poduzetnice otkrile kako trenutačna situacija utječe na njihov posao i boje li se budućnosti

Iako je zasad još uvijek teško procijeniti koliki i kakav će biti utjecaj pandemije koronavirusa na globalno gospodarstvo i ekonomiju, hrvatski poduzetnici već itekako osjećaju negativne posljedice koje je donijela ova teška situacija. 7 žena poduzetnica otkrilo nam je kako se nose s promjenama koje je pandemija unijela u njihovo poslovanje i boje li se budućnosti.

 

Slađana Gržinčić, vlasnica agencije F Weddings

“Suprug i ja imamo svoju marketinšku agenciju, specijaliziranu za grafički dizajn i marketing s naglaskom na uslugu brand dizajna i stvaranja sadržaja za male i srednje poduzetnike. Osim toga suprug fotografira vjenčanja, a ja ih dekoriram, također snimamo i video spotove. Sa širenjem korona virusa neminovno je došlo do prekida nekih suradnji i odgode onih koje su dogovorene za naredna dva mjeseca. Nitko ne može predvidjeti do kada će trajati ova situacija, ali ja evo polažem sve nade da će do svibnja biti gotovo (najkasnije do lipnja).
Što se tiče rada od doma, nama to nije ništa novo, jer cijelo vrijeme tako funkcioniramo. I da, jako je izazovno uz dijete obavljati poslove, a najviše se napravi prije nego što se malac probudi i navečer kada zaspi. Naravno, kada su poslovi hitni i kada se obavljaju sastanci, moramo raditi i preko dana, a suprug je puno i na terenu. S vremenom smo prihvatili i naučili  sve organizirati na način da funkcionira, iako je zbilja na momente jako izazovno. Sve što radimo preko dana, radimo s prekidima, ali uspijemo poslati mailove, odgovoriti na upite i slično dok je glavni dio rezerviran za večernje sate. Ove godine smo počeli uređivati i naš poslovni prostor, koji je trenutno na malom čekanju i čim se situacija popravi vraćamo se u daljnje radove i pobjede.
Mi smo pozitivnog duha, a negativne misli koje naravno znaju doći svako toliko, nastojimo odmah zaustaviti. Vjerujem da će posla biti i više nego do sada kada se sve ovo završi tako da nastojimo ne brinuti previše i pokušati se odmoriti. Podnijeli smo zahtjeve za mjere za obrtnike i nadamo se pozitivnom ishodu svega. Pozitivna strana boravka kod kuće, bez posla, je što ćemo se moći maksimalno posvetiti jedni drugima i što ćemo imati više vremena za naše šaljive videe. Budite nam veseli, čuvajte se i #ostanitedoma!”

 

Monica Trzun, vlasnica i dizajnerica Monicas Dreamhood tapeta

Trenutna situacija koja se događa u svijetu, ponajprije u
gospodarskom i ekonomomskom smislu je vrlo izazovna i stavlja sve, od malih do velikih poduzetnika u položaje koje je rijetko tko očekivao. Vladine mjere, barem u RH, su sve samo ne zadovoljavajuće, i većina ne zna kako će prevladati ove mjesece. Za sebe mogu reći da kao poduzetnik koji je tek počeo s radom i koji nema resurse za preživljavanje, odnosno nekoliko plaća koje moj biznis mogu očuvati u slijedećih par mjeseci koji dolaze i koji će biti najteži, u
potpunosti ovisim o mjerama koje će država poduzeti da sačuva gospodarstvo. Glede rada od kuće, to je još jedna stvar koja cijelu stvar začinjuje, s obzirom da nas je Covid-19 natjerao da budemo obzirni te sačuvamo najugroženije skupine, a to su među ostalima naši bake i djedovi, te smo tako ostali bez tete čuvalice odnosno bake – snalazimo se tako da radimo preko dana kad curke odspavaju, te nam ne gine ni noćna smjena. Nije lako, ali za posao koji se voli će se već izdržati. Moje mišljenje o ishodu ove situacije, a i mišljenje mnogih stručnjaka koji rade gospodarske analize, jest da ova recesija neće dugo trajati kao ona 2008/09, te da kako je brzo došla i preokrenula nam živote za 360 stupnjeva, tako će brzo i isčeznuti te će se kroz par mjeseci sve vratiti na staro. Ja vjerujem da će oko rujna ove godine već biti čista situacija i da ćemo normalno voditi svoje živote, a uz podsjetnik na ova nelagodna vremena ćemo još više cijeniti našu slobodu.

