malo o mozgu ili kako sam naučila komunicirati

unsplash.com

Malo mi je bilo teško naći prikladan naslov ovom tekstu, a i ne znam u kojem će me smjeru odvesti, jer mozak kao što i već znamo je jedan fantastičan alat koji imamo. Jedini problemčić koji se javlja jest da ga ne znamo koristiti kako treba. Ne mislim da smo glupi i neobrazovani, već mislim da nemamo pojma, bar većina nas, kako mozak zaista funkcionira i što sve može.

Da se malo nahvalim (to svi vole, dok se sami hvalimo), ja sam srednju školu sve razrede prošla sa odličnim, fakultet isto tako, završila 5 godina ekonomije, smjera financije u rekordnom roku, ispite polagala i prije roka, uvijek lako nalazila poslove, šefovi uglavnom bili zadovoljni, reklo bi se, ja znam sve i nema mi kraja. No, uvijek je tu nešto falilo, nisam ja sama sebi bila nekako do kraja shvaćena, nešto nije štimalo. Borila sam se sama sa sobom, nailazila na teškoće u komunikaciji sa kolegama, obitelji i slično.

Unatrag par godina započela sam sa radom na sebi jer sam shvatila da sam se školovala za sve drugo, samo ne za život i samo ne da budem podrška samoj sebi. To zaista je tako, znate i sami koju hrpu nepotrebnih informacija naučimo u školi, na faksu, koliko nas to sve zapravo ne pripremi za život, pa ni za poslove za koje se školujemo. Ja evo, nakon 5 godina studiranja ekonomije, i učenja hrpu nekih informacija, nisam na svom prvom poslu znala kako izgleda porezna prijava, mjenica ili kako se ispunjava putni nalog i slično. To je sad jedna druga tema, koja se tiče našeg obrazovnog sustava, ali tko zna kada i kako sporo će se to promijeniti. Ono što mi možemo uvijek, jest da nadograđujemo svoje znanje i da radimo na sebi.

Radeći na svom dakle osobnom razvoju, učeći i nailazeći na različite metode, shvatila sam koliko smo mi ljudi zaista zakinuti ne znajući neke stvari koje nam u mnogo čemu mogu promijeniti i olakšati život i svakodnevnicu, a nisu tako teške i neshvatljive. Nauka s kojom sam se susrela prije godinu dana sasvim slučajno je „NLP“ ili u prijevodu Neuro Lingvističko Programiranje. To sad zvuči jako nadobudno i kao neka znanstvena fantastika, ali nije. Radi se samo o tome da naučimo kako naš mozak funkcionira, kako analizira podatke, što sve utječe na naše ponašanje, odluke i slično. To je zaista jedna opširna tema, pa neću ulaziti puno duboku, svatko može istražiti za sebe ukoliko ga više zanima.

Međutim, ovdje se želim osvrnuti na dio NLP-a koji se bavi komunikacijom. Mi svakodnevno komuniciramo, doma, na poslu, sami sa sobom i naprosto moć komunikacije je zaista bitna. Moment u kojem se javlja problem je kada drugi različito komuniciraju i razmišljaju od nas, a moramo s njima živjeti, raditi i slično. Ja recimo imam muža koji sasvim suprotno razmišlja od mene i često zna doći do blago rečeno kratkog spoja u komunikaciji.

Međutim, NLP mi je otkrio da postoje različiti mozgovni jezici, da postoje različiti metaprogrami kod ljudi i da to zaista nije ništa loše. Jednu pametnu koju sam čula je da nas najviše ima različitih. Dakle, prema NLP-u postoje vizualni, auditivni i kinestetički mozgovni jezici ili tipovi ljudi, i ako sam ja jedno, a partner ili dijete ili roditelj, nešto drugo, teško se možemo sporazumjeti.

Evo primjera, recimo vizualni tipovi kao i što sama riječ kaže jako igraju na kartu kako nešto izgleda, brzo skreću s teme na temu, ne vole dugačke rečenice i slično (moj muž) dok recimo auditivni vole harmoniju u svojim rečenicama, kako to što govore zvuči i ne vole da ih se prekida dok govore (ja). I dok ja ovo nisam znala, moj muž me prekinuo u mojim izlaganjima jedno milijun puta jer mu se naprosto tako duga objašnjenja nisu slušala, i to bi me strašno naljutilo i mislila sam da me ne poštuje. Ali sada kada ja ovo znam, razumijem kako mu moram pristupiti i što ga u komunikaciji smeta, pa to mogu izbjeći i svi sretni i zadovoljni! Naravno, nismo ovdje samo bitni moj muž i ja, no, ovo funkcionira u odnosu na sve, na komunikaciju s djecom, s kolegama, roditeljima, prijateljima, bilo kim.

