karantena dan 9.

unsplash.com

Doma smo, kao i velika većina vas. Muž, mala, pas i ja. Ne pravimo plasteline ni sapune ni vulkane. Razmišljamo samo o tome kako da preživimo dan, navečer možda pogledamo neki film i odemo spavati. Za mene koja sam people person, ovaj je period noćna fu*king mora. Nije toliko ni do druženja, koliko do toga što ništa ne radi, nemaš gdje otići i popiti kavu na suncu, sve je nekako sablasno i tužno. Za njega, koji je introvert, sve je ok, osim što ne može otići na posao. I on i ja, on više nego ja trenutno, radimo do daljnjega, od kuće. Zajedno. Uz malu bebu. I psa. Bože ima li te?

Jesam, nezahvalna sam znam, i duša me boli samo kad pomislim na rodilje iz Petrove i njihove bebače. Dođe mi da sama sebi opalim šamar jer su mnogi u puno goroj situaciji od mene. Još kao da Covid19 nije sam po sebi dovoljno veliko sran** nakalemili su se i potresi i požari i samo čekam zombie apokalipsu da krene.

Nama ”zdravima” – zdravi smo mi fizički ali pitanje je koliko smo psihički dobro – preporučuje se isključivo da ostanemo doma kako bi usporili (jbga ljudi, ja sam vam realna) ovu epidemiju. Pandemiju. Koji je ispravan naziv uopće? Ili su to samo sinonimi? Uglavnom, ovo je period koji bi trebala iskoristiti za sve ono za što ja inače nikad nemam vremena.

Ako koga zanima, toliko ne znam što ću sama sa sobom da sam počela peći kolače.

Savršen (insta) dan u karanteni izgleda ovako:

  • Ujutro dok beba spava, tata i mama se bude, osmjehuju se jedno drugome puni ljubavi i razumijevanja. Mama se ustaje iz kreveta sprema kavu, pali laganu muziku i meditira prema suncu puneći svaku svoju poru pozitivnom energijom. Tata i ona ispijaju kavu pa zajedno malo vježbaju kako ne bi dočekali kraj korone sa 150 kila svaki. Tata priprema doručak, mama doji bebu. Svi u miru Božjem jedu voće i zobene pahuljice i ispijaju svježi sok od naranče. Mama slika doručak za Instagram.
    (Kod nas se redovno beba budi prije nas pa sve u startu pada u vodu)
  • Popodne, nakon što su i mama i tata nešto odraduckali za posao, mama priprema ručak u 7 slijedova, i vadi savršeni kolač iz frižidera za desert. Svi se vesele zdravom kolaču od mrkve (ne znam je l’ to uopće ide u frižider) s heljdinim brašnom (ne znam uopće tko se tome može veseliti), pa se iza ručka svi zajedno zabavljaju na podu s bebom igrajući se, čitajući priče, pjevajući i plešući.
    (Ako imate bebu i sami znate koliko zna biti naporno ovo vrijeme na podu – pogotovo u ovom periodu kada se dižu uz kauč i misle da je su se popeli na Himalaju)
  • Navečer kada beba ode spavati, mama i tata, romantično ispod dekice dok ispijaju čaj ili jedu kokice, gledaju omiljene serije i filmove. (Ili kao kod nas, samo se onesvijeste na kauču…)

How yes no – Kako da ne, rekao bi jedan moj poznanik.

Kao prvo, tko god da život u izolaciji / karanteni, posebice ako je u stanu pa nema ni fuc*ing dvorište, ovako predstavlja taj LAAAAŽE. Kao drugo, ne mogu ja ovo, nisam taj đir. Ok, jesam počela peći palačinke, muffine i banana kruh iz dosade, možda do kraja karantene naučim kako se i torta radi. Ali ne od mrkve. Prava čokoladna.

Da se razumijemo, volim ja Lavicu više od života, volim i Lokija a volim i Antu… ali tek smo 9 dana po cijele dane zajedno, i već mi ih je puna kapa. Svaka čast stay – at – home majkama. Ne znam otkud vam snage ni živaca da sve ovo, često prolazite i bez karantene. Meni tako nedostaje odlazak na posao, kava, pilates, kava, šetnja uz more, šetnja po gradu, tržnica, shopping, ma sve… Tako male nebitne stvari koje generalno uopće ne cijeniš dok ti se ovako nešto ne dogodi u životu.

Trebali smo za Uskrs kod mojih u Pulu i iz Pule produžiti na izlet u Veneciju i Veronu. A sada je već lagano pitanje kad ćemo se iz dnevne sobe pomaknuti. Ja sam, inače, taj đir. Putovanja, razgledavanje, restorančići, kino, koncerti… I od prije 9 dana sam u kavezu. Nezahvalna sam, znam da se pola Italije (i pola Europe) bori za život, a ja kukam o tome kako mi je teško biti doma, s mojima, zdrava. Jesam, baš sam grozna osoba. Na trenutke tako sebična, ali tako mi nedostaje život.

P.S. Ako je i vama teško ovih dana, kukajte i vi, imate pravo na to… Važno je samo da ne idete nigdje – da ostanete kod kuće. Čuvajte sebe i ostale!

Elena Vian Projić
ELENA Mama male Lavice, supruga jednog IT-evca i profesorica u čizmama marketingaša. U slobodno vrijeme (iliti kad beba spava) pišem upravo o nama na blogu Šefica https://sefica.home.blog/