kako je biti jedina mama u društvu

studio partum

Da, to sam ja. Jedina mama u krugu svojih prijateljica. Svoj majčinski staž odrađujem evo već skoro osam godina, i znate što prilično mi dobro ide. Imam više majčinskog staža, nego radnog staža u radnoj knjižnici. Uskoro ću biti i jedina mama s dvoje djece u društvu. Kako ću se u tome snaći, to ćemo tek vidjeti, ali sad bih htjela reći kako je to zaista biti jedina mama u društvu svojih bliskih prijateljica.

U početku sam se jako trudila biti u toku sa svime, odnosno biti u doticaju s dotad svojim normalnim, nemajčinskim životom. Moj trud bio je vidljiv na svim razinama, u slanju poruka, zvanju prijateljica, viđanju s njima kad god bih stigla. Ali ubrzo sam shvatila da je to jako iscrpljujuće i nešto što mi oduzima previše vremena. Shvatila sam da tko me želi vidjeti i čuti uvijek može doći k meni ili ima moj broj da ga okrene. Jednostavno nisam mogla kad god biti slobodna, kao što sam to bila prije. Dogovori za kavu ili druženje nisu mogli nastati u pola sata već tjedan dana ranije. Jer mi jednostavno nismo više u istom filmu, odnosno prioriteti su nam se promijenili. Dok je njima još uvijek bio najveći problem gdje provesti ludu subotnju večer ili što obući, meni je prioritet bio promijeniti pelene, nahraniti bebu, oprati suđe/robu, itd. Naš svijet se potpuno okrenuo, svih 360˚.

Njihovi problemi meni su postali smiješni, a moji problemi njima su isto smiješni, odnosno potpuno nerazumljivi.

Ne mogu oni shvatiti kako je moj najveći problem je li beba dovoljno jela, koje je boje kakica, jesam li oprala svu robicu i slično. Da se razumijemo, nisam to ni očekivala od njih, neko razumijevanje po tom pitanju. Tu su se naši svjetovi potpuno razišli. Što smo mogli? Mogli smo pričati o našim školskim i studentskim danima ili o nebitnim temama, kao što su teme iz nekih časopisa.

Jedino što mi i dan danas ponekad nedostaje je to pričanje o svakodnevnim majčinskim problemima i temama. Da imaš jednu prijateljicu s kojom se možeš poistovjeti, