pismo majke učiteljice

pexels.com

Poštovana Ministrice!

Danima u meni tinja prkos i inat, danima postavljam pitanja na koja mi nitko ne odgovara! Sad znam kako je našim učenicima kad se ne slažu s našim odlukama jer ponekad te odluke donosimo misleći samo na gradivo koje se mora odraditi na uštrb njihovih izostanaka zbog bolesti, na uštrb nerazumijevanja.

Kažete da smo se snašli u ovoj situaciji bolje od nekih većih i bogatijih zemalja EU. Jesmo, slažem se! Nitko nije sumnjao da nećemo uspjeti, jer svi mi učitelji smo dali srce i dušu da ovo uspije, ali ne zbog Vas, već zbog učenika!

Mi smo se potrudili, mi radimo danonoćno i to ne zbog plaće, jer nam ništa neće biti dodatno plaćeno, već zbog naših učenika! Mi sjedimo ispred svojih računala i odrađujemo generacijski iskorak. MI, A NE VI! Lako je sve koordinirati kad imate takve učitelje, ravnatelje, stručne suradnike i tehničko osoblje! Lako se tako hvaliti! Lako je ponizno i javno se tim ljudima zahvaliti! PROBAJTE, LAKO JE!Mi smo svoj obol dali!

Mnogi ga od nas mogu dati i od kuće jer ovo je nastava na daljinu, a to podrazumijeva virtualne učionice, a ne prazne učionice s učiteljem ispred računala s virtualnim učionicama. Zašto moramo sjediti u praznim školama i raditi ono što možemo i od kuće? Zašto tražite od nas da se izlažemo zarazi, da izlažemo zarazi naše kolege, naše bližnje?

Zašto svjesno ignorirate naše vapaje pomoći? Zašto pokazujete kako u ovoj situaciji mi nismo važni i bitni? ZAŠTO?

Pitam se samo što će biti kad se neki učitelj zarazi i kad zarazi sve kolege koje ne bi zarazio da smo radili od kuće?! Što će tada biti?! Hoćete li Vi onda dati svoj OBOL- SVOJU OSTAVKU?

Majka učiteljica