brak nije nimalo instagramičan

unsplash.com

Nedavno smo proslavili 5 godina braka. Proslavili. Čestitali smo si godišnjicu poljupcem jer za darove i slavlje nismo imali vremena. Nije 5 godina malo. Nekima nije ni puno, tipa mojim i njegovim starcima koji su preko 30 godina u braku. Ali pustimo dinosaure i vratimo se temi… Dragi i ja, iza nas, imamo uspona i padova, jedno remekdjelo (Lavicu), četveronožnog (četveronoškog?) ljubimca, posao i krov nad glavom. U 5 godina smo puno toga ostvarili. Sami. I ponosna sam na nas.

Ranije sam brak zamišljala puno drugačije. Mislim da su za to krivi romani koje sam čitala i romantične komedije koje sam gledala. Ove zadnje su zasigurno i česti razlog rastava braka, život kao u američkim ljubavnim filmovima nitko ne vodi. Nisu ni Englezi bolji, onaj Hugh Grant je puno toga zasrao. Mi žene očekujemo neočekivano, a ne ide to tako. Brak je kompromis, brak je dogovor i brak je suradnja. Ne kažem da je romantika mrtva dan nakon što izgovorite sudbonosno da, ali… Ako konstantno nešto od nekoga očekujete, razočarat ćete se. Ako konstantno zbog toga prigovarate, dobit ćete kontraefekt.

View this post on Instagram

Prije 5 godina na danasnji dan 👰🤵

A post shared by Elena Vian Projić (@sefica_evp) on

Vratimo se samo sekundicu na filmove. Zašto svi ljubavni filmovi završavaju brakom, a ni jedan ne prikazuje dalje radnju? Hm.. Vjerojatno postoji razlog. Nije ni Instagram bolji – često žene lažno prikazuju nekakav skladan i harmoniozan ljubavni život samo za lajk više. Lažu napaćeni narod, ali lažu i sebe. ”Moj muž je san snova, on čisti zahod bez majice da mu se vide pločice, a onda mi servira kavicu u krevet uz omiljeni mi kolač koji je sam ispekao dan ranije.” Ma malo morgen. Dvije su šanse da to muškarac napravi: ili je nešto zasrao, ali baš ful zasrao, ili je zasrao… to je to. Ispravak netočnog navoda, postoji samo ta opcija. Svi mi koji smo u braku, znamo da nije uvijek sve skladno. Dapače. Primjer neinstagramičnog bračnog odnosa je: jutarnje buđenje za odlazak na posao nakon neprospavane noći jer bebi rastu zubići. Prolijevanje vruće kave po sebi i po podu u žurbi, zajedničko pranje zubi u zahodu. Izrečeni imperativi u svrhu organizacije dana ”Ti moraš po namirnice. Ja kuham ručak. Ti šetaš psa.”. Povišeni tonovi pri izlazu iz stana jer je netko opet nešto stavio na krivo mjesto pa netko drugi to ne može pronaći. Primjera radi, ja ključeve od auta. Brzinski ručak, spremanje, čišćenje. ”Opet nisi.” Uspavljivanje djeteta i komiranje na kauču. Instagramično? Nimalo.

Više sam puta spomenula da nemam nekog patrijarhalnog muškarca za muža, i da on stvarno sve zna, može i hoće. Kompliciranije zadatke potrebno je poslati na mail. Osnove je davnih dana savladao: izuti cipele pri ulasku u kuću, baciti smeće, skupiti odjeću sa sušila, skupiti tanjure sa stola, očistiti wc iza sebe nakon tuširanja (čitaj tsunami), baciti prljavi veš u korpu za veš, šetati psa, očistiti psu šape, skuhati (vrlo ukusan) ručak i naravno brinuti o bebi. Što se Leone tiče nemam primjedbi, sve radi i sve zna, od toga što, kako i kada jede, do pelena koje nosi i broj bodića. Rekla bi jedna moja poznanica ”Da može dojiti, dojio bi.” Sve ostalo što tvori kućanstvo moja je obaveza (reći će svi muškarci ikad ”A koje ostalo pa sve si nabrojala?!?” Nisam ne. Ima još posla po stanu, ne brinite.) Imamo robota koji usisava i pere pod, pa recimo da nam to uvelike olakšava dnevne rutine čišćenja. Kuhinja je isto većinski moj teritorij, on kuha kad se isprobavaju novi zanimljivi recepti, a ja kuham ”klasična” jela. Osim toga sve žene ikad znaju da u kućanstvu imamo: prašinu, posteljinu, prozore, zavjese, kuhinjsku ploču, suđe, pećnicu, wc, pranje veša, peglanje – prokleto uzaludno najmrže mi peglanje, i redovne generalke svako mjesec dana (bar je kod mene tako). Gora polovica vodi brigu o financijama, ja vodim brigu o tome da imamo što jesti. U nabavu namirnica idemo ili on ili ja (za vrijeme karantene više on nego ja) jer netko mora čuvati malu. Puno toga nam dostavom dolazi doma.

