jedan rođendan za pamćenje

unsplash.com

Suprug, sin i ja nikada nismo bili veliki ljubitelji zatvorenog prostora. Kad god imamo priliku mi smo negdje u nekom parku. Sin još dok je imao svega 2,3 godine nije volio igraonice, ali je zato obožavao dječje parkove. Pa smo mi odlučili i njegove rođendane slaviti onako kako mu se najviše sviđa – na otvorenom u prirodi.

Ja sam obično zadužena za pripremu hrane, a suprug i sin za kreativni dio rođendana. A tako je bilo i ove godine. Ali to nije bio uobičajeni rođendan niti tipično slavlje koje možete vidjeti na Bundeku. Dok većina nastoji što prije okupirati neku klupu, stol ili roštilj, mi uživamo na dekicama. Imamo piknik za velike i male uz domaću hranu koju pripremim. To nam se jako dopalo kada smo bili u Japanu, pa smo to nastavili prakticirati i kod nas (tamo i poslovni ljudi za vrijeme pauze odmaraju na dekicama u parkovima).

A kada se društvo okupi, kreće avantura. Ove godine suprug i sin su pripremili pravo Robinson Crusoe iskustvo. Djeca su prvo morala s obale doći do otoka usred jezera (ono koje nije uređeno i gdje obitavaju labudovi i patkice). A da bi to mogla morala su skinuti svoje cipele i gacati po vodi, blatu i kamenčićima. I dok su mame s obale pokušavale napraviti koju sliku, djeca su s osmjehom krenula u istraživanje. Kada su stigli na otok, morala su zagaziti u vodu do koljena i tražiti blago koje je bilo skriveno u vodi (žuti spremnici od kinder jaja u kojima su se nalazile igračkice). Ali nije to baš bilo tako jednostavno. Naime, dno jezera je prekriveno muljem i dok hodate noge vam naprosto propadaju, što otežava hodanje. Neki su u i bućnuli u vodu, ali to je samo još pridoneslo cjelokupnom veselju. I dok su se djeca s guštom probijala kroz taj mulj, iz sigurne udaljenosti su ih promatrali labudovi i patkice koje je također interesiralo što se to žuti u vodi.

A nakon što je potraga završila, avantura se nastavila u jednom drugom tonu. Djeca su skupljala smeće na koje su nabasala dok su se tamo zabavljala. Skupili su negdje oko dva kilograma smeća. Naime, htjeli smo ih malo potaknuti i na ovakvo djelovanje jer kroz igru i zabavu djeca najbolje uče, pa tako i o brizi za prirodu. Mnogi će reći, ali nije njihov posao da čiste tuđe smeće. A u tome leži problem. Veliki broj ljudi smatra da nije na njima da čiste smeće, da će netko drugi počistiti. Ali tek kada svatko preuzme odgovornost za prirodu, možemo očekivati pozitivne promjene. A kada bolje počnete razvijati svijest o prirodi nego u djetinjstvu.

Naravno, cijela avantura je nakraju završila u slavljeničkom tonu s pjesmom i puhanjem svjećica na slavljaničkoj torti. A prije nego što se proslava preselila u dječji park, svi su dobro provjerili da su sve počistili za sobom. Pa zar to nije divno?

Iva Brčić
Iva Brčić, mag.soc/phil. jedina je edukatorica u ovom dijelu Europe svjetski renomiranog programa dr. Harveya Karpa – The Happiest Baby. 2014. osnovala je udrugu Najsretnija beba Hrvatska, kroz koju pomaže roditeljima u baby handlingu i odgoju djece, te provodi prevenciju sindroma tresenog djeteta i međuvršnjačkog nasilja. Stručna je suradnica internetskih portala i časopisa za roditelje, surađuje s vrtićima i školama, te gostuje na fakultetima i simpozijima kao stručnjakinja za odgoj, te za utjecaj medija na djecu i mlade.