 

Ana Tevšić Nauković, dizajnerica -Love, Ana studio

“Moj posao je specifičan i trenutno ne mogu predvidjeti u kojim će sve segmentima doživjeti promjene. Ono čemu se nadam jest to da će domaći ljudi općenito dati veću važnost domaćim proizvodima i dizajnerima, što bi nas moglo pozitivno pokrenuti. Voljela bih da domaći proizvođači hrane, odjeće i proizvoda dožive ono što zaista zaslužuju – veću šansu na tržištu. Trenutno mi je studio zatvoren, kao i svi dućani oko mene. Znam da nam je sada svima teško, pa neću nabrajati stvari koje koče trenutni rad od doma. Pokušavam misliti pozitivno; nadam se da ćemo se općenito vratiti nekom zdravijem balansu u životu. Poštovati prirodu i druge oko sebe, više cijeniti obitelj i prijatelje, podržavati jedni druge u radu.”

 

Matejka Buča, food blogerica Like Chocolate, vlasnica obrta Koohinja, autorica kuharice Svaki dan

Moram priznati da sam bila jedna od onih koji su prije 3-4 tjedna odmahivali rukom na ovaj virus ni u snu ne misleći da će situacija ovako eskalirati. Tada je stvarnost pokucala na vrata – za mene je to bilo 2-3 dana prije nego su zatvoreni vrtići. Suprug je tada bio u samoizolaciji nakon putovanja u Japan te je radio od kuće, a ja sam mahnito pokušavala završiti što više poslova kako bih što više oslobodila raspored za nadolazeće tjedne kad će djeca biti kod kuće. No to je kao kad trudnici kažeš da spava dok još može – ne funkcionira baš tako. Samozaposlena sam i radim iz našeg stana zadnjih godinu dana. Imam sreće da od početka svog poslovanja imam zaista divne partnere – namjerno neću reći klijente – s kojima radim kontinuirano i koji mi pružaju osjećaj sigurnosti, a to se nije promijenilo niti sada. Radim s prehrambenom industrijom koja nije zaustavila, već je prilagodila svoje aktivnosti trenutnoj situaciji na tržištu tako da posla ovih dana svakako imam. Kako će biti za koji tjedan ili mjesec ne znam i da, bojim se, no trudim se biti optimistična. Svjesna sam da će gospodarstvo pretrpiti značajan udarac od kojega ćemo se svi teško oporaviti, a u situaciji kad si sam svoj šef i plaća ti ovisi isključivo o količini posla koji odradiš tijekom mjeseca, to je zaista zastrašujuće. Trenutno je teško bilo što planirati pa su tako i neki projekti koje sam planirala za proljeće i ljeto sada zamrznuti, no prilagođavam se iz dana u dan. Kao što se prilagođavaju i mali proizvođači hrane pa uvode dostave, beskontaktno plaćanje i slično – tako se prilagođavam i ja, nudeći klijentima usluge koje su im sada potrebne, a za koje imam znanje. Ono što je svakako najveći izazov u svemu tome je rad od kuće uz dvoje male djece (2 i 5 godina). Suprug također radi od kuće, no njegov radni dan ne prestaje od jutra do navečer. Moj posao je dosta specifičan jer mi za snimanja treba i fizički prostor i mir, a nemam odvojenu prostoriju. Zato se nastojim jako dobro organizirati i snimanja ubaciti u termine kada djeca spavaju, gledaju crtiće (iako kod dvogodišnjaka to traje jako kratko) ili je suprug slobodan koji sat. U praksi to znači da radim navečer nakon što djeca legnu te da se prije snimanja pripremam puno detaljnije nego inače kako bih bila brža i efikasnija, a sa suprugom se dogovaram oko termina u kojima on može biti s njima. Potres nas je, iskreno, izbacio iz takta i promijenio nam dinamiku koja se taman uhodavala no polako ponovno hvatamo ritam i – opet – prilagođavamo se. Mislim da nakon ove pandemije ništa neće biti isto, barem neko vrijeme. Nadam se da će nam ova zaista nevjerojatna situacija pomoći da osvijestimo prioritete i okrenemo se više jedni drugima, prirodi i stvarnim vrijednostima, no sigurna sam da će to mnogima biti teško u situaciji kada neće imati posao i stalni izvor prihoda – a toga će nažalost biti mnogo. Dugo će nam trebati da ponovno stanemo na noge, no ljudi su jači nego što misle i mogu podnijeti više nego je zamislivo. Ipak, za oporavak gospodarstva nije dovoljan optimizam već i kvalitetan i efikasan paket mjera od strane države koji će pomoći liječenju gospodarske situacije u zemlji koja je ionako ekonomski na klimavim temeljima.”

