9 stvari koje bih voljela da su mi rekli o majčinstvu

Za vrijeme trudnoće naslušala/i smo se svega: što jesti, što ne jesti, na što paziti, što raditi, kako raditi, što radi tata, što radi mama, gdje završavaju tatine obaveze a što su isključivo mamine – jer mama je nezamjenjiva. O porodu da i ne pričam. Svega i svačega se naslušaš, neke stvari usvojiš, o nekima žustro raspravljaš braneći svoje osobne stavove, a za treće vrijedi “na jedno uđe a na drugo izađe”. Što prije počnete prakticirati ovo zadnje – to bolje za vaše mentalno zdravlje. Ali što sa svim tim savjetima nakon što to malo biće dođe na svijet? Jesu li nam stvarno svi sve rekli ili neke stvari ostaju na nama “da ih otkrijemo”? Voljela bih da su mi neke stvari ipak bile rečene i da nisam toliko morala proispitivati samu sebe, Marka i nas.

1. Ok je ako to malo biće pri “prvom pogledu ne voliš najviše na svijetu”

Jedna od prvih misli koja mi je prošla kroz glavu je upravo bila ova. Svi su mi govorili da ću vidjeti što znači prava i neizmjerna ljubav čim ugledam to malo biće, neopisivo iskustvo od kojega nema dalje ni više. Sjećam se da mi se znalo vrtjeti po glavi koliko snažno osjetiš upravo tu navalu enormne ljubavi o kojoj ti svi pričaju gladeći te po stomaku. Kada je došao TAJ trenutak – nisam osjetila ništa spektakularno a očekivala sam vatromet života. Gledala sam u nju, onakvu malu, krhku nakon što su je stavili na mene i razmišljala upravo o tome. I kako da ja sad svima njima kažem da nisam proživjela to što su mi oni govorili da hoću? Je li sa mnom sve ok?

Jesam li ja uopće za majku ako to nisam osjetila tako kako svi pričaju?

Jesam. Sada nakon određenog vremena čvrsto tvrdim da je to ok. Ok je dati si vremena za ljubav. Ok je dati si vremena za sebe i gledati u to malo biće da uopće shvatiš što se u tvom životu dogodilo. Prvi puta kada su mi rekli da im je bljedunjava i da će joj izvaditi krv da vide je li sve ok, osjetila sam u sebi onu navalu emocija i adrenalina koju osjetiš kada je netko tebi bitan ugrožen. To je to. Tada sam shvatila da je sve ok sa mnom i da mi treba vremena za te emocije o kojima svi pričaju.

2. Nije ništa sramota ni guglati ni pitati

Osim što puno toga čuješ, puno toga – htjela ili ne – pročitaš jer ti se puno toga samo nameće putem društvenih mreža. No možemo li sve čuti ili pročitati? Naravno da ne. Trebamo li uzimati to isto zdravo za gotovo? Naravno da ne. Ne znam ni koliko bi trudnoća trebala proći da budem “sveznalica”. Od prvog dana vrte ti se po glavi razna pitanja gledajući u bebu pored sebe i ok je pitati i sestru i doktoricu u bolnici sve što te zanima i muči jer zato i jesu tu. Ok je čak i guglati ako ti je na prvu neugodno pitati ali u tom guglanju filtriraj stranice na kojima ćeš pročitati informaciju. Ali po meni je bolje upitati nekog stručnog jer svatko od nas ima nekoga ili zna nekoga tko će ti dati pravi savjet.

3. Ne žuri kući iz bolnice

Želja za svojom komocijom, krevetom, stanom/kućom je prisutna kod svih nas i gledajući žene koje su u sobi po drugi ili treći put, koje govore „ma samo polako, ne žurimo mi kući” bilo mi je par upitnika nad glavom. Što mislite koliko mi je upitnika bilo kad sam došla kući i shvatila da je sa mnom i to malo biće koje je ležalo u krevetiću pored mene? Koliko sam se samo puta sjetila one sestre koja mi je rekla „Odmorite se, imat ćete se prilike ustajati noću kad dođete kući.” Slijedeći put ću sigurno boravak na odjelu iskoristiti kao što bih koristila hotel s 5* sa doručkom, ručkom i večerom te zlatnim sestrama koje uzmu bebu od 2 do 6 ujutro da se malo odmoriš i odspavaš.

4. Short horror story – a nije porod

Porod. Porod boli. Kad prođeš porod, sve će ti drugo biti smiješno. Porod ovo, porod ono. Pripremila sam se na najgore kasapljenje u životu kojemu nikad kraja. Znate što ću vam reći? Porod prođe. Relativno brzo. A dojenje? Na to me nitko nije upozorio. Nitko mi nije rekao da to zna prilično potrajati. A trajalo je mjesec dana. Mjesec dana suza od bolova i rana. Nisam odustala samo zato što sam čvrsto odlučila da želim dojiti i da će i tim bolovima sigurno doći kraj. Nitko me nije mogao gledati dok dojim, a meni se glava ježila od svake pomisli da moram dojiti. Ali isplatilo se i prošlo je. Prošlo je kao i grčevi kao i sve do sad, čak bih se sad usudila reći da je i proletjelo jer smo svi skupa to zaboravili, ali tada mi se činilo da nema kraja toj cijeloj priči. Samo budite hrabre, odlučne i čvrste.