Moj muž se relativno u svemu ok snalazi, iako je za moj pojam dosta neuredan i nikada mu nije jasno što to točno i zašto radimo. ”Elena, pa sjedni, odmori. Onda ćeš opet reći da si umorna, a ti uzaludno sad tu čistiš čisto.” Poznato?? Meni sve dlake na glavi skoče od tog ”čistiš čisto”. Pa nisam valjda luda da čistim čisto? Ili jesam? Možda imam i neki blagi oblik OCD-a, ne kažem da nije tako.

Kako sam s godišnjice braka došla na temu čišćenja to sam Bog zna. Brak nije nimalo instagramičan, kao što to nisu ni naši domovi od dana kada u naše živote uđu djeca. Pratim par preurednih profila na IG-u i uporno se pitam kako je to kod njih uvijek sve tako tip top. Onda mi sine da vjerojatno fotkanje ranije odrade, dok djeca spavaju, dok je uredno, pa naknadno koriste te slike. Ili imaju tetu čistu. Ja bi tetu peglačicu. Ne znam ako itko normalan nudi te usluge jer je to nešto najdosadnije u svemiru. Mame urednih domova na Instagramu – nabijate mi komplekse, molim vas da svako toliko objavite i neki neuredan kadar. Hvala unaprijed.

Za uspjeh braka potrebno je da se puno kozmičkih sila dobro poklope. Nije dovoljno da ste samo zaljubljeni.

Primjerice, ako imate sveki iz pakla, a muž vam je malo ”mamast” – gadno vam se piše. Naši su starci, na sreću, normalni, i vole nas i nikada nam se nisu miješali u odnos. No, znamo da nemaju svi tu sreću. Nažalost, i sama imam frendice čije svekrve još dan danas kuju opasne planove kako da razdvoje sina od zle vještice koja ga je začarala.
I ostatak familije može biti ”za***an”, ako se ne slažu jetrve, zaove (nikad neću naučiti razliku), braća i sestre. Često se svi nađu na istom teritoriju, jedni žive kat ispod jedni kat iznad, i normalno da frcaju iskrice. Ponavljam, život nije kao u romantičnim komedijama, pogotovo ne život u čoporu. On se samo čini jednostavnim. Mi živimo sami, pa su kod nas jedini problemi neispavanost i umor. I to da nam je za organizirati čuvanje bebe na 2h potrebno strateško planiranje. Česti problemi u braku s djecom, zar ne? Ali nekako smo to prihvatili kao dio roditeljskog života. Htjeli smo dijete i sretni smo što imamo Lavicu i što nam je život preokrenula naglavačke.

Do jučer smo puno vremena posvećivali jedan drugome. Putovali, odlazili u spa, fino papali i pijuckali vinčeko navečer… Trenutno za sve to nemamo vremena. Nemamo vremena da se na bilo koji način jedan drugome posvetimo više od sat dva navečer, kada beba zaspe, pa odlučimo pogledati film (a zapravo zaspemo u roku keks na kauču). Ali prihvatili smo sve to kao neki upgrade. Sada je takva faza, uskoro, ako karantena ne potraje, putovat ćemo opet, samo bogatiji za jednog člana. Možda kroz koju godinu bogatiji i za 2 člana. A možda i ne. Ovisi kako mi odlučimo, ovisi kako nam se karte poslože. Doći će vrijeme kada ćemo malenu moći ostaviti malo duže kod bake i kod none, iskoristiti dan za sebe i opet se ponašati kao glupasti novopečeni zaljubljeni par.

Promijenili smo se, ali tu smo i ne idemo nigdje.
Volimo se i čuvamo.

P.S. Brak ili izvanbračna zajednica na isto vam to dođe kad živite sa svojom gorom polovicom. Bar sam ja liberalna, pa da ne bi bilo zabune po tom pitanju.

Elena Vian Projić
ELENA Mama male Lavice, supruga jednog IT-evca i profesorica u čizmama marketingaša. U slobodno vrijeme (iliti kad beba spava) pišem upravo o nama na blogu Šefica https://sefica.home.blog/