sve će biti dobro?

unsplash.com

Nedjelja ujutro, ležim u krevetu, uzimam mobitel da pogledam koliko je sati. Vidim 6:53. Mamin propušten poziv, jedna poruka. Vjerojatno paničari jer joj sinoć nisam odgovorila na poruku, zaspala sam. U istom trenu gasi mi se mobitel, odlazim u dnevni boravak i stavljam ga na punjenje. Za pola minute ga palim, čitam Sonjinu poruku. “Bio je potres. Zgrade su popucale.” Drhtavih ruku zovem mamu, sva sreća odmah se javila. Stoji ispred zgrade, nije joj lako, sama je i u panici. Baš tada događa se i drugi potres, puca linija. Zamišljam najgore.

Zvuči kao neka noćna mora, samo je ovaj put stvarnost. Sve je dobro, moji su sigurni, nitko nije ozlijeđen. Smirila se ona. Smirila sam se ja. Ali strah je tu. I bit će još neko vrijeme.

Što se to događa!?

Posljednjih dana, priznajem, puno vremena provodim na društvenim mrežama. To je jedini način da nakon duga tri tjedna karantene komuniciram s ljudima. I primjećujem kako je iz ove situacije najviše isplivala ona dobra strana online svijeta. Poznati pjevači organiziraju koncerte, Chiara Ferragni prikupila je više od 4 milijuna eura za bolnice, sve je puno besplatnih tečajeva, predstava, muzeji su otvorili svoja vrata, mame dijele savjete za igru s djecom, u kontaktu smo sa svojim najbližima, šire se važne informacije (samo provjereni izvori, molim vas lijepo!), šaljemo jedni drugima poruke podrške.

Javljaju se i svi oni samoprozvani motivacijski govornici. Kažu sve će biti dobro, samo treba vjerovati, vizualizirati i manifestirat će se. Nije važno vjerujete li u Boga, Anu Bučević ili reinkarnaciju, molim vas, samo ostanite doma!

I tako skrolam po Instagramu, čitam komentare i primjećujem da neki pišu kako smo sve ovo zaslužili, kako nam je ovo kazna i opomena (kao da potresa i virusa nije bilo i prije?).

Zaista mislite da nam je bilo potrebno da toliko ljudi dnevno umire? Zaista mislite da smo zaslužili da hodamo vani u strahu i s maskama na licu? Zaista mislite da će svijet nakon ovoga biti ljepši i bolji? Da ćemo svi izaći na livade i čitati knjige umjesto buljiti u ekrane? Da ćemo prestati zagađivati svijet? Da će nestati govor mržnje? Da ćemo manje biti opterećeni materijalnim? Zaista mislite da nije dovoljno ono što se već događalo u svijetu i prije ovoga?

Zaista mislite da će svima sve biti dobro?

Možda će biti dobro tebi. Ali neće biti dobro onome koji je izgubio posao. Onome koji ne zna kako će prehraniti svoju obitelj. Neće biti dobro onome koji je ostao bez svojih roditelja. Bez svoje sestre ili brata. Bez svog djeteta. Neće biti dobro onima koji su nakon jučerašnjeg dana izgubili krov nad glavom. Onima kojima je cijela ova situacija narušila mentalno zdravlje.

Hoćemo li se promijeniti? Naučiti? Osvijestiti? Ne znam. Nadam se. Sumnjam.

Jedino što trenutno želim je da ostanete doma. Sve ostalo je utopija.