 

Anja Stehlik Moretti, dizajnerica i vlasnica brenda Stehlik

“Sve nekako stoji u zraku, taman kad sam planirala snimanje proljetne kolekcije došla je obavijest o karanteni. Poslovi koje sam dogovorila u inozemstvu u vidu proizvodnje isto su na stand by jer su svugdje zatvorene proizvodnje. Shvatiš da je sve toliko nepredvidljivo, radiš jedne planove, a dogodi se ono što najmanje očekuješ.
Zato treba pustiti da sve nekako sjedne na svoje mjesto i čekati jer kad
tad opet će se sve pokrenuti. Tako da ishod svega mogu iščekivati nervozna radi sveopće situacije ili nekako skulirana i fokusirana na
druge kreativne stvari. Ono što planiram već godinu dana i taman je sada idealno da napravim, to je web shopping platforma na kojoj ću objediniti Stehlik brend , O`dijelo by Anja Stehlik te puno noviteta koja su fokusirani na virtualnom davanju informacija i prijedloga o modi i stiliziranju.
Mislim da je nama kreativcima malo lakše jer mi uvijek stvaramo bila kriza, bio Covid ili nesto treće. Uđemo u naš kreativni svijet i smišljamo, istražujemo, fokusiramo se na budućnost. To nam nitko ne može oduzeti. Ne dopuštam mjesta strahu mada ima dana kada sam ujutro na rubu, popodne super cool i tako u krug…”

 

Tea Josipa Kresović, fotografkinja Tea Jo photography

“Trenutno mi posao stoji, odnosno primanja, obzirom na zabranu rada Stožera jer imam direktan bliski kontakt s ljudima/bebama tokom snimanja. Do zabrane sam radila uz ionako već uhodane mjere predostrožnosti koje su bitne za moj posao (svakodnevna sterilizacija i čišćenje studija, rekvizita i opreme). Kada je sezona gripa i inače smanjujem maksimalno socijalne kontakte jer zdravlje mojih malih klijenata je na prvom mjestu, tako da se moj život po pitanju izolacije nije mnogo promijenio. Iako sam imala dogovorene angažmane i edukacije naredna tri mjeseca, zbog nepredvidive situacije s koronavirusom sav posao je prolongiran do daljnjega. Naravno da se osjeti pad prometa jer zbog neizvjesnosti oko zabrane rada, ne mogu zaprimati nove rezervacije angažmana dok se ne odrade svi unaprijed dogovoreni angažmani čim situacija to dozvoli. Jedina pozitivna strana svim fotografima je što ćemo za vrijeme izolacije i zabrane rada moći obraditi sve galerije i zaostatke (lista za obradu fotki gotovo da nikad nije prazna, taman završiš galeriju već se ista puni sa novim odrađenim snimanjima). Obzirom da obrt radi već pune 4 godine, već sam uhodana s mjesecima kada imam općenito manje prometa odnosno snimanja tako da imam osigurana sredstva za dva mjeseca hladnog pogona jer sam ipak mali obrtnik koji radi posao koji bi realno trebale raditi barem 3 osobe, stoga nije moguće fizički i vremenski odraditi više posla i kada bi ga bilo, te sam u jednu ruku jako zabrinuta što će biti nakon što prođe pandemija. Iako za mene uvijek ima posla, bebice se stalno rađaju, ljudi trebaju fotografske usluge u svim branšama, pitanje je koliko će nastradati općenito gospodarstvo i koliko će si ljudi moći priuštiti luksuz kao što je usluga profesionalnog fotografiranja. Kao i uvijek do sada, kada god sam imala neke prepreke u životu ali i poslu, uvijek sam tražila rješenje problema i kako se mogu prilagoditi novonastaloj situaciji. Biti optimist u teškim vremenima je izuzetno bitno koliko god da nam je teško. Situacija je za mene definitivno zabrinjavajuća jer treba podmiriti troškove poslovanja iako ne radim; najam poslovnog prostora, režija te naravno i privatne obaveze kao što su kredit za stan i troškovi života. Smatram da je jako nezahvalna situacija općenito, no za male obrtnike/poduzetnike je definitivno i u normalna vremena preteška. Smatram da je sada više nego ikada potrebno biti solidaran te još više podržavati male opg-ove, obrtnike i poduzetnike koji svojim radom (vremenom) prehranjuju svoje obitelji. No iako nam je svima budućnost veoma neizvjesna, zdravlje i solidarnost za druge nam treba biti na prvom mjestu.”

