mama s felerima

studio partum

Biti mama, to već svi dobro znamo, postaješ onog trenutka kad rodiš to prekrasno klupko sreće i za to ti nije potrebna nikakva škola. Iako unaprijed nije potrebno nikakvo znanje, potrebno je puno vremena, znanja, strpljenja i ljubavi kako bi obavljala najvažniji posao na svijetu. I neću sad pisati kakva mama bih trebala biti ili bih željela biti. Pisat ću o tome kakva sam mama, odnosno pisat ću o tome kakva nisam mama.

Ja sam mama koja ljubi svoje dijete stoput dnevno i koja bezobrazno puno pokazuje koliko voli svoje dijete. Ali sam i mama koja zna povisiti glas i koja nakon svakog povika zna reći koliko je pogriješila i traži oprost.

Ja nisam mama koja smišlja dnevne aktivnosti, ali se rado igra. Slaganje staza, vlakova, autića, trčanje i igranje lovice ili skrivača po stanu nije mi novost, to nam je u tjednom rasporedu.

Ja sam mama koja dopušta gledanje crtića kako bi ta ista mama dobila dodatnih pola sata u krevetu, odnosno produljila spavanje u krevetu do prvog povika iz dnevne sobe: „Mamaaaa, ja sam gladan!“

Ja nisam mama koja zabranjuje jedenje slatkiša, bombona, čokolade, čipsa, sladoleda, u nekim normalnim količinama. Ako dijete sve jede, i povrće, i voće, neće mu škoditi i malo slatkiša ili grickalica.

Ja sam mama koja vjeruje svom djetetu i poštuje ga. Uz njegovo cjelodnevno vikanje „Mamaaaa“  nastojim ga poslušati kada mi ima nešto za reći, a to je najčešće uvijek. Ali ima i trenutka kad ne mogu nikoga slušati, pa mu kažem kako mi je sad potreba tišina. Ponekad upali, a ponekad ne, jer on nastavlja po svome.

Ja nisam mama koja uključuje dijete u sve svoje aktivnosti, ali ga uključujem u one koje želi ili smatram da su jako važne. Jer ponekad će htjeti sa mnom raditi palačinke, a ponekad neće. Ponekad će htjeti sa mnom pospremati po stanu, a ponekad ne. Važno je da dijete uključimo u naš život i u naše aktivnosti. Važno je da shvati koliko je i on važan kad sudjeluje u takvim aktivnostima.

Na kraju jedino što je mom djetetu važno je moja prisutnost.

Iako ne mogu uvijek biti 100% prisutna i duhom i tijelom, važno je biti prisutna kada nam dijete želi nešto reći ili pokazati. Biti prisutan i 30% tijekom dana je bolje nego niti prisutan 100%, a ne doživjeti svoje dijete. Znam da griješim svaki dan i u mnogočemu. Ali kada postanem svjesna svojih pogreški i pokušam to ispraviti, to me čini mamom, jer se trudim i ustrajem biti bolja. To je na kraju važno, ne samo u majčinstvu, nego u bilo kojem poslu. A što je majčinstvo nego posao koji nikad ne prestaje?

Znate što, iako je teško, koliko god svi govorili da nikad nije teško, majčinstvo je najdragocjeniji i najodgovorniji posao na svijetu. I jesam, sama sam ga izabrala i da mogu sve bih ponovila. I cijeli paket s pogreškama.

To sam ja, mamafeler.

Sara Majdak
SARA Mama dvojice dječaka. Živi u Istri (terra magica), na zapadnom dijelu polutoka. Nostalgična za svojim otokom Vrgadom, gdje je provela najdivnije ljetne praznike svake godine. Vječni pesimist, ali romantična u duši.