zbog jedne odluke više se ne budim s knedlom u grlu

unsplash.com

Prije točno deset godina napravila sam nešto što se u to vrijeme (a ni danas nije puno drugačije) nije radilo. Dala sam otkaz. Na poslu u struci. Nisam bila nimalo zadovoljna. Nisam imala stalni ugovor i nisam vidjela nikakvu mogućnost za napredak. Radno vrijeme nije bilo fiksno, radilo se kad god zatreba. Sve se to još nekako i pregrmi kad dobiješ plaću kakvu zaslužuješ, ali plaća ovdje nije bila nikako u skladu s količinom posla. Na posao sam išla s knedlom u grlu, a ta knedla je svakog dana postajala sve veća i veća.

Jednog dana odlučila sam da je dosta. Ako se ja sama ne brinem za sebe, zašto bi se brinuo itko drugi?

Nije to bila lagana odluka. Bojala sam se. Nisam imala drugi posao koji me čeka. Nisam imala nikakvu ideju što ću dalje. Svi oko mene komentirali su da sam luda, da se to ne radi, da to nije pametno… Ali ja sam znala da sam sposobna, vrijedna i željna učenja i rada. I tog trenutka kad sam odlučila da ću to napraviti – odmah sam prodisala!

Već sljedeći dan napravila sam profil na nekoliko online platformi za freelancere i krenula u potragu za poslom. Kao početnik nisam imala nikakvih ocjena ni recenzija pa sam bila svjesna da će biti teško naći išta relativno dobro plaćeno. Ali počeci uglavnom i jesu teški. Bila sam spremna na to.

Prvi posao za koji sam se prijavila (i dobila ga) bio je plaćen 2,5 dolara po satu. I od toga je još i freelancing platforma uzela svoj dio. Klijent mi je odmah priznao da ima jako dobra iskustva u radu s Hrvatima pa je zato zanemario moje freelance neiskustvo.

Moj skromni zadatak bio je pisati nekoliko članaka tjedno za stranicu o uređenju doma. Bio je to jednostavan posao koji sam mogla raditi zatvorenih očiju, ali odlučila sam dati sve od sebe da klijentu budem najbolja moguća odluka. I bila sam. Nakon samo mjesec dana razgovarali smo o plaći i satnica mi je podignuta više nego duplo.

I ne samo to. Klijent je bio oduševljen mojom željom za učenjem i radom te mi je ponudio mentorstvo unutar svoje digitalne marketinške agencije, koje sam rado prihvatila. Od njega sam naučila o idejama, o tome što pokreće ljude, što ih zanima, što ih uzbuđuje… i lagano krenula učiti o digitalnom marketingu u kojem radim i dan danas.

Zbog jedne naizgled beznačajne prilike koju sam prihvatila raširenih ruku i za koju sam bila plaćena tek 2,5 dolara po satu, za mene se otvorio cijeli jedan novi svijet i jedno novo iskustvo koje me je dovelo gdje sam sad.

Već godinama radim samo za sebe, s klijentima iz Španjolske, Italije, Velike Britanije… Radim kad hoću, gdje hoću i koliko hoću. Imam vremena za sebe. Imam vremena za svoju obitelj. Vidim mogućnosti za napredak. Plaća je i više nego u skladu s količinom posla. I što je najbitnije – ni jedan dan se ne budim s knedlom u grlu!

Znaju mi ljudi reći: „Imala si sreće!“. Nisam. Stvorila sam sama tu sreću. Koliko bi ljudi ovako riskiralo? Prihvatilo posao za 2,5 dolara po satu? Posao na proviziju? Koliko bi ljudi bilo spremno posvetiti slobodne sate učenju novih stvari?  Ne tako puno.

Koliko ljudi ima odlične ideje za svoj posao, ali ipak se ne miču s mjesta? Koliko žena koje ovo čitaju ima divne i posebne talente koje ne pokazuju svijetu? Puno, sigurna sam.

Zbog straha od promjena. Zbog straha od neuspjeha, ali i uspjeha. Zbog razmišljanja što će okolina reći. Zbog mišljenja da nisu dovoljno dobre. Zbog mišljenja da su drugi bolji.

Naravno, moja situacija i moja odluka bile su ekstremne. Ne trebaš donositi nagle odluke, dati otkaz, živjeti u (financijskoj) neizvjesnosti, ali možeš poduzeti neke male korake koji te mogu jedan dan dovesti do posla u kojem uživaš. Za početak možeš posvetiti svom hobiju tek sat-dva vremena preko vikenda. Poslije možda još koji sat. Pomalo. Korak po korak.

U zadnje vrijeme susrela sam se s puno žena u Hrvatskoj koje bi mi priznale da bi voljele biti samostalnije, imati svoj posao, ali da nisu one za to. A te iste žene pišu odlične tekstove ili izrađuju predivan nakit i odjeću ili znaju sve o društvenim mrežama ili imaju prodaju u malom prstu ili…sama nastavi niz.

unsplash.com

U Amsterdamu, gdje trenutno živim, ženska poduzetnička mreža poprilično je jaka. Svakodnevno se održavaju razna predavanja, eventovi, networking druženja… Na tim sastancima sam na svojoj koži doživjela koliko znači kad se žene međusobno podržavaju i vjeruju jedna u drugu. Te žene spremne su besplatno podijeliti svoje znanje sa ženama koje su tek zaplovile poduzetničkim vodama. Ne razmišljaju o konkurenciji, znaju da su dobre i znaju da ima mjesta za sve.

Žena je ženi vuk? Jedno usađeno vjerovanje koje ne može biti dalje od istine nego što je.

Zbog svega što sam prošla u svom poslu, a pogotovo nakon što sam se preselila u Nizozemsku, u meni se stvorila velika želja da pomognem ženama koje su zapele negdje na tom putu prema poslovnoj samostalnosti, ženama koje ne vjeruju dovoljno u sebe i svoje sposobnosti.

Imala sam različite ideje – od tečaja kako postati freelancer do različitih vrsta mentorstva. Na kraju sam odlučila skupiti grupu žena s najrazličitijim talentima i idejama, koje se boje same krenuti u poduzetništvo, i pružiti im sve potrebne informacije, podršku, kao i treninge koje bi vodile već uspješne žene poduzetnice.

Kad god bih na nekom eventu ispričala ideju o svom projektu, svi su bili oduševljeni i željni pomoći.

To mi je dalo još više vjetra u leđa i još veću želju. I tako je nastao projekt Be your own boss.

Vjeruj i ti u sebe. Pridruži nam se. Daj si šansu.

Marina Biljak
Marina već godinu dana živi i radi u Nizozemskoj, a nedavno je pokrenula projekt Be your own boss. Riječ je o Facebook grupi za buduće žene poduzetnice u kojoj će se na tjednoj bazi održavati razna predavanja i zadaci koji bi ih trebali dovesti tamo gdje trebaju biti: na čelo svog posla! U projektu će sudjelovati brojne uspješne žene poduzetnice koje su spremne podijeliti svoje znanje i trikove s budućim poduzetnicama!