zamisli da ti dijete umre

pexels.com

Zamisli da ti dijete umre.

Zamisli da si trudna nekoliko mjeseci i počneš krvariti, ovo nije trebalo da se dogodi, zašto se događa baš tebi?

Zamisli da si imala pet pobačaja i ulaziš u 6. trudnoću gotovo sigurna da ćeš i ovu izgubiti.

Zamisli da si u prvom tromjesečju i da u sasvim normalnom danu dobiješ bolove u trbuhu, i u toaletu porodiš mali svežanj tkiva i krvi. U blizini nema nikoga osim tvojeg vriska i bolova.

Zamisli da ti doktori kažu da je tvoj fetus opasan po tvoj život i da ga moraju ubiti kako bi te spasili. Ti, ne razumijevajući o čemu se radi, govoriš da bi radije umrla nego ubila svoju bebu, ali ne uspijevaš izgovoriti sve jer te već uspavljuju na operacijskom stolu.

Zamisli da moraš proći kroz porođajnu bol o kojoj si toliko čitala, da bi rodila svoje puno odraslo 3 kilograma teško mrtvo dijete. Tišina u sali nakon tvojeg vrištanja kako bi izgurala tu mrtvu stvar. Doktori spuštaju pogled, sestra sa suzama u očima govori da joj je žao dok ti stavlja mrtvo, krvavo tijelo na prsa.

Zamisli da nosiš blizance, ali jedan od njih se ne razvija dovoljno, ali nastavlja da dijeli tvoj trbuh sa svojim bratom ili sestrom, iako nikada neće preživjeti. Znaš da imaš dvoje djece i nosiš ih oboje, ali samo je jedno živo. Ne možeš biti tužna niti žaliti za ovim drugim jer ne smiješ biti pod stresom zbog ove druge bebe.

Zamisli da dolaziš na redovnu provjeru trudnoće, a liječnik ti govori da više nema otkucaja srca i da ti moraju dati injekciju da bi potaknuli porod sutra ujutro. Jutros si uživala u vremenu s drugom djecom i svi sretni mazili ste trbuh, a sada ti kažu da je tvoja beba mrtva. Kako ćeš objasniti djeci?

Zamisli doktore kako otkrivaju problem s tvojom bebom unutar trbuha, ali ti govore kako se može operirati kad se rodi i u to polažeš sve nade. Odlaziš u stranu državu i ostaješ dva tjedna u bolnici kako bi se pripremila za rođenje i operaciju, ali beba umire u tebi.

Zamisli da je tvoje dijete rođeno s problemom, a doktori ti ne mogu ništa reći. Nikad nije otvorila oči, a jedini pokret koji je učinila bilo je drhtanje kad si ju dodirnula. Diše uz pomoć ventilatora i čuješ njeno srce na aparatu. Želiš kući, umorna si, želiš bebu odvesti kući, ali ona nikada neće vidjeti dom. Nikada neće nositi odjeću koju si kupila ili spavati u kolijevci koju si kupila, a uz rodni list dobit ćeš i osmrtnicu. Zapravo, zamisli u tom trenutku da shvatiš da ti nitko ne može pomoći, a Bog ti ne odgovara na molitve.

Zamisli da je tvoje dijete rođeno s teškim oštećenjem i morate odlučiti kada ga uspavati. I čak ni obdukcija neće pokazati što je pošlo po zlu i jednostavno će vam reći da znanost nije dovoljno razvijena da vam da odgovor. Zamislite da moraš zvati pogrebno i birati želiš li kremiranje ili ne.

Zamisli da si rodila potpuno zdravu bebu i sve je u redu. Tvoj suprug nije mogao biti s tobom zbog Covida, ali sretni ste što je sve u redu. Zamisli trećeg dana da tvoja beba dobije temperaturu i žuticu. Doktori ti govore da je dobro, ali sigurna si da je riječ o nekoj infekciji i preklinješ ih da joj daju antibiotike. Kažu da nije hitno i da je vikend, vidjet će u ponedjeljak. U ponedjeljak te zovu da ti kažu da tvoja beba umire i da je imala infekciju i da su sada zakasnili s antibioticima. Tvoj muž još uvijek ne može ući unutra.

Zamisli da godinama pokušavaš zatrudnjeti, ali vam ne uspijeva i svakog mjeseca kad vidiš krv pucaš od tuge jer si priželjkivala tu bebu odmalena. I vidiš druge žene s dvoje djece u kolicima i velikim trbuhom kako piju pivo i puše i želiš crknuti. Ne zato što ih osuđuješ, već zato što znaš koliko je luksuzno imati samo jednu bebu. Te koliko je nevjerojatno sretna što pije ili puši tokom trudnoće i rodi ih žive.

Zamisli da doktori učine nešto pogrešno ili ne naprave nešto dovoljno i tvoja beba umre zbog njihove greške. Zamisli da ti inspektor kaže da nema lijepe vijesti za vas nakon godinu dana istrage, jer ne mogu dokazati krivicu doktora, ne razumijevajući da odavno niste imali lijepih vijesti i da ostavljaju neoprezne i nestručne doktore da liječe buduće trudnice.

