oj, ej pubertetu, kućo stara

“Smijem se, a plače mi se…”

Kad je riječ o pubertetu, svi ćemo se slatko i s mukom nasmijati. No, razmislimo li, zaista nije smiješno. Prvenstveno zato što je pubertet klasični, a i onaj preuranjeni, danas pojam češći od COVID-19, slatke brige više nisu nimalo slatke, a muka je veća što je dijete sklonije znatiželji i isprobavanju novih stvari.

New normal

Iako definicija puberteta, koja kaže kako je to proces prelaska i sazrijevanja djeteta u odraslu osobu, zvuči logično i jednostavno, ni približno nije tako. Logično je kao kvantna fizika na fakultetu, a jednostavno kao pašticada u kuhinji početnika. Bez obzira na to što smo svi mi skloni čestom trpanju stvari pod zajednički nazivnik, valjalo bi razlučiti pojam puberteta (koji obuhvaća fizičke promjene u tom periodu) od adolescencije (koja označava promjene ponašanja i psihičkog stanja zbog utjecaja hormona). Pa, kada se sve to tako lijepo i (ne)logično pomiješa, baš kao odluke stožera po pitanju Korone, preostaje nam samo činjenica da osim vrlo naglašenog “svojeg JA”, čvrstih stavova koji se mijenjaju iz dana u dan, ispitivanja o seksualnosti i reprodukciji, raspoloženja s naglim prijelazom iz ushićenja u patnje mladog Werthera prihvatimo pod normalno kao dezinfekciju i maske na ulasku u dućan zadnjih pet mjeseci.

S kim si, takav si

Koliko god se uvijek trudim izbjeći rečenicu “mi kad smo bili mali” ovdje naprosto ne mogu. Ne mogu zato što je to neki prvi korak pri naviranju sjećanja našeg puberteta, kad pomislimo kako nam dijete ulazi u isti. U vrijeme kada smo mi bili u pubertetu, Interneta nije bilo, pa je automatski i sadržaja za istraživanje bilo manje. Oni što su knjige o tome posuđivali bili su rjeđi od slobodne ležaljke na plaži, roditelji su o problemima razgovarali manje, a pravila i strogoću trenirali više. S druge strane kontrola sadržaja postojala je već i tada. Doduše, ne u digitalnom obliku, već u vidu susjeda, baba i starosjedioca na prozorima od 0-24, koji bi točno znali kuda si pošla i odakle si došla. O ozbiljnim i odraslim temama razgovaralo se sa starijom ekipom koja bi uz poznate ličnosti i odgoj često imala jako velik utjecaj na to u kakvu ćeš se osobu jednog dana razviti. Kontrola društva i sadržaja ključna je u godinama puberteta jer će za društveno (ne)prihvatljivo ponašanje biti odgovorno upravo i to društvo kojem naše dijete pripada. Dobra je stvar, doduše, što su roditelji danas otvoreniji, te svjesniji promjena i opasnosti društva. No, modernizacija je otišla toliko daleko da vam iz iskustva govorim- ono što dijete u pubertetu može pronaći (mimo zaštite) na Internetu, ne može ni privatni detektiv na filmu.

Google (ne)prijatelj

Kako nas pubertet, unatoč vlastitom iskustvu, kod naše djece 90 postotno uhvati nespremne, ne bi bilo na odmet neke stvari istražiti i primjere usvojiti. Pogotovo što svake godine “vrijeme sve više leti”. Ni ne snađemo se, a pubertet pred vratima, cice na prsima i dlake na nogama. I dok njih promjene na tijelu zbunjuju više nego razlika između vegetarijanca i vegana, nas ubija činjenica da naše “malo” dijete na Google-u zna naći cice i guzice. Kada bismo samo mogli prognozirati kada je dovoljno rano, bez da stvorimo kontraefekt, s njima o istim tim Google pojmovima razgovarati, zasigurno bismo izbjegli i objašnjavanje porno sadržaja koji se pojavi na našem ekranu kad tako nešto u tražilicu upišemo.

Fizičke promjene

“Seka ima cice, a mama “ima nema”

Kod nas je sve krenulo onog dana kada je mlađa sestra uštipnula stariju uz glasan povik: “Mama, ona u cicama ima neke gumbe!” Od tada je ta riječ postala neizostavni dio dnevnog vokabulara, bilo da ih pipka ili da ja objašnjavam kako ne možemo obje nositi moj čipkasti grudnjak, bez obzira na to što imamo isti broj.

Nakon vesele pjesmice iz podnaslova, na repertoar su stigle i dlake. Koliko su joj se cice svidjele, toliko je pojačana dlakavost uništila bilo kakav tračak samopouzdanja koji je ostao u pubertetu. Jer kada uz latino gene i tamnu put ulog povisiš za sve plavušice bez dlaka u razredu, žiletu i brijačem aparatu prišuljavanje je suđenije od nestanka hrane iz frižidera u ponoć. I iako vam se na prvu čini da bi prva depilacija trebala biti puno kasnije, kada primijetite kompleks i utjecaj na psihu, te da je mogućnost da žilet iz kupaone nestane veća od toga da Vakula fula prognozu, depilacija voskom u salonu nekako ispadne najbolji izbor.