Isto tako u pogledu metaprograma, postoji ih puno, ali evo osvrnut ću se na jedan tip, dakle postoje ljudi koji su „prema“ i koji su „od“. Ljudi koji su „prema“ gledaju samo prema cilju, srljaju i ne zanimaju ih puno posljedice, dok ljudi koji su „od“ gledaju na posljedice, što bi se moglo desiti, je li upitna njihova sigurnost i slično, i tu opet dolazi do pucanja ako se takva dva ne razumiju. Banalan primjer je kupovina auta, ljudi koji su „prema“ gledaju kako to auto izgleda, kakve su mu performanse, je li brz, atraktivan i slično, dok ljudi koji su „od“ gledaju na to da je auto siguran, da puno ne troši, da ima sigurnosnu opremu i slično. Dakle, ni jedno ni drugo nije ispravno ni neispravno već samo različito i kada ovo znate lakše vam se prilagoditi i komunicirati sa svima. A kada znate komunicirati, vjerujte mi život zaista postaje lakše.

Još jedna tema na koju bi se osvrnula, a za koju smatram da je bitna su naši strahovi i naše misli. Mi se stalno nečega bojimo, stvaramo filmove i scenarije u glavi koji se nikada neće dogoditi, a koji nas paraliziraju i tjeraju da odustajemo. Recimo, želimo pokrenuti posao, i onda kreću misli, što ako propadneš, što ako bude kriza, što ako ti to nitko neće kupovati itd. Takvi scenariji su samo u vašoj glavi, i male su šanse da se i ostvare, ali vi ste zbog toga odustali.

Nemojte se bojati, nemojte si mislima uništavati živote i prilike. Zapamtite, vi niste vaše misli.

Podijelit ću s vama još nešto korisno što sam naučila, a to je da mi sve u našem životu povezujemo s dva osjećaja. A to su osjećaj boli i osjećaj ugode. Što to znači? Pa evo jedan lagan primjer. Ne možete se natjerati na dijetu recimo, svaki dan krećete iznova i iznova. Zašto? Zato jer neodlazak na dijetu vaš mozak povezuje sa ugodom (jedenje fine slasne hrane, kolača, slatkiša i sl), a dijetu povezuje s boli (bit ću stalno gladna, svi će jesti tortu na rođendanu osim mene, kako ću bez čokolade i sl). Ukoliko ove dvije asocijacije zamijenite, pa dijetu povežete sa ugodom (smršavit ću, lijepo ću izgledati, bit ću zdrava i sl), a neodlazak na dijetu sa boli (neću se nikad riješit viška kg, razboljet ću se nastavim li ovako nezdravo jesti), vi ćete uspjeti i to bez ikakve muke. Isto je s prestankom pušenja, sa svime.

Eto, malo sam odužila, ali smatram da su ovo stvarno korisni alati koji vam mogu olakšati svakodnevnicu i živote, za koje možda na drugi način ne bisti čuli, i svaki dan bi se izjedali zašto se ne slažete s nikim, zašto ne uspijevate u svojim ciljevima, odlukama i slično.

Zato radite na sebi, učite kako vaš mozak radi jer život je lijep kada se živjeti zna.

Maja Leskovar
MAJA Magistra ekonomije koja je živjela dugi niz godina u Splitu, udala se i zadnje 4 godine živi u Križevcima. Obožava putovanja zato je i vlasnica putničke agencije. Teški hedonist, obožava fino papati, obožava sve moguće i nemoguće wellness tretmane. Voli jako čitati i učiti strane jezike od kojih aktivno priča engleski i njemački, te pasivno talijanski i španjolski. Zaljubljenica u komedije i smijeh. Klasa pesimist koja već par godina radi na svojoj duhovnoj dimenziji i tranziciji prema optimizmu i uživanju u sadašnjem trenutku.