Ena Mihoci: o vjenčanjima, putovanjima i majčinstvu

Iako su sva putovanja zbog pandemije koronavirusa otkazana do daljnjega, mi i dalje maštamo o destinacijama koje bi voljele posjetiti jednom kad sve ovo prođe. Ena Mihoci i njezin muž David, roditelji su malog Lukasa i nagrađivani fotografi destinacijskih vjenčanja, pa su tako zahvaljujući svome poslu spojili ono što najviše vole – fotografirati i putovati. Donosimo vam intervju s Enom koja nam je otkrila nešto više o fotografiji, putovanjima i majčinstvu.

Tko je Ena? Ena prije ove izolacije ili Ena sad? Šalim se, ali moram priznati da nisam svoja ovih dana pa ću reći tko je Ena u normalnim okolnostima :-). Mama i supruga, nezaposlena socijalna pedagoginja i prezaposlena fotografkinja, neostvarena glazbenica, vječna putnica, ljubiteljica prirode, umjetnosti i estetike, gurman i hedonist, ovisnica o kavi, pretjerano iskrena i temperamentna.

Kako i kad si se odlučila baviti fotografijom? Malo ozbiljnije sam se počela baviti fotografijom krajem srednje škole kad sam kupila svoj prvi bolji fotoaparat, ali oduvijek sam imala interes prema fotografiji, kao i prema umjetnosti općenito jer me mama od moje ranije dobi često vodila u obilazak galerija, izložaba i muzeja. Umjetnost me generalno zanimala, a fotografijom sam se počela baviti otprilike u onom trenutku kad sam se prestajala baviti glazbom. Tako sam i upoznala svojeg današnjeg muža.

Možeš li nam ukratko reći nešto o destinacijskim vjenčanjima i kako ste se time počeli baviti? Iako fotografiramo i lokalna vjenčanja, recimo da smo se specijalizirali za destinacijska vjenčanja. Spontano smo počeli fotografirati vjenčanja i to nam se svidjelo, a naša ljubav prema putovanjima samo se nadovezala na posao koji volimo i to je bio pun pogodak za nas. Radi se o vjenčanjima koja se organiziraju na nekoj posebnoj i lijepoj lokaciji na koju putuju mladenci sa svojim gostima. Ugrubo rečeno, destinacijska vjenčanja su spoj uzbuđenja koje donosi putovanje i neka lijepa destinacija s činom vjenčanja. I sami smo imali destinacijsko vjenčanje u Istri.

Koliko ste zemalja posjetili zahvaljujući svome poslu i koju bi destinaciju stavila na prvo mjesto? Mislim da je posljednja brojka bila oko 34 države u koje smo putovali radi vjenčanja, s tim da države SAD-a nisam brojala pojedinačno. Zaista je teško odabrati samo jednu destinaciju jer je svijet toliko prepun lijepih mjesta i zanimljivih kultura. Naša Hrvatska ima puno divnih kutaka i sve je više omiljena među strancima za destinacijska vjenčanja, a osim Hrvatske po meni je Italija najsavršenija zemlja u Europi radi velike ponude očaravajućih mjesta i odličnoe gastronomije. Također mi je jako draga Španjolska, a od dalekih destinacija za mene su najsličniji mom viđenju raja otoci Hawaii i sve više me osvaja Mexico.