Zamisli da izgubiš svoju bebu zbog nasilja u porodici. Možda nikome nisi ni rekla da si trudna, a sada ne smiješ ni reći da si izgubila bebu jer se bojiš kako će svi reagirati.

Zamisli da svoju životnu ušteđevinu čuvaš za umjetnu oplodnju ili podigneš kredit, ali je oplodnja bezuspješna. Kredit moraš otplaćivati do kraja života, bez djeteta.

Zamisli da si imala rak i morali su ti ukloniti maternicu da bi preživjela, tako da nikada nećeš moći imati vlastitu djecu, a sanjala si da budeš majka otkad znaš za sebe. Kažu ti da je usvajanje opcija, a ti si od djetinjstva sanjala svaki trenutak trudnoće i kako dovodiš bebu kući i brineš se o njoj, a sada znaš da se to nikada neće dogoditi. Imaš samo 27 godina.

Zamisli da u 18. godini svog života još uvijek nisi dobila menstruaciju i odlaziš na ultrazvuk gdje otkrivaš da si rođena bez maternice. A živiš u društvu u kojem da bi bila žena moraš biti majka. Zamisli šok i strah, što će svi reći, hoćeš li ikada naći muža?

Osobno poznajem svaki od gore navedenih nesretnih slučajeva, uključujući i moj, i mogla bih pisati i dalje o svim nesretnim slučajevima o kojima nitko ne govori.

Šutnja o gubitku bebe sije plodno tlo da se više ovakvih slučajeva dogodi!

Listopad je mjesec podizanja svijesti o gubitku beba i prije nego što bez razmišljanja i zlonamjerno komentirate kako bi se ti ljudi trebali ponašati i što bi trebali podijeliti, zamislite! Zamislite kako je njima već sa svom tom boli i tugom koju osjećaju. Zamislite kako to nikad ne nestane i zamislite da u nekim slučajevima nemaju čak ni pravo žaliti se i tugovati zbog društva u kojem žive.

1 od 5 žena izgubi dijete. 1 od 5 parova prolazi kroz tugu od gubitka bebe. Obitelji jednog od tih pet parova zajedno tuguju u tišini njihov gubitak.

Ako ste zlobni i nezadovoljni prema sebi, nemojte biti prema drugima, posebno onima koji tuguju. Riječi mogu povrijediti.

Svatko bi trebao imati pravo na tugovanje i prolazak kroz teška vremena onako kako želi i dolikuje i osim ako im niste psiholog i ako vas nisu pitali za mišljenje, nemojte im davati savjete ili ih kritizirati.

View this post on Instagram

We are shocked and in the kind of deep pain you only hear about, the kind of pain we’ve never felt before. We were never able to stop the bleeding and give our baby the fluids he needed, despite bags and bags of blood transfusions. It just wasn’t enough. . . We never decide on our babies’ names until the last possible moment after they’re born, just before we leave the hospital.  But we, for some reason, had started to call this little guy in my belly Jack.  So he will always be Jack to us.  Jack worked so hard to be a part of our little family, and he will be, forever. . . To our Jack – I’m so sorry that the first few moments of your life were met with so many complications, that we couldn’t give you the home you needed to survive.  We will always love you. . . Thank you to everyone who has been sending us positive energy, thoughts and prayers.  We feel all of your love and truly appreciate you. . . We are so grateful for the life we have, for our wonderful babies Luna and Miles, for all the amazing things we’ve been able to experience.  But everyday can’t be full of sunshine.  On this darkest of days, we will grieve, we will cry our eyes out. But we will hug and love each other harder and get through it.

A post shared by chrissy teigen (@chrissyteigen) on

Ono što je važno je da bi svi trebali dobiti potrebnu medicinsku i psihološku podršku koja nažalost nedostaje jer liječnici i okolina ne znaju kako se ophoditi s mrtvim bebama.

Zbog toga pričamo o našim mrtvim bebama.

Želimo ovu temu promijeniti iz tabua u nešto normalno jer, jebemu, sve je normalno! I događa se! Želimo potaknuti znanost da otkrije zašto se to događa i kako to zaustaviti. Želimo naučiti doktore i porodicu što nam je potrebno i kako se ponašati i što bi trebali reći ili učiniti.

Bitno je da odmah dobijete pomoć nakon što nešto pođe po zlu.

Bitno je da se ne osjećate usamljeno i posramljeno zato što ste izgubili bebu ili ju ne možete uopće imati.

Pokažite malo ljubavi i razumijevanja prema tim ljudima.

Budite humani.

Jer….samo zamislite da vam vaše dijete umre ili ne možete imati niti jedno.

 

Aurora Agrahya

Aurorina mama. Liječim se sa umjetnošću i kreativnošću. Otvorena uvijek za duboke razgovore, kasne šetnje, nove ideje, nova mjesta i aperitivo. 

Blog: https://auroraagrahya.com/s