 

Ivka, instruktorica i vlasnica studija Angels Body and Emotions

“Planirala sam danas pisati i raditi nešto drugo, ali bilo što što nema veze s Coronom i trenutnom situacijom u kojoj smo se našle, naprosto ne izlazi iz mene. Iako sam svjesna da razmišljanje ne pomaže i da je naprosto nemoguće smisliti bilo što što već vezano uz svjetsku situaciju nije rečeno, i sama se upetljam u beskonačne kombinacije u glavi koje zapravo nemaju smisla. Jer, koliko god mozgale, smišljale i kombinirale, ostaje samo jedna istina – ne znamo što će biti sutra, a kamoli za 10 dana, mjesec dana ili čak tri mjeseca.
Već nekoliko dana prije nego je proglašena zabrana rada plesnim centrima i ostalima, ja sam obustavila rad s grupama jer se naprosto u tome nitko nije osjećao ugodno. Do zadnjeg trenutka moj mi je studio bio oaza optimizma, družila sam se sa ženama koje nisu umanjivale ozbiljnost situacije, ali nisu niti sijale dezinformacije ili strah. Još nekoliko dana nakon toga, radila sam privatne sate 1 na 1, s dva metra razmaka, a onda sam shvatila da mi niti to nije to jer ako ne mogu ženi s kojom radim prići, ako je ne mogu zagrliti, ako ne mogu biti i fizički blizu, ne mogu niti raditi. A onda je sve stalo.
Moj posao koji je devet godina tekao bez ijednog zastoja, čak i dok sam se oporavljala od operacije koljena, čak i dok sam bila trudna i imala malu bebu, čak i dok nismo mogle pronaći prostor za studio, odjednom je stao. Mislim da se dobro držim, jer svjesna sam da je sve to van mojeg utjecaja, ali dok ovo pišem, ne mogu zadržati suze. Nedostaje mi. Ne samo da me rastužuje činjenica da sam potpuno i apsolutno ostala bez prihoda, nego me rastužuje i to što je to bio moj posao i moje vrijeme i toliko sam uložila truda u njega, da mi srce puca trenutno.
S druge sam strane svjesna koliko je to malena stvar obzirom da još uvijek imam dom u kojem živim, obitelj mi je zdrava, a zdrava sam i sama. Ne bojim se. Tužna sam, ali se ne bojim. Kad si poduzetnica u Hrvatskoj, navikla si na to da stalno izmišljaš toplu vodu kako bi uopće preživjela, pa eto, tako i ja sada. Ne radim od kuće u klasičnom smislu, snimila sam sa svojom kolegicom Majom nekoliko treninga još dok smo bile u dvorani, a nastavit ću s time čitavo vrijeme. Za sad treninge ne naplaćujem jer smatram da se od toga ne bih obogatila, a ovako barem imam neki osjećaj da, u malom i na svoj način, doprinosim životima žena. Istina je da se sad svi borimo za tjelesno zdravlje, ali ostati mentalno zdrav u ovim trenucima moglo bi biti još važnije.
Organizirala sam se nekako s mužem da ujutro ja pišem i snimam, popodne on radi nešto svoje, a između dok mali spava pronađemo trenutak koji posvetimo jedan drugome. Nije lako. I svatko tko kaže da je, ili laže ili gleda iz svoje perspektive. Svi smo drugačiji. Svi se drugačije snalazimo i nosimo s ovakvim teškim situacijama. Sretna sam što još održavam kontakte sa svojim klijenticama, družimo se, šaljemo si slike vježbanja i plesanja doma, i nekako dijelimo jedna drugoj nadu.
Nakon ovog, barem u Hrvatskoj, bojim se da ništa neće više biti isto. Naše je gospodarstvo ionako non stop na ivici propasti, a ovo nas je poguralo u ponor. Većina nas u djelatnostima poput moje, morat će se promijeniti. Kako i na koje sve načine? Nemam pojma. Dok ne vidim, pišem, plešem, pokušavam ostati normalna i preživjeti. Dan po dan. Ako će nas nešto prisilno naučiti prepuštanju životu, onda će ovo. Jer tu ne možemo ništa.
I mislim svakako da je važno da si svi mi mali sada pomažemo. Da se dijelimo po mrežama, da kupujemo tko još što prodaje i tko još uopće kupovati može, da se stisnemo i zbijemo redove.”