Svakodnevno se toliko trudimo da budemo dobre majke i pritom smo vrlo kritične prema samima sebi. Stoga nam se čini da ne ispunjavamo ni vlastita očekivanja, a kamo li očekivanja društva u kojem živimo.
Što bi se dogodilo kad bi samo malo nježnije razgovarale same sa sobom? Što bi bilo kad bi same sebi poklonile samo malo više pažnje i oprosta kao što to svakodnevno činimo za našu djecu? Postoji li mogućnost da se oslobodimo osjećaja krivnje koji nas tako često prati u stopu?
U našoj praksi vrlo često se srećemo upravo s majkama koje nose ogroman teret krivnje na svojim leđima. Majke se osjećaju loše jer idu na posao, jer peru, čiste, kuhaju, peglaju, pa ponekad viču i misle da ne čine dovoljno za svoju djecu ili očekuju previše od njih.
Osim što same sebi namećemo teret krivnje, najprije nam ga imputira društvo koje najčešće strogo osuđuje ”nesavršene majke”, a zapravo ”savršena majka” ne postoji nego je i onako samo mit.
Ima li nade da osjećaj krivnje pretvorimo u saveznika koji će nas naučiti da unatoč svim našim obavezama i zaduženjima uživamo u djeci i majčinstvu?
Sve smo se nekad našle u situaciji zbog koje bi najradije vratile vrijeme i zauvijek ju izbrisale. Sve smo nekad napravile grešku zbog koje se grizemo ili koje se čak sramimo. Kad o tome poslije razmišljamo sve bi dale za još jednu priliku čiji bi scenarij bio potpuno drugačiji. Kad smo tako preplavljene osjećajem krivnje, a i nemamo pri ruci vremenski stroj, još dodatno se pojačava naše nezadovoljstvo i frustracija. Što se češće osjećamo tako nemoćno i frustrirano, to je vjerojatnije da ćemo izgubiti kontrolu i ponovno neželjeno reagirati. Tada se nalazimo u začaranom krugu u kojem tek nije lako biti taj idealni roditelj pun ljubavi i razumijevanja jer nam nedostaje ljubavi i razumijevanja za nas same. U tom uzrujanom stanju dok smo još preplavljeni i krivnjom puno je veća vjerojatnost da ćemo obrazac ponoviti. Svi činimo greške, a stara poslovica kaže ”na greškama se uči”, stoga jedna od najvažnijih lekcija koju možemo naučiti našu djecu je kako preuzeti odgovornost za svoje ponašanje, koliko je važno ispričati se i grešku više ne ponavljati.
Ali kako se riješiti osjećaja krivnje? Sasvim sigurno nije mu jednostavno stati na kraj.
Sljedeći puta kad upadnete u bezdan krivnje, kada se kritizirate i mislite da ste loša majka, da uništavate vlastitu djecu, nastojte se sjetiti da niste savršeni jer savršenstvo ne postoji niti ga vaša djeca trebaju.
Majčinstvo je vještina koja se uči i vježba cijeli život. Važno je znati da niste same i da ste puno bolje mame nego što ste si same spremne priznati jer:
i dobre mame imaju djecu koja trebaju logopeda,
i dobre mame imaju djecu koja ponekad slome ruku, prehlade se ili vrište u dućanu,
i dobre mame imaju djecu koja ne slušaju,
i dobre se mame ljute ,
i dobre mame ponekad plaču zbog stvari koje su drugim ljudima smiješne
i dobre mame ponekad požale nešto što učine i kažu.
A najbolje mame su one koje si znaju oprostiti!
Tekst napisale:
Irena Peroš Grgos, integrativni dječji psihoterapeut, prof. pedagogije i sociologije
Kristina Vučinić, integrativni dječji terapeut, odgojitelj predškolske djece
