kako izgleda radni dan na portalu Supermame?

Većina vas koja čita portal Supermame, otprilike zna i našu priču. Priča je to o dvije mame koje su se povezale zahvaljujući majčinstvu i instagramu. Dvije mame koje su hobi pretvorile u posao, korak po korak, s puno ljubavi, ali i s još više truda. Danas, zahvaljujući upravo tom trudu, radimo ono što volimo.

Svejedno, pitanje s kojim se često susrećemo je – što zapravo mi radimo? Takvo pitanje nam najčešće dolazi od ljudi kojima je ova branša velika nepoznanica ili od starijih generacija koje ne mogu shvatiti da se danas može raditi od doma i s fleksibilnim radnim vremenom.

Među njima su naravno i oni koji misle da pijemo kavu po cijeli dan i fotkamo se za društvene mreže. Možda to tako zaista izgleda, ali iza toga stoji posao kao i svaki drugi. Imamo radno vrijeme, samo ga zahvaljujući toj fleksibilnosti, drugačije raspoređujemo. Nekad ćemo raditi 8 sati u komadu, nekad 5 ujutro i 3 navečer. Radimo i prekovremeno. Ponekad radimo i vikendom. A kad si sam svoj šef radiš uvijek, čak i kad si na godišnjem.

I ne žalimo se, jer volimo svoj posao.

Kao i kod većine poslova, često smo na sastancima i imamo rokove. Iako nemamo šefa, zapravo ih imamo desetke. Biti sam svoj šef zahtjeva puno upornosti, organizacije, kontrole i odgovornosti. Imamo periode kad radimo punom parom i periode kad je zatišje (doduše, to se događa sve rjeđe).

Same sebi smo direktori, menadžeri, urednice i osnivačice, administratori i računovođe. Popis je dugačak.

Iza jedne kampanje stoji puno rada, truda, kreativnosti, ljubavi, no i straha. Sretne smo što smo uspjele oformiti i team koji nam je neizmjerna podrška. Osobe s kojima surađujemo, ali se i savjetujemo. Osobe kojima vjerujemo, ali i koje vjeruju u nas i ono što radimo.

Pitate se kako izgleda jedan prosječni radni dan Supermama? Prednost ovog posla je upravo u tome što niti jedan dan nije isti. Osim redovnih stvari, kao što je priprema sadržaja za portal i društvene mreže, odgovaranje na bezbroj mailova i upita, tu je i organiziranje kampanja koje uključuju prije svega kreativno razmišljanje, promišljanje i brainstorming, pa tek nakon odobrenja klijenta kreće snimanje, fotografiranje i sve ostalo što je uključeno u kampanju. A sve naše kampanje temeljimo na vlastitim iskustvima i dojmovima proizvoda koje predstavljamo. Osim kampanja, veliki dio našeg posla čini i pisanje kolumni, što za Supermame, što za razne portale, među kojima je i Lupilu.hr na kojem možete pronaći već 10ak tekstova raznih tematika.

Martina

Ponekad razmišljam kakva sam sretnica jer sam sama stvorila posao koji volim. Onda stanem i malo bolje razmislim. Sreća ovdje igra sporednu ulogu. Prije svega tu je trud, talentiranost i originalna ideja. Puno uspona, ali i padova. Iako se čini lako, pokrenuti i voditi sve ovo uopće nije lagan posao. Pokretanje vlastitog biznisa nije za svakoga. Raditi od doma, koliko god se činilo idealno, nije za svakoga. Najveći izazov mog posla je – stići sve. Imam osjećaj da sam u vječitom zaostatku. S druge strane možda se i previše dajem, ali to je tako kad imaš nešto svoje i kad si prepun ideja. Želiš uvijek biti što bolji. Najdraži dio posla mi je organiziranje kampanja. Tu mogu pokazati svu svoju kreativnost i u tome zaista uživam, koliko god naporno bilo. Ne postoji veća sreća i ponos od dobro odrađene kampanje i pohvale klijenta. Sretna sam što u sklopu posla mogu pisati, makar mi je ponekad teško pronaći inspiraciju za nove kolumne pa se nekad dogodi da jedan tekst pišem i po par dana. Ipak, majčinstvo mi je nepresušan izvor inspiracije, što možete vidjeti i pročitati i na mojim kolumnama za Lupilu.hr.

