mama Sarah iskoristila je porodiljni na najbolji mogući način i objavila priče za djecu

Zadranka Sarah Stručić, po zanimanju je diplomirana pravnica i do rođenja svog drugog djeteta, aktivno je radila u struci. Suočena s nekim novim izazovima u životu, odlučila je posvetiti se odgoju djece i ostati s njima kući. U međuvremenu je broj djece porastao za još jedno, tako da za sada, još uvijek uživa u čarima majčinstva. Njih troje, kako sama kaže, razlog su što je njeno piskaranje rezultiralo pričama za djecu, a ne nekim ozbiljnijim romanom.

“Sarah je, možda zbog male djece, prvenstveno mama troje predivne dječice i supruga divnog, divnog čovjeka. Sarah je pravnica po struci, a pisac u duši. Sarah je žena koja obožava peći kolače i to joj je oduvijek najbolji ispušni ventil. Sarah je žena koja obožava pjevati i tu je ljubav prenijela i svojoj djeci pa danas svi u glas pjevamo po kući. Sarah od malena guta knjige i navečer umjesto tv-a, čita. Sarah je žena koja čvrsto vjeruje da se sve u životu događa s razlogom i da se događa baš onda kada Onaj gore misli da smo spremni za neke stvari.”

Sama sebi rekla sam da svoj porodiljni dopust moram iskoristiti na najbolji način i dati sve od sebe da pokušam staviti nešto na papir.

Sarah je oduvijek voljela pisanje, ali istinski se njime počela baviti tek kada je upoznala svog supruga. “Mislim da me zaljubljenost navela da u početku krenem s nekakvim kraćim citatima i pričama namijenjenim isključivo njemu (i nama). Priznajem da mi fali samopouzdanja i da on nije bio toliko dosadan da svako malo pita “I, kada misliš nešto napisati?”, teško da bih se uopće odvažila na to. Ali ono što me baš motiviralo bila je rečenica koju sam slučajno čula na tv-u dok sam hranila malenu: “Ako imaš vremena svaki dan pogledati omiljenu seriju, a nemaš vremena pokušati ostvariti svoj san, onda ti možda taj san i nije toliko važan.” I dogodio se neki klik, kada sam sama sebi rekla da svoj porodiljni dopust moram iskoristiti na najbolji način i dati sve od sebe da pokušam staviti nešto na papir. Taj dan, dok sam uspavljivala svoju Juditu, odjednom se pojavila ideja za prvu priču. I stihovi su se nizali i nastala je prva. Priča o vučici koja pjeva (smišljajući priču zamišljala sam kako ju pričam svom Noi, znajući da je on impresioniran svim pričama s vukovima).”

Za objavu Malih životinjskih priča u tiskanom izdanju zaslužni su prije svega njen suprug i stariji brat koji su nakon prve priče odmah znali da je to to. “Iako su oni bili zagovornici e-knjige, tisak je bio moj uvjet da se upustimo u sve ovo. U tim sam stvarima staromodna i želja mi je bila da u ovo moderno i brzo doba, svi mi, roditelji, bake, djedovi, zastanemo i u danu izdvojimo malo vremena za ta naša mala čudesna bića.”

Želja mi je bila roditeljima na neki način darovati vrijeme sa njihovom djecom. Jer to je ono što ostaje, uspomene na njihovo djetinjstvo i zajednički provedene trenutke.

Svih pet slikovnica ima životinje za glavne junake. Sarah voli basne jer daju mogućnost da se i najsnažnije životinje prikažu sa određenim slabostima te tako pokažu djeci da se i veliki i jaki boje nečeg.

“Što se tiče mojih životinja, tu su Deva Eva koja je bila poznata da u svom krdu najbolje pjeva pa su je prijateljice prijavile na tzv. Životinjski eurosong. Zatim hrabri Dabar koji se u načelu ničeg i nikog ne boji, sve dok ga jednog dana ne zaboli zub pa svima, a najviše sebi mora priznati da se užasno boji zubara.  Nadalje je tu i super uredna i pedantna Svinja, koja je najsretnija kada je u njenoj kući sve tip-top. Sova je sljedeća junakinja, koja se unatoč mudrosti i ljepoti, jako boji letenja. I na kraju, mala Lasta koju je u letu pogodio kamen te je pala u potok gdje ju je pronašao mladi lisac.”

Sarine priče namijenjene su djeci predškolskog uzrasta, ali to je opet individualno budući da sva djeca nemaju iste afinitete. Njezina najstarija kćer Eva i sa 9 godina, voli pročitati slikovnice bez obzira na to što ih je već “prerasla”. Inspiraciju pronalazi primarno u svojoj djeci i zajedničkim svakodnevnim avanturama, pjesmama i pričama. Oni su glavni izvor i dok smišlja priču. Zanimalo nas je kakve su njihove reakcije na mamine priče. “Oni su toliko ponosni da to ne mogu opisati. Eva je sada u godinama u kojima misli da ću ja, a onda i oni svi, postati poznati i slavni, haha… Judita je još malo premala da shvaća da su to “naše ”slikovnice, a Noah se iz dana u dan čudi kako svi žele kupiti naše slikovnice. Prije par dana smo svi skupa bili u knjižnici i na polici su otkrili Lastu.. koje uzbuđenje je to bilo!”

A Sarah nam je otkrila koja joj priča njoj najdraža. “Uvijek mi je jako teško to reći jer mi je svaka zbog nečeg posebna. Sovica je nastala među prvima i dala mi neku nadu da bi sve to moglo biti ok, Deva je inspirirana mojom Evom koju od malena prati taj nadimak deva Eva, Lasta ima možda najdublju i najtopliju priču, a Dabar je najsmješniji. Ali onako potiho je Svinja moj favorit, to je onako baš priča za mame.”

Što se planova za budućnost tiče, Sarah trenutno radi na prijevodu dviju priča na njemački jezik koje bi predstavila izdavačima u Njemačkoj. Naime, Sarah je rođena u Njemačkoj i upravo joj je zbog toga velika želja plasirati slikovnice na njemačko tržište.

U Hrvatskoj se priče za sada mogu naručiti još uvijek samo preko web shop-a na www.shtorija.hr ili direktno preko Sare (broj telefona i mail adresa su navedeni i na web stranici i na društvenim mrežama)