Za supermamu Anettu 13 će zauvijek biti sretan broj. S nama je podijelila svoju priču koja je trajala dugih 8 godina. 8 godina borbe s neplodnošću.
“Potaknuta nedavno pročitanim tekstom odlučila sam ispričati svoju priču vezanu uz MPO/IVF. MPO/IVF je nešto što je u potpunosti promijenilo moj život. Ne samo da sam postala mama nego su me sve te godine borbe s neplodnošću i svi ti postupci oblikovali u osobu, ženu i majku kakva sam danas.
Imala sam samo 21 godinu kad sam se udala i nisam bila opterećena s tim da odmah imamo djecu, jednostavno smo uživali.
Pokušavali smo 2 godine kako prije tako i poslije vjenčanja, ali u našem slučaju je to bilo nekih 5-6 mjeseci jer je muž pomorac. Osjećala sam da postoji problem. Nakon kraćeg nagovaranja supruga, otišli smo u tada jedinu privatnu polikliniku u Splitu. Suprug je napravio spermiogram gdje mu je utvrđen loš nalaz. Potom je uslijedio razgovor s embriologom koji nam je rekao da, s obzirom na nalaz, trebamo ići u postupak IVF/ICSI. Zaključio je da bi to trebalo ići “brzo i lako” s obzirom da sam ja jako mlada.
Nakon razgovora s ginekologom krenuli smo s potrebnim pretragama. Meni je ustanovljen blago povišen TSH (hormon štitnjače) i prolaktin (hormon stresa), a u svemu tome mi je rečeno da sigurno imam tumor na mozgu tj. hipofizi. Srećom taj doktor je bio potpuno u krivu, jer nalaz MR mozga je bio uredan, samo sam trebala terapiju za TSH.
U to vrijeme bilo je potrebno obaviti razgovor i dobiti potvrdu odvjetnika i psihologa za pristupit IVF-u. Također, zakon nije dopuštao kriopohranu oplođenih jajnih stanica. Srećom, kasnije je to promijenjeno.
Sjećam se da sam se jako veselila prvom IVF-u, imala sam samo 23 godine kad sam krenula u sve to. Suprug je većinom bio na brodu kad bih išla u postupak jer je bilo nemoguće sve uskladiti. Uvijek sam se sama bockala s hormonima. Iako sam medicinska sestra, kad sam prvi put sebi išla dati injekciju ruka mi se tresla.
U 8 godina koliko je trajala naša borba s neplodnošću prošla sam 6 hormonskih stimulacija, 5 aspiracija jajnih stanica, 13 embriotransfera, 1 hiperstimulaciju, 2 biopsije endometrija, 1 kiretažu, 53627 injekcija, 353725 tableta.
Meni osobno hormonske stimulacije nisu teško padale, jednostavno sam otupila na to bockanje. Uvijek sam dobivala puno jajnih stanica, sama aspiracija je bolna, ali dobijete lijekove pa budete ošamućeni. Ja danas kao posljedicu tolikog broja aspiracija i ožiljaka imam jako bolne ovulacije.
Sami embriotransfer je potpuno bezbolan i traje jako kratko nakon čega je potrebno mirovanje kroz 14 dana uz terapiju. U cijelom tom procesu, tih 14 dana koje moraš čekati do trenutka kad možeš napravit kućni test za trudnoću ili izvaditi beta HCG su mi bili najgori i trajali su cijelu vječnost.
Mi smo svih 8 godina proveli u istoj privatnoj poliklinici, ali smo nakon 9 bezuspješnih pokušaja promijenili ginekologa. Nažalost, izgubili smo jako puno godina i živaca s nekim s kim nikad nismo došli niti do biokemijske trudnoće. Moj savjet svima je – promijenite ginekologa čim vidite da nema pomaka i da ne uvodi ništa novo! Tih 8 godina bile su pravi emocionalni vrtuljak. Bilo je dana kad sam bila super, a bilo je mjeseci kad sam plakala svaki dan, a da to nitko nije ni znao.
Imala sam periode kad nisam uopće htjela djecu, kad sam izbjegavala sve trudnice i djecu. Perioda kad sam mislila da ja uopće ne mogu ostati trudna. To sve prođe i normalno je za osobe koje prolaze kroz hormonske terapije i stalne gubitke.
Najgore mi je bilo kad sam izgubila prvu bebu. Taj drugi UZV na kojem smo vidjeli kako srce više ne kuca…iskreno, ne znam kako sam to preživjela.
Ponosna sam što je naš brak uvijek bio stabilan i nikada nismo imali trzavica zbog svega toga kroz što smo prolazili. Suprug je u nekim trenucima htio odustati, ali ja nisam osoba koja odustaje. Razmišljali smo i o posvojenju.
Da mogu vratiti vrijeme nikad ne bih tako rano krenula u postupak, možda tek s 28 godina. Prvog doktora bih promijenila nakon trećeg neuspjeha. Moju bostonku (psa) kupila bih puno ranije jer kad smo nju nabavili zatrudnila sam. Ona me vratila u život nakon gubitka bebe.
Svima koji se bore s neplodnošću želim poručiti – nemojte odustati!
Ako ne ide promijenite nešto bilo doktora, polikliniku, državu, štogod. Kupite kućnog ljubimca i želim vam svu sreću!
Ovim putem se također želim zahvaliti cijelom timu poliklinike Cito pogotovo mojoj dragoj kumi L. i najboljem doktoru B.P. Bez vas ja danas ne bih bila mama. Hvala vam!”