Sonja

Kreativnost je nešto što me najviše veseli u ovom poslu. Moja djeca su mi najveća inspiracija i to ne mislim kao klišej. Svi trenuci koje sam s njima proživjela inspirirali su pisanje raznih tekstova. Od onih nježnih, do onih poluhisteričnih. A i poslužili su kao dobar temelj za neke od kampanja koje smo osmislile za naše klijente. Jedan od prvih klijenata koji je nas prepoznao kao autentičan način predstavljanja majčinstva, bio je Lidl i tu isto leži vrlo važan ključ – sloboda i iskrenost kao temelj za kreativno izražavanje. Kada tu slobodu dobijemo, kao što smo dobili za Lupilu kampanje i kolumne, onda je samo nebo granica. A kada uz tu kreativu imate team koji savršeno pretoči naše ideje kroz svoj objektiv, kao što su Emilija i Ivan, onda znamo da ćemo doprijeti do čitateljica. Znamo da je nekada teško imati povjerenje, jer danas sve djeluje kao plaćena reklama, sretna sam što se nas, bez obzira na to što nam je to posao, i dalje gleda kao autentične i iskrene.

Veliku podršku Supermame, od samih početaka, imaju i od mama blogerica koje vrlo često možete vidjeti u našim kampanjama. Jedna od njih je Ana Vladušić, majka troje djece, čije kolumne obožavamo čitati. Ana nam je otkrila zašto je odlučila pisati o majčinstvu.

Ana

Prošla je godina dana otkako blogam i kolumne pišem, pa da nabacim koju o tome. Ne zato što biste vi sad željeli čuti podužu listu razloga zbog kojih sam se odlučila na to, već da imam neki pisani dokaz, crno na bijelo samoj sebi, da se ne bavim isključivo Googleom, “receptima u najkraćem roku”, ukakanim pelenama, kukanjem oko cice i korice (kruha za zube) i/ili opovrgavanjem plastičnih operacija istovremeno tražeći cijene istih. Na pitanje kako sam počela pisati kolumne, napamet mi pada samo naslov jednog domaćeg filma -‘Kako je počeo rat na mom otoku.’ Dok troje djece doma vodi rat oko stvari krucijalnih za egzistenciju (u rangu drvenih bojica i flomastera) ja “Aleksi” kuham pašta šutu. Ukoliko niste gledali taj film, ova usporedba vam neće značiti ama baš ništa, no činjenica da uz troje super živahne djece relativno uspješno pretačem misli na papir, daje mi dovoljan kredibilitet da to jednom zauvijek umjesto hobija počnem zvati posao. Pisanje mi je oduvijek išlo… To su najčešće bili tekstovi slični scenariju niskobudžetnih serija i isključivo za mene samu (osim zadaćnica – one su bile i za učiteljicu), no predstavljali su mi ispušni ventil od ovog stvarnog i ponekad “zločestog” svijeta. Ipak, sada kada gledam s odmakom, zadovoljno mogu priznati da ne pišem više samo za sebe. Pišem za svakog tko želi čitati ispovijest jedne mame koja od pisanja napokon može kupiti pašta šutu za svog latino “Aleksu” i male ratnike, te koja se nada da će makar jednu osobu njen izbor, savjet, iskustvo ili smijeh nakon pročitanog teksta, obradovati kao bucku torta u PMS-u.

 

Kao što smo rekle, neke od naših kolumni, možete pronaći na Lupilu.hr.

 

Fotografije: Pepper Atelier

Zahvaljujemo se  Impact Hub Zagreb – u na ustupljenim prostorijama za potrebe snimanja.