Prisustvovala si svakakvim vjenčanjima, postoji li neko koje bi mogla izdvojiti? Možemo se zaista pohvaliti mnogim zanimljivim klijentima: od celebrity-a i sportaša do samozatajnih tajkuna iz cijelog svijeta, klijenata raznih kultura i religija, pa zapravo imamo jako puno vjenčanja koja možemo izdvojiti i iskustva za prepričavanje. Jedno od lijepih iskustava koje definitivno možemo izdvojiti je vjenčanje osnivača CRYO tehnologije. Bilo je to osmodnevno vjenčanje – krstarenje na luksuznom kruzeru po Karibima. Osim toga, zanimljivo iskustvo je bilo vjenčanje u kraljičinoj kapelici u Londonu, vjenčanje u engleskoj zrakoplovnoj vojnoj bazi, razni prekrasni dvorci diljem cijelog svijeta, vjenčanje na kojima su gosti bile neke zvijezde Hollywooda, šarolika indijska vjenčanja, muslimanska vjenčanja, perzijska vjenčanja, tradicionalna ortodoksna i židovska vjenčanja i još mnogo tako zanimljivih iskustava i uspomena koje smo stekli u svom radu. Zaista, mogu pričati o tome što smo sve zanimljivo doživjeli cijeli dan.

Tvoj posao čini se kao posao iz snova, barem na fotografijama koje vidimo. No, koji su po tebi prednosti i nedostaci? Svaki posao je posao iz snova ako ga voliš. Ja često vjerujem da sam toliko željela imati takav posao da sam ga nekim čudnim putem i dobila. Naravno, uz puno rada, truda i odricanja. Bilo je ljudi, naših zaposlenika koji su u početku silno željeli raditi s nama, a onda su se brzo zasitili stalnog pakiranja kofera, intenzivnog rada i putovanja. Ja vidim puno prednosti počevši od kreativnosti koju pruža, upoznavanje novih ljudi, novih kultura, uživanje u putovanjima i različitim destinacijama, odmak od svakodnevice pa do pozitivnih emocija kojima smo okruženi i zadovoljstva zbog odrađenog posla i uspomena za koje smo odgovorni pružiti svojim klijentima. Za mene nema boljeg posla.
Iako, još uvijek mi teško pada svaki tjedan iznova pakirati te kofere, ponekad biti odvojena od obitelji jer je suprug na jednoj strani Europe, ja na drugoj, a dijete doma na čuvanju. To je sezonski posao, što znači intenzivan rad u sezoni, ponekad bez dovoljno sna, bez vremena i prilike za ikakvu rutinu. Svačiji posao i život na Instagramu izgleda puno ljepše jer ne prikazuje teške dane koje svi imamo.

Je li vam teže i izazovnije baviti se ovom vrstom posla otkad ste postali roditelji? Kako se snalazite? Svakako nam je puno teže i izazovnije otkad smo postali roditelji. U početku smo bili u općem kaosu, a kasnije smo se s vremenom već uhodali i naviknuli. Prvo vjenčanje koje sam radila nakon poroda je bilo na Ibizi, kada je Lukas imao 2 mjeseca. Iako sam se jako veselila radu i nedostajao mi je posao, na neki način mentalno nisam bila spremna na to jer sam se, samo taj jedan dan što sam ga morala ostaviti na čuvanju, osjećala grozno, a da ne govorimo o izdajanju: prije spremanja mladenaca, nakon spremanja, prije ceremonije, nakon photosessiona, prije večere itd. Mame koje doje i rade će znati o čemu pričam. Osim toga, odjednom nam je nedostajalo puno vremena za odraditi posao na računalu, putovanja su postala kompliciranija i manje bezbrižna… Sad smo već uhvatili neki ritam i naučili uživati u tom novom načinu putovanja s djetetom. Većinu vremena gdje god idem pokušavam sa sobom voditi i sina pa kad radim on je na čuvanju, a ostalo vrijeme se družimo i to mi na neki način ublažava stres od odvajanja. Nastojimo da što više putujemo svi zajedno.