Stvaranje češćih higijenskih navika sljedeći je izazov u testu zvanom pubertet i adolescencija.

Jednom kada se krenu mastiti kao da su na glavi ćevape pekli, prostora za preskakanja pranja kose definitivno više nema. A, kako bi u cijelom tom pubertetu smanjili dizanje nosa i ljutnju, izbor dezodoransa i kozmetike može biti njihov, sve dok se radi o prirodnom sastavu za mlađu dob. Uporaba dezića također zahtjeva praksu jer ga u početku zaboravljaju kao mi nebitne informacije. No, taj smo problem vrlo uspješno riješili jednom kad smo razjasnili da je efekt dezića na neotuširanom tijelu jednak kakau s ukiseljenim mlijekom.

Adolescencija

Pubertet sa svojim fizičkim promjenama prati i adolescencija koja je zapravo hard part cijelog procesa, a zvuči i ponaša se kao Ekscelencija. Bez obzira što pubertet i adolescencija, kod djevojčica u prosjeku kreću sa svojim nimalo suptilnim napadom od 10. do 14. godine, a kod dječaka nešto kasnije, ni ostali članovi kućanstva ne ostanu pošteđeni. U borbi s vjetrenjačama, adolescencijom i pubertetskom Ekscelencijom jednostavno žive zgaženi i pregaženi. Zapravo, najjednostavnije rečeno, bio bi to period života gdje roditelji od živaca dvadeset godina ostare, a pitamo li djecu za istu stvar, dobit ćemo odgovor o teškom razdoblju i borbi za neovisnost, uz još teže uvjete i roditelje. Tada se komunikacija jednostavno svede na vikanje iz sobe iza zatvorenih vrata kako imate poruku u kojoj BOLDANO piše da nipošto više nikad ne šaljete poruke. Uz to naravno ide i napomena da traže svoj osobni prostor, što je zaista iznimno smiješno pošto su upravo oni prije desetak godina izašli iz našeg.

Mir, mir, mir, nitko nije kriv

Iako ih sve te promijene bune više nego mene gore spomenuta poruka, osim tolerancije, kontrole mobitela i društva iznimno je bitno složiti i neka pravila. Što se tiče lakšeg prihvaćanja pravila, dokle god oni misle da su ih osmislili- kupili ste mir koji mentalno ima protuvrijednost veću od puta na Bahame. I iako svi mi znamo da im je teško, te da su razne promjene u ponašanju, izjave o osobnom prostoru i iritantna raspoloženja od lude “nabrijanosti” do beskonačnog izležavanja u krevetu, zapravo samo načini ispoljavanja emocija dok grade svoje JA i samostalnost, mi smo tu isključivo da im pomognemo, prihvatimo i po potrebi usmjerimo.

Play hard or play dead?

Međutim, kada vas adolescencija djeteta preokrene više nego što ono može preokrenuti očima na vaše izjave i pravila, imate dvije opcije: play hard ili play dead. Play dead čak ni nije prihvatljiva opcija, no bez obzira na to, roditelji ju, kao liniju manjeg otpora odabiru misleći kako je prerano za bilo kakav razgovor. No, nažalost nije. Vremena su se promijenila, pa i seksualnost napredovala. Pravili se mi “mrtvi” ili ne, činjenica je da danas većina djece u pubertetu zna (kako) napraviti bebu, no do tridesete ne zna složiti pire krumpir. I moj najiskreniji savjet, s obzirom na to da su mladi zaista skloni neodgovornom ponašanju- za razgovor o promjenama vezanim uz tijelo, spolno-prenosivim bolestima i zaštiti, u pubertetu nikad nije prerano.

A ja? Kako se ja s tim procesom nosim? Kao nekoć kada se na štapiću pokazao plavi plus, a u glavi se vrtjela pjesma: „I što ćemo sad?“, dok si bez obzira na to što znaš da je masa roditelja prošla tu fazu, paraliziran od straha. Takav je osjećaj i sad, osim što je feeling nemoći jači od “nevremena” koje me čeka u narednim godinama.

Ana Vladušić
Zovem se Ana. Čudan sam spoj opuštenosti i control freaka, pa uglavnom više bitki vodim sama sa sobom nego s obvezama i obitelji. Skoro sve u životu dijelim na neodgodivo i na “neće svijet propasti”. Najbolje funkcioniram pod pritiskom, a da nemam djecu vjerojatno bih i dalje gledala 5. sezonu neke serije, te pizzu smatrala toplim obrokom. U Insta mama svijetu sam nešto duže od trajanja prosječne trudnoće slonova, a počela sam kao mama blogerica. Pišem pod nazivom latinoamericAna, iako od latino imam jedino muža- Papija. Imamo troje djece u tri različite faze rasta i razvoja, te psa Mey koji teži više od sve naše djeca zajedno. Na Instagramu me možete pronaći pod vrlo originalnim nazivom, mojim imenom i prezimenom- @anavladusic 😂, a ako ste stekli dojam da sam zanimljiva i zabavna, krivi je, no pomoći će da pročitate još koji moj tekst ovdje…