bestseller 2020.-e “tko sve, osim možda korone, kreće u vrtić i školu?”

Iako se nova situacija i informacije vezane uz koronu u rujnu, zakuhavaju kao juha na nedjeljnom ručku, život ide dalje, pa tako i posao, vrtić, škola. Kako stres ne bismo imali još i oko opreme, rastanka i svetih pravila u vrtiću i školi, pošto sam frend, spremila sam vam popis stvari koje bi kako u ormariću, tako i u bontonu uvijek trebale biti prisutne.

vrtić

I ja sam jednom bila ta majka koja drami, tuli i teatralno maše pred vrtićem. Tu svu dramu projicirala sam na svoje dijete koje je u trenutku ulaska, bez obzira na to koliki kuler bilo, proživljavalo stres i tremu veću nego Karamarko tik prije govora u javnosti. Iako je to njihova velika prekretnica u odrastanju i normalan slijed događaja u životu, zna biti teško. No, stisnete li sada i surađujete s tetama, adaptacija, a i pubertet vrlo vjerojatno će proći bezbolno.

Prvi dani/tjedni vašeg djeteta u vrtiću vrlo vjerojatno će nalikovati tužnim rastancima iz neke HBO serije, no na umu treba imati ovih par sitnica:

1. Nama je teže nego njima. Otprilike prvih pet minuta dok ne naručimo kavu. Ili gin. Ovisi je li adaptacija prije ili poslijepodne.

2. Djeca navike od doma prenose u vrtić, pa zato ljubite li svoje dijete u usta, poželjno mu je objasniti da se to ne radi s drugom djecom. Ukoliko to ne napravite moje ili nečije nakon toga ima potencijalnu šansu za koronu, laringitis i/ili šarlah.

3. Priznaj pogrešku. Tvoje dijete je doma možda divan mali mirišljavi anđeo, no kaže li teta da mali anđeo grize, vjeruj slijepo.

4. Poštivanje teta je ključno. Odsad su one sastavni dio vaše obitelji jer ipak u prosjeku deset sati dnevno provode s vašim djetetom.

5. Dovoljno rezervnih stvari u ormariću su broj 1 jer ne želiš posuđivati tuđe u vrijeme pandemije.

Papuče – izbjegavaj sve nespretno, čudnog materijala i zeznutog kopčanja jer ćeš od saftanja dječjih nožica i gubljenja vremena na šljokasti gumb uz lupanje tabana da noga uđe, lupat i sebe po glavi jer kasniš na posao.

Rezervna odjeća – tajice, trenirke, bodići (imate ih predivnih u ponudi u Lidlu od ovog tjedna), čarapice, majice duže i kraće, te potkošulje i gaćice, ako ste veći sretnik od mene pa ste pelene uspjeli riješiti na moru.

Pidžama -za onu djecu koja nisu kao moje srednje dijete, pa ne cirkusiraju oko toga.

Isto tako, poželjno je da sve te stvari i kao čovjek obilježiš jer uz nova pravila, maske, sterilizaciju i djecu, ne moraju tete još pamtiti i ima li tvoje dijete nove cipele ili trenirku.

Duda, igračka (pitaj Koronu i Beroša je li dopušteno), bočica ili bilo kakva tješilica.

Pelene, krema za guzu i vlažne maramice, toaletni papir i potrošni materijal su za vašu djecu, a ne za tete i gradonačelnika. Njima ako se crta, papira imaju.

škola

Što se tiče škole, kao i svake godine u ovo vrijeme, golišave i sretne slike s ljetovanja polako zamjenjuju slike đaka prvaka, njihovih majki sa suzama u očima i viralni statusi podijeljenih emocija. No, kako vam misao o greški i reakciji ne bi zakasnila kao vlak hrvatskih željeznica, reći ću vam samo jedno; jer zašto bi učili na svojim pogreškama kada ležerno možete na mojima?! I ja sam jednom bila ta majka. Ta majka koja drami, tuli pred školom i teatralno maše na rastanku. Mogli bismo reći da je to zbog novog perioda u životu, zbog toga što su sada veliki i odrasli, zbog toga što vrijeme leti kao one žene u reklamama za uloške… I bili bi u pravu. To je njihova velika prekretnica u odrastanju, no isto tako, to je i normalan slijed događaja u životu. Nema potrebe za dramom i spektaklom. Želite li dramu, suze, ispraćaj i galu, otiđite s djetetom u kazalište. Kulturno uzdizanje je uvijek bolje od kulturnog sramoćenja. Kao što je normalno da vi idete na posao, tako je i normalno da se oni školuju kako bi jednom (kao i vi) išli na posao. Za to nije potreban plač, pljesak i trosatni ispraćaj. Tako samo stvarate stres i sebi i djetetu. Ako ipak netko vama plješće i plače pred poslom kada ulazite kroz vrata, ja se ispričavam.

