dragi moj dječače

Ljubavi moja najdraža. Ovih dana me misli vraćaju na dan tvog rođenja, dan u kojem sam se štipala prva 24h misleći kako sve sanjam, a oko mene je bila velika vojska straha. Bila je to velika horda ljudi. Borba koja je trajala danima u ta 4 hladna zida bolnice gledajući druge majke kako se bore sa svojim malim mirišljavim paketićima oko prvih podoja, slušajući njihove rastopljene glasiće tepajući im i gledajući njihovo neprestano maženje. Neke se stvari do najmanjeg detalja ne mogu zaboraviti.

Vjerujem da si bio pored mene sve bi bilo drugačije. Naša razdvojenost učinila me još više slabijom. Nismo imali ono naše vrijeme od prvog trenutka kada si došao na ovaj svijet. Nakon buđenja iz opće anestezije, te prve sekunde sam razbudila cijelu intenzivnu dozivajući sestre da mi kažu zašto nisi pored mene. Čudna je u našoj glavi ta malena stvar imenom mozak.

Njihovi čudni pogledi, šutnja i izbjegavanje bili su prvi signali da nešto nije u redu, a ja sam tražila samo njihov osmijeh i lijepu riječ. Bio je to hitni carski rez zbog zastoja u razvoju i nedostatka plodne vode. Nakon buđenja u toj hladnoj mračnoj sobi bez prozora, poredanih kreveta sa zelenim plahtama i zvukovima raznih aparata nisam osjetila ni najmanju bol od reza. Kažem ti, mozak je čudo.

Ono što sam htjela i željela je ustati se iz kreveta i krenuti te tražiti. Ali to tako ne ide, maleni moj. Borba je i dalje trajala. Dugo, meni čitavu vječnost. Upravo to je bila jedina bol koju sam osjetila – nemoć. Razdvajalo nas je samo nekoliko dugih hodnika i vrata. Tu si mi, blizu, a ne možemo biti skupa. I dalje je trajala moja borba dozivajući sestre da mi kažu bilo kakvu informaciju. Napravili su iznimku i pustili su tvog tatu da me vidi na 5 minuta. Smiješno, ali nikada neću zaboraviti kako ulazi na odjel i ide k meni s crvenom vrećicom zelenih ručkica u ruci i sa onim njegovim blesavim osmijehom dječaka na licu kojeg najviše volim.

On je naš stup snage maleni moj.

Prije dolaska k meni, on te je prvi put vidio i prvi koji te je vidio nakon dugih 8 sati čekanja. Ne mogu ni zamisliti koliko je njegova agonija trajala. Nije prestajao pričati, toliko se zalaufao da nije znao što bi mi prije rekao – svoje trenutne osjećaje ili opisivajući tebe koliko si savršen. I da, na kraju je nevažno spomenuo kako sumnjaju u tvoj kromosom ljubavi više.

O maleni moj, evo i sad plačem pišući svoje osjećaje na ovom papiru. Zanijemila sam. Suze su same išle u tišini u toj mračnoj i hladnoj prostoriji. Vojska s kojom sam vodila borbu pobijedila je tog trenutka. Nepomično, u ležećem položaju, budna sam dočekala jutro. Ne mogu lagati, i dalje sam se štipala i mislila da sanjam.

Ranom zorom se ta tiha soba počela buditi. Buđenje uz mjerenje temperature, vizite fizioterapeuta koji su nam davali upute za vježbanje. Meni se to sve činilo besmislenim. Pa kako ne shvaćaju da mi ništa od toga nije bitno? Ono što zaista želim je napokon te vidjeti i ne ispuštati te iz ruku. Znam da je sat napokon pokazivao podne, došli su s kolicima da me odvedu napokon k tebi. I dalje oni ne razumiju da ja mogu hodati bez ikakvog problema. No maleni moj, opet ću se ja vratiti na mozak, zaista je čudo, zar ne?!

Sve je bilo lakše tih prvih minuta koje smo proveli zajedno. Tvoje blaženo lice, mirnoća i lakoća slatkog spavanja koja je iz tebe isijavala s podignutim rukicama iznad glave stisnutih šakica, dali su mi mir. Ona horda vojske od početka priče, nestala je i povukla se za tren.

Dragi moj dječače, do danas si nas učinio najponosnijim i najsretnijim roditeljima.

Vjeruj mi da sve napisane riječi ovoga svijeta ne bi moglo pretočiti sreću koju s tobom živimo. Teško je staviti osjećaje na papir, nerazumljive masama ljudi. Trudimo se da različitost u ovom svijetu postane jednaka. Trudimo se maleni moj, zbog tebe i zbog ostalog šarenila oko nas. Volim kad te gnjavim i kad mi kažeš oštrim tonom ‘daj čovječe mama”. Volim kad me želiš isprovocirati jednom tvojom vrlo znanom psovkom. Volim taj tvoj čisti iskreni i topli osmijeh. Volim te maleni moj! Volim bezuvjetno i beskrajno! Uvijek i zauvijek!

Tvoja mama Tina