što znači biti žena

Dan žena, još jedan u nizu onih „važnih“ dana u godini kada sve prštimo od energije, od podrške jedne prema drugima, od solidarnosti, od isticanja prirodne ljepote, od ženske snage, slavljenja borbe za žene, you name it. I onda prođe taj dan i vraćamo se u onu staru kolotečinu koja podrazumijeva suočavanje s predrasudama, stereotipima, osudama, kritikama, ma nazovite to kako želite.


Dan žena, taj veliki dan kojim slavimo sva ekonomska, politička i društvena postignuća. Ali, sve mi se čini da zaboravljamo na činjenicu da nam sva ta postignuća ništa ne znače dok same ne pronađemo samopoštovanje, a s tim u paketu i poštovanje prema onoj drugoj ženi, koja bori u sebi istu borbu kao i ti.

Kao i ja.

Sve smo se suočile s predrasudama. I te predrasude se vrte oko naših emocija i oko naših odabira. I upravo te predrasude jesu frustrirajuće, izazivaju ljutnju, nekada i zabole, a često djeluje kao da ih se nikada nećemo riješiti. Ali, kako bi i mogle? Kada nismo zaista svjesne svega što smo postigle. Kada i same izgovorimo otrovne riječi i ponizimo. Bilo bi divno kada bi kroz čitavu godinu jedne prema drugima zaista prilazile sa stavom kao na taj 8. ožujka i bez fige u džepu.


Zastanite malo i promislite što ste sve prošle do ovog trenutka. Koliko uspona i padova ste proživjele i preživjele. Koliko ste ulagale u sebe, u svoje znanje. Koliko je odricanja bilo potrebno da se nađete u ovom trenutku, takve kakve jeste.

Koliko je hrabrosti bilo potrebno da donesete one važne životne odluke.


Udat ću se. Zar to nije jedini cilj o kojem čitav život jedna žena mašta? Neću se udati. I čitav život ću se suočavati sa stavom da sam ogorčena feministica koja ne želi obitelj. Imat ću djecu. Imati djecu je moje jedino ispunjenje, jer sam žena. A ako neću imati djecu, tada sam sebična i nešto nije u redu sa mnom. Ostat ću doma s djecom. Tada sam „samo mama“. A ako se vratim na posao, tada sam loša mama koja napušta svoju djecu. Suočit ću se i s predrasudom kako ne mogu pridonositi na poslu kao nekada, zato jer sam sada mama.

Čitav život se susrećemo sa stereotipima i čitav život nas se izlaže određenom uzorku ponašanja „djevojčice se ne smiju glasno, djevojčice se ne krevelje, djevojčice se ne tuku, djevojčice su poslušne i dobre, vole rozu boju i igraju se s lutkama“. Je li ovo primjenjivo na baš sve djevojčice?

Žene su divna bića. Sposobna bića. Sposobne toliko toga stvoriti, ali jednako tako i razoriti. Žene su snažne. Kreativne. Neke su glasne. Neke su nježnije. Neke žene su majke. Neke žene ne žele biti majke. Neke žene su zatvorenije. Neke su temperamentne.


Neke imaju kratku kosu. Neke su tetovirane. Neke imaju dugu, svilenu kosu. Ali sve mi, žene, nosimo tu čaroliju u sebi.

I sve, baš sve smo se suočile sa predrasudama.

Zato ovom kampanjom koju je podržao i naš partner Argentum, želimo same sebe potaknuti da budemo solidarne kada god možemo, da se suzdržimo od ružnih komentara i da u toj drugoj ženi pronađemo i sebe. Jer, tko će nam držati leđa, ako nećemo jedne drugima.

Bacite oko na službeni Ig profil Argentuma @argentum_srebrnarnice, čeka vas jedan lijepi natječaj povodom Dana žena.

Fotografije: Pepper Atelier