5. Ništa nije hitno – osim bebe

Jedan sam od onih „slučajeva” koji mogu sve sami i koji vole red. Vjerujem da će se mnoge majke nasmijati na ovo – i ja se sad smijem dok ovo pišem. Iz bolnice sam došla kući na Badnjak. Iako su nam na Božić rekli doći samo roditelji na 5 minuta, ja sam odlučila pobrisati pod. Zašto? Zato što sam tako navikla a to što sam nakon te navike imala osjećaj da sam odradila Iron man i što mi je trebalo sat vremena odmora, to je drugi par rukava. Zašto nisam zamolila Marka da to napravi? Zato što ja to mogu. Ok, mogu i mogla sam, ali jesam li morala? Nisam. Ništa nisam morala. Pružali su mi pomoć, a ja sam bila „pametna”. Ne budite „pametne” kao i ja.

6. Ne odvajaj robicu od robe

Štošta mi prvomajke radimo i mislimo da treba. Ovo je jedna od stvari koja ne olakšava život. Kupila sam i superprirodni deterdžent i omekšivač i poseban koš za robicu i sve ektra ekstra. Pri prvom posjetu patronažna sestra me pitala zašto to radim. Rekla sam da mislim da to tako treba. Nakon toga mi je patronažna uputila slijedeće pitanje: Mama, stavljate li dijete na svoj krevet? Naslanjate li dijete na sebe kada ga podižete? Odgovor je naravno bio potvrdan. Nakon toga mi je patronažna objasnila da sve bebine stvari koje iskuhavam, slobodno mogu prati s pamučnim našim stvarima koje se jednako tako iskuhavaju jer je kontakt djeteta s našim stvarima neminovan i da nema smisla odvajati, pogotovo jer ih nakon toga peglam parnom peglom. Dva i dva su uvijek bila četiri. Od tog ne perem njezina 3 bodića i 2 gazice odvojeno od naše 2 jastučnice. A sumnjam i da mame koje imaju 2, 3 ili više djece, odvajaju robicu od svakog djeteta posebno.

Moj mali savjet – iako robicu ne morate prati odvojeno, posebnu opreznost obratite ne samo na sredstva za pranje robice nego i za njegu bebine kože. Nisam se pripremila na to da će Cvitina koža biti toliko osjetljiva i da će zahtijevati dodatnu pažnju. Osim što smo izbacili omekšivač i robicu stavljamo na dodatno ispiranje, nedavno smo otkrili posebno blagi Nivea Baby micelarni gel i šampon koji su neizostavni dio naše večernje rutine.

7. Ne brini ako se tata boji uzeti dijete u ruke

Razgovarali smo Marko i ja više puta o toj temi jer je njega (a i mog brata i dosta drugih muškaraca) bilo strah uzeti tako malo dijete u ruke. Patronažna rješava puno toga. Između ostaloga i ovaj strah. Izvrtila je Cvitu kao pekar koji mijesi kruh i pogodite što – ostala je čitava a ni ruka i noga joj nisu zamijenile mjesto, niti je išta puklo jer male bebe nisu od porculana. Nakon što smo zatvorili vrata za patronažnom sestrom, Marko me samo pogledao i rekao: „Brate mili, ja ne znam čega se ja bojim! Izvrtila ju je ki moja mater pitu!”  Lijek za taj strah zove se patronažna sestra. Marko je izliječen momentalno.

8. Uživaj dok je mala, vidjet ćeš poslije

Ovo je jedan od onih nesavjeta, prijetnji ili kako god koji mi je često išao na živce jer na neki način utjerava lagano strah. Strah od čega? Od odrastanja koje smo svi mi sa svojim roditeljima prošli? Mene je osobno svaki dan sve manje bilo strah i sve sam više uživala. I sad uživam svakim danom sve više i više jer svaki dan sve više razumiješ to svoje dijete, sve ti je lakše iako se javljaju nove faze i novi izazovi s kojima se suočavaš ali ga razumiješ. Znaš kada plače jer želi pažnju, a kada ju/ga nešto boli, znaš kada je gladno, a kada je samo nervozno jer je pospano.

9. Ne boj se tog poslije jer ćeš u tom poslije uživati više nego u onome prije

Sve ovo što sam napisala nisu savjeti kojih se trebate slijepo držati niti se smatram kompetentnom da dijelim savjete drugima jer tek sam na početku svog majčinstva, ali su dobronamjerni savjeti koje govorim i svojim prijateljicama jer bih voljela da su upravo meni izrečeni. Vi sami odaberite što ćete prihvatiti a što ne jer svatko od nas je individua za sebe baš kao i naše bebe. Sretno svim budućim mamama i samo hrabro.

Supermame preporučuju:

NIVEA Baby Micellar gel za pranje pobrinut će se da koža vašeg djeteta ostane čista i mekana. Sadrži prirodne sastojke i njegujuću formulu za čišćenje i njegu bez iritacija. Proizvod ne sadrži parabene, sapun, alkohol ni boje. Podnošljivost za kožu klinički i dermatološki dokazana. Nježno čisti osjetljivu dječju kožu, održavajući pritom njezinu prirodnu pH-vrijednost. 

NIVEA Baby Micellar šampon nježno čisti i štiti bebinu kožu od iritacija. Posebno blaga formulacija s kamilicom njeguje i održava prirodnu pH vrijednost kože glave. Nježno čisti bebinu kosu i osjetljivu kožu glave. Štiti od isušivanja i iritacija – tokom i nakon kupanja. Ne sadrži alkohol, parabene i boje. Za kupanje bez suza.