Svako dijete je individua za sebe, te vjerujem da će se svi snaći najbolje što znaju i umiju. No, morate to prepustiti njima jer oni tako izgrađuju sebe.

A što VI ipak konkretno možete napraviti kako biste im malo olakšali nadolazeće školske dane, slijedi kroz par savjeta:

1. Opremu za školu kupujte pametno i kvalitetno, no bez pretjerivanja. Lidl ima odličan izbor, a kineske varijante radije preskočite u širokom luku. Pogotovo ako ne želite da rad vašeg djeteta nalikuje akvarelu, ukoliko je tehnika uljena pastela.

2. Ne potičite dijete da sjedi kao štreber u prvoj ili zadnjoj klupi jer je ta kul. Svako dijete je drugačije i sjest će gdje mu najviše odgovara. Vi ste svoje odsjedili.

3. Isto vrijedi i za dodatne aktivnosti. Ako dijete pokazuje interes, držite se jedne ili dvije aktivnosti maksimalno. Želite aktivno i ambiciozno dijete, a ne robota. Aktivnosti birajte s djetetom prema preferencijama, ali i prema mogućnostima. No, kao što rekoh – nismo svi isti, pa niti će bucka biti sretna na baletu, niti Einstein na nogometu.

4. Prijatelje biraju sami. To što s određenim roditeljima niste kliknuli, ne družite se i ne pijete kave u lokalnoj birtiji ne smije kočiti vaše dijete u odabiru svog društva.

4. Škola nije natjecanje, te ako vaše dijete ima četiri iz hrvatskog ili tri iz matematike to nije zato što vas učiteljica mrzi. To je zato što vam dijete nije naučilo ili bilo spremno za taj sat. Iako će vam se činiti kao da jest, to nije smak svijeta. Nismo svi matematičari, a nismo ni pisci. No, iz škole svi izađemo s osnovnim znanjem čitanja i pisanja. Skoro svi. Neki još uvijek pišu sumljam.

A, sad kada smo to lijepo razjasnili – obrišite maskaru i potoke ispod očiju i vratite se poslu kao što se vraćate rasprodajama! Vi ste primjer vašem djetetu, a ono je slika i prilika vas. Zato vam pišem ovo, i to iz iskustva, od suza nema ništa. Samo uzajaman stres i upala suznih kanala.

Stoga…Želim vam uspješnu adaptaciju, edukaciju, odgoj i život. Trudite se i volite, koliko vi, toliko i oni. No, ponekad (ali samo ponekad) je OK izabrati i lakši put. Jer ako imate osiguran besplatan taxi prijevoz zasigurno nećete ići pješke. Niste ludi!

Ana Vladušić
Zovem se Ana. Čudan sam spoj opuštenosti i control freaka, pa uglavnom više bitki vodim sama sa sobom nego s obvezama i obitelji. Skoro sve u životu dijelim na neodgodivo i na “neće svijet propasti”. Najbolje funkcioniram pod pritiskom, a da nemam djecu vjerojatno bih i dalje gledala 5. sezonu neke serije, te pizzu smatrala toplim obrokom. U Insta mama svijetu sam nešto duže od trajanja prosječne trudnoće slonova, a počela sam kao mama blogerica. Pišem pod nazivom latinoamericAna, iako od latino imam jedino muža- Papija. Imamo troje djece u tri različite faze rasta i razvoja, te psa Mey koji teži više od sve naše djeca zajedno. Na Instagramu me možete pronaći pod vrlo originalnim nazivom, mojim imenom i prezimenom- @anavladusic 😂, a ako ste stekli dojam da sam zanimljiva i zabavna, krivi je, no pomoći će da pročitate još koji moj tekst ovdje…