dječji svijet mindfulnessa

pexels.com

Ako želite kod djeteta unaprijediti vještine koncentracije i pažnje, regulacije emocija, umirivanja, empatije i samoprihvaćanja, tada je mindfulness odličan izbor.

Što je uopće mindfulness?

Kao što sam napisala u prethodnoj kolumni, biti mindful znači biti svjestan. Biti potpuno svjestan (mindful) znači obratiti pažnju na sadašnji trenutak i sve što se primjećuje je ovdje i sada, bilo oko nas, bilo u nama samima.

Osim što nam omogućava da bogatije proživljavamo životne trenutke (pa i one najmanje među njima koji često prođu nezamijećeno), mindfulness nam pomaže umiriti se, sabrati svoje misli i reagirati svjesnije u stresnim životnim situacijama. Prestajemo biti “marionete” vlastitih misli i raspoloženja ili vanjskih okolnosti.

Također, mindfulness nam omogućuje da prema sebi i prema drugima razvijemo otvoren i empatičan stav. S takvim stavom postajemo manje kritični prema samima sebi i prema drugima dok se jača naše samopoštovanje i prihvaćanje ljudi oko nas.

Mindfulness je i mentalni trening koji putem vježbanja usmjeravanja pažnje poboljšava percepciju, koncentraciju, učenje i pamćenje. U vježbama mindfulnessa pažnja se može usmjeravati na vanjsku okolinu koristeći osjetila (vid, sluh, dodir, okus, miris) ili unutarnja iskustva (tjelesne senzacije, misli, osjećaji).

Ono što se u nama događa kada redovito vježbamo mindfulness jest prihvaćanje svih iskustava, ugodnih ali i neugodnih. Razvijajući na taj način našu “otpornost” (rezilijentnost), vježbanje mindfulnessa dovodi do toga da prestanemo tjerati od sebe neugodna iskustva (npr. neugodne emocije poput tuge, straha, ljutnje ili tjelesne senzacije izazvane anksioznošću) jer uvidimo da ih možemo “preživjeti”. Naravno da cilj mindfulnessa nije rezignirano prihvaćanje neugodnih životnih situacija koje imamo mogućnost napustiti (poput lošeg društva ili nasilnog partnera) kao niti namjerno izlaganje opasnim situacijama (konzumiranje droga, alkohola ili druge nezdrave aktivnosti). Mogli bismo reći da kroz vježbanje mindfulnessa uviđamo što možemo “promijeniti”, a što je mudrije prihvatiti, te nam omogućuje da reagiramo na najprikladniji način.

No, sve ove snažne riječi poput svjesnosti, prihvaćanja, življenja u trenutku, usmjeravanja pažnje na unutarnja iskustva, otpornosti, mentalnog treninga…sve to zvuči (pre)komplicirano kada pričamo o djeci, zar ne?

Za početak, prisjetimo se definicije prema kojoj je mindfulness usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak i zavirimo skupa u dječji svijet.

Sjetite se svog mališana kako leži u krevetiću i upoznaje svijet: pomno promatra svoje ručice, rasteže prstiće, prinosi ih ustima, pa ponovno promatra…Isto radi i sa zvečkom: opipava ju, pozorno promatra iz svih kuteva dok ju okreće u rukama. Vaša najdraža curica koja se potpuno “unijela” u svoj crtež dok zamazana od tempera pušta svoje umjetničke otiske po papiru…

Kada se djeca igraju, ona su mindful: pažnja im je potpuno usmjerena na igru!

Toliko su usmjereni da ne razmišljaju o drugim stvarima i uopće ne primjećuju brojne distrakcije (npr. okolinsku buku, osjećaj gladi). Ukoliko ih nešto rasplače, dovoljno je preusmjeriti njihovu pažnju na neki drugi predmet ili aktivnost i već se u slijedećem trenutku mogu smijati. Djeci je važno sve ono što se događa ovdje i sada i u manjoj mjeri razmišljaju o onome što je bilo ili što će biti. Kako rastu, njihova sposobnost bivanja u trenutku slabi.

Zašto odrastanjem prestajemo biti mindful?

Dogodi se intervencija odraslih. Dogodi se razvoj uma. Jednostavno: dogodi se život.

Djecu svakodnevno učimo što se i kada mora raditi: kada se probuditi, ići u školu, jesti, učiti, igrati se s prijateljima, ići na engleski ili trening itd. Nedostatak slobode autonomnog odlučivanja dovodi do automatskog “odrađivanja” aktivnosti koje im nisu po volji. Kako lista obaveza raste, sve je teže “biti u trenutku”: dan se polako pretvori u jurnjavu s jedne aktivnosti na drugu, najčešće potpuno nesvjesno. Ovo ne znači da je neispravno djecu podučiti rasporedu i obavezama ali kao što svaka medalja ima dvije strane, tako je i “automatski” način življenja negativna posljedica dobro organiziranog života koji može (i često tako bude!) postati preorganiziran bez slobodnog (i prijeko potrebnog!) prostora za samo bivanje, sada i ovdje.

Nadalje, kako djeca rastu tako se obogaćuju i njihove sposobnosti uma – ona postaja sposobna maštati, planirati ali i brinuti se. Sada i ovdje više nisu (gotovo) jedino vrijeme koje poznaju i sve češće se vraćaju u prošlost ili odlaze prema onome što će se tek dogoditi.

Kako im onda pomoći da ne izgube (ili da povrate) dar s kojim se svi rodimo – biti ovdje i sada?

Poučavajući ih mindfulnessu.

Koje su dobrobiti mindfulnessa za djecu?

Prema brojnim istraživanjima, baš kao i kod odraslih, mindfulness kod djece poboljšava pažnju, koncentraciju, pamćenje, učenje, prihvaćanje neugodnih osjećaja i njihovu kontrolu, smanjuje ispitnu aksioznost kao i simptome impulzivnosti i hiperaktivnosti, poboljšava kvalitetu sna, odnose s drugima, jača samopouzdanje te pospješuje općenitu kvalitetu života u djece.

Jesu li djeca premlada za mindfulness? U kojoj je dobi dijete spremno na mindfulness?

Djeci je život u sadašnjem trenutku itekako poznat stoga možemo reći da su ona, na neki način, od samog rođenja spremna za mindfulness (potpunu svjesnost). Što se tiče dobi u kojoj je dijete spremno na mindfulness vježbe, možda ću najbolje objasniti kroz primjer: sa trogodišnjim djetetom moguće je već izvoditi vježbe slušanja, dodira, pokreta, mirisa, imaginaciju i vizualizaciju kao i vježbe disanja za opuštanje. Rekli bismo stoga da je već predškolska dob itekako prikladna za upoznavanje sa mindfulness vježbama. Ono što je važno istaknuti jest da mindfulness vježbe moraju biti primjerene s obzirom na dob, stupanj razvoja i kognitivnu razinu djece. Naime, ako im aktivnosti i riječi kojima ih vodimo kroz svijet mindfulnessa prilagodimo dobi, onda je to jezik koji razumiju (i rado uče!).

Iz svih ovih razloga, pozivam vas da uvedete svoje mališane u čaroban svijet mindfulnessa već danas.  Krenite sa ovom vježbicom čiji je cilj poučiti dijete relaksirajućem disanju i pomoći mu umiriti se kada je to potrebno:

„Slonić koji diše“

1.Stani uspravno i ispruži obje ruke ispred sebe

2.Skupi šake zajedno. Odlično! Upravo si napravio surlu slonića.

3.Duboko udahni na nos i digni ruke visoko iznad glave kao slonić svoju surlu.

4.Lagano izdahni kroz usta i spusti ruke uz tijelo kao slonić svoju surlu.

5.Ponovi nekoliko puta.

Tijana Debelić
Tijana Debelić, psihologinja i kognitivno-bihevioralna psihoterapeutkinja u superviziji s desetogodišnjim iskustvom rada na području psihologije. Smatra se rođenim psihologom i unatoč mnogobrojnim hobijima i interesima koje gaji (skupljanje gramofonskih ploča, kuhanje, fotografija, do-in, jedrenje) ne može zamisliti da radi išta drugo. Otkad zna za sebe, pokušava razumjeti razloge koji utječu na ljudsko razmišljanje, osjećaje i ponašanje. Priroda je njezin izvor osvježenja i nadahnuća, a vježbanje mindfulness-a omogućuje joj novi pogled na život. Njezina najveća strast je pomaganje drugim ljudima da upoznaju same sebe i zadovolje svoju najintimniju želju: živjeti ispunjen život i ostaviti trag. Pred par godina pokrenula je vlastiti projekt, Psi Qonsult. Kako ga ona voli zvati: prostor susreta, bliskosti i promjene. Adresu ureda trenutno je u potpunosti zamijenila onom online i putem ekrana pomaže mnogima „da ostanu normalni“.