tri odgajateljice osmislile zanimljivu i korisnu slikovnicu za djecu

Tri odgajateljice dječjeg vrtića “Različak u Zagrebu odlučile su pomoći djeci da shvate kako je pandemija promijenila našu svakodnevicu i što nam donosi ova nova normalnost.

“Nalazimo se u veoma izazovnim vremenima koja nismo mogli predvidjeti i nismo se na njih mogli pripremiti. U društvu je prisutna atmosfera straha, neizvjesnosti, zabrinutosti i iščekivanja i djeca to osjete. Kao odgajatelji neprestano promišljamo kako da djeci približimo i pojasnimo što se oko nas događa jer, u skladu sa svojim mogućnostima, zaslužuju objašnjenje za ono što instinktivno osjećaju u zraku. Mnogi su se posvetili osvještavanju djece o zaštiti protiv koronavirusa i što je sve potrebno kako bi ostali zdravi. Smišljene su kvalitetne aktivnosti i slikovnice baš na tu temu, a onda je sve stalo. Ok, djeca sad znaju što i kako trebaju raditi, i što sad? Izolacija se poprilično odužila, a neizvjesnost i iščekivanje bez razumijevanja onoga što slijedi za djecu nikako nije dobro.”

Upravo iz tog razloga nastala je slikovnica “Jednom kad sve ovo završi…”. Priča je to o djevojčici Dori koja živi u sadašnjosti, a okreće se budućnosti. Dok radi sve ono što se u ovoj situaciji od nje očekuje, mašta o svim predivnim stvarima koje voli i koje je čine sretnom, a koje će moći (ponovno) raditi jednom kad se život vrati u normalu. “Pokušale smo je ispričati djeci jednostavnim i prikladnim rečenicama koje opisuju njima blisku svakodnevicu. Voljele bismo da na taj način u njoj pronađu i dio sebe. Nadamo se da će im Dora pomoći da shvate baš ono što ih trenutno možda zbunjuje – da sve što trenutno rade ima smisla, a da ih na kraju čeka nagrada u obliku smijeha, veselja, igre i zabave.

Ideju za sam projekt osmislila je Kristina Kaliman, koja je ujedno i autorica teksta, a u pomoć su joj priskočile nezine kolegice Biljana Petljak, zaslužna za ilustraciju i Petra Bjelić koja je slikovnicu oretvorila u video i dala glas djevojčici Dori.

“Dok se ideja tek rađala u mojoj glavi, nazvala sam Biljanu i pitala je bi li bila voljna oslikati moju priču. Pristala je bez imalo razmišljanja. Bacila sam se na pisanje i uzbuđeno joj slala tekst u kasne večernje sate. Biljana se već idući dan primila posla, s lakoćom smo dogovorile grafički izgled slikovnice, koju je prvo nacrtala u olovci, nakon toga oslikala vodenim bojama i na kraju pojačala drvenim bojama. Svakoga dana napravila je dvije ili tri nove stranice naše slikovnice. Kaže da joj je kao model za Doru poslužila njena kćer, Mia, koja je u Dorinoj dobi bila puna života i mašte, baš kao i Dora. Nacrtala je Dori čak i majicu i hlače koje je pronašla na nekoliko fotografija svoje kćeri iz vrtića. I da, i Mia je, baš kao i Dora, imala zakrpe na svojim hlačicama koje su nastale kao posljedica njenog aktivnog i veselog života.  Završni dio cijele ove priče vješto je odradila kolegica Petra Bjelić. U sklopu našeg online projekta “Vrtić kod kuće” već je snimala različite priče i video uratke za djecu pa joj ovo nije predstavljalo nikakav problem. Iako je zbog vanjskih zvukova neprestano iznova i iznova snimala zvuk za slikovnicu, radila je to s veseljem i entuzijazmom, svjesna da radimo nešto posebno i nešto važno.”

Sve tri priznale su kako su uživale u ovom projektu, u kasnonoćnim pozivima (jer Dora je bila silno nestrpljiva), u dogovoranju detalja i, konačno, u Dorinom dolasku u njihove živote. Također se nadaju da će djeca i roditelji uživati u slikovnici baš kao što su uživale i one dok su ju stvarale.