to želite (u ovu temu neću puno ulaziti, jer bi mi trebala bar još jedna posebna priča za nju).

Kako sam sa skoliozom jako rano počela ‘živjeti’ dosta dobro sam prihvatila sve prepreke na koje sam zbog ove dijagnoze nailazila. Možda bih izdvojila jednu koja mi je ipak obilježila jedan period života, a to je upis na fakultet. Naime, htjela sam upisati farmaciju, ali nisam prošla sistematski. Nije bilo baš jednostavno prihvatiti tako nešto kada vam se čini da su vam ‘uništeni snovi’, ali ustvari sada mi je jasno da je to bila samo jedna od onih stvari koje se moraju desiti (i preživjeti) i nastaviti dalje.

Ako ste se pronašli u nekima od ovih problema sličnih mojima, nemojte čekati ‘čuda da se dese’. Vježbajte, pravilno dišite, budite disciplinirani, pomozite sebi da imate sve što je potrebno kada se odvažite na novi, hrabri korak. Jer to je sve što trebate. Moja želja je samo da vam kažem (i pokažem) da možete.

Ni liječnici, ni drugi ljudi koji nam ‘dijele savjete’ nisu mi. Oni nisu u našoj koži i ne znaju koliko možemo. Zato, nemojte biti kao ja i prihvaćati tuđe mišljenje ‘zdravo za gotovo’ (čak ni liječničko). Budite hrabri i radite na sebi.

View this post on Instagram

Što za vas znači uspjeh, kada ste zadovoljni onim što ste napravili? Za mene uspjeh je postići #ravnoteza To ne znači posvetiti se pola vremena obitelji, pola poslu, uopće nema veze sa omjerom 50/50. Ne, ravnoteža za mene znači stvoriti vrijeme za ono što nam je ključno, a minimizirati sve ono što nas odvlači od najviših ciljeva. Najviši ciljevi su promjenjivi, ponekad nas obitelj treba više, ponekad imamo neodgodive poslove, a ponekad je jedino bitno da zaštitimo jedni druge i tada vidimo da je sve drugo 'odgodivo'. Suština svega je da moramo znati što nam je važno i bez čega ne možemo, što je to što će nam donijeti mir i sreću koja vodi do zadovoljstva i uspjeha. Ravnoteža se odnosi na svaki aspekt našeg života i nije moguće napraviti podjelu kojom ćemo u potpunosti isključiti jedan dio. Svi imamo 'privatni' život i on ne mora nužno biti vezan za djecu i obitelj (kao što je to kod mene slučaj), možda jednostavno želite zasaditi vrt ili prošetati svog kućnog ljubimca…Možda vodite firmu kojoj ste jedini zaposleni, a možda odgovarate za 1000 djelatnika. Bez obzira na opseg obveza sve se odnosi na odluku nas kao pojedinca, jer mi smo ti koji odlučujemo na što ćemo trošiti naše vrijeme, a u svakom poslovnom odnosu to znači i Vaše dragocjeno vrijeme. Zato birajmo pametno i potrudimo se bar na minimum svesti sve nametnute obveze koje ne vode nikamo i ne pomažu nikome. #balance #libra #uspjeh #birajpametno #pametno #smart

A post shared by Andrijana Vucic (@evaluatorbih) on

Ako me pitate za ‘recept uspjeha’, moj je jednostavan: pola sata vježbi ujutro, pola sata poslijepodne, bez odustajanja. Da, imate vremena, jer druga opcija ne dolazi u obzir.

Danas imam 42 godine i svjesna sam da moja ‘borba’ sa skoliozom neće nikada završiti i da ću tek sada morati zapeti najjače, ako želim imati kvalitetan život sa svojom dječicom.

I znate šta? Jedva čekam prvu upalu mišića.

Hvala vam što postojite sve, tako divne. Čuvajte se i budno pazite na svoja (i leđa svoje dječice).

Veliki pozdrav,

Andrijana Vučić

Mama Dominika, Davida i Gorana, diplomirani prehrambeni tehnolog i evaluatorica.