Možeš li nam podijeliti par savjeta za putovanje s djecom? Ne volim baš dijeliti savjete jer je svako dijete drugačije, sve ovisi o dobi djeteta, njegovim navikama i još puno faktora, no mogu reći što kod nas funkcionira kad su u pitanju putovanja s djetetom. Na sreću, naše dijete je već naviklo na putovanja od najranije dobi i veseli se avionima više od ičega, ali nemojte misliti da ne vodimo neke druge borbe poput toga da još dan danas imamo problema sa sjedenjem u autosjedalici (bez crtića) i vezivanja pojasa u avionu. Mislim da dijete puno osjeća kako mi roditelji reagiramo na situacije, pa ako mi ne radimo “drame” oko putovanja, vrlo vjerojatno je da će i dijete shvatiti da je sve pod kontrolom. Jasno da sva nova i nepoznata iskustva nekoj djeci predstavljaju problem pa tako i putovanja, no to je dio njihove spoznaje i iskustva koja su po meni dobrodošla. Druga vremenska zona? Pa što onda, proći će neko vrijeme pa ćemo se priviknuti na novo vrijeme. Isto kao odrasli, tako i djeca. Naše iskustvo je da kad putujemo na neku udaljenu lokaciju s većom razlikom u vremenskoj zoni, pokušavamo pronaći let koji će nas dovesti na destinaciju navečer da umorni od aviona legnemo u krevet i odemo spavati jer rijetko kada bilo tko od nas može mirno odspavati i odraditi noć na avionu. To nam je definitivno puno bolja opcija od noćnih letova koji na kraju rezultiraju lošim snom i izgubljenom noći. Na ovaj način se i puno prije prilagodimo na novu vremensku zonu. Naša putovanja s djetetom podrazumijevaju i “travel light”, odnosno, uzimanje samo osnovnog. Mislim da ovdje mnogi roditelji griješe jer uzimaju previše stvari za “nikad ne znaš” i onda odustanu prije nego što uopće krenu na put. Naša strategija je nositi zaista samo osnovno, a sve ostalo ako zatreba, može se u najgorem slučaju kupiti. Mogu vam reći da nam rijetko što nedostaje. Nosiljka je u našem slučaju prve dvije godine bila “must have” oprema za putovanja.

U početku naših putovanja s malim Lukasom se nikako nismo mogli priviknuti na užitke na putovanjima koji su nam odjednom bili oduzeti. Npr. mirno sjedenje u restoranu, ležanje na plaži, posjećivanje nekih atrakcija ili muzeja koje smo mi i dalje htjeli forsirati, ali nije išlo i silno nas je frustriralo. Onda smo s vremenom malo opustili stare navike i pokušali smisliti nove koje će biti prilagođene i djetetu i našli smo neke nove načine uživanja u kojima smo mogli svi profitirati. Sad se već polako vraćamo svojim starim navikama i pokušavamo priviknuti svojeg sina na njih kao što smo se mi prilagodili njemu da dio vremena na putovanju posvetimo njegovim interesima, poput odlaska u zabavni park ili u park sa životinjama.

Što se tiče manjeg djeteta na avionu, duda puno pomaže kod pritiska tlaka prilikom uzlijetanja i slijetanja i bilo kakve grickalice koje tijekom leta može jesti pomažu za razonodu i da vrijeme brže prođe.
I da, uvijek će postojati ljudi koji će kolutati očima i glasno protestirati kad tvoje dijete neprestano vrišti usred aviona jer ne može zaspati ili zbog bilo kojeg drugog razloga, ali najbolje što možeš u toj situaciji je shvatiti da ne možeš tu puno učiniti i da je i to dio putovanja s djetetom.

Koliko je cijela situacija s koronavirusom utjecala na tvoj posao? Trenutno jako puno i bojim se uopće razmišljati kako će se situacija odvijati dalje. Već sad imamo puno odgođenih vjenčanja i putovanja koja su planirana za ovu sezonu, ali trenutno tu ne možemo puno učiniti osim prihvatiti situaciju i nadati se da će ovo što prije završiti. Dobra vijest je što ćemo imati puno slobodnih termina ove godine za lokalna vjenčanja.

Za kraj, koji bi savjet dala sebi prije nego što si postala mama? Opusti se i uživaj. Jedino to. Ostalo je sve proces koji moraš proći da bi naučio cijeniti život i uživati u njemu. Za sve postoji vrijeme.

 

Mihoci Studios

@mihocistudios

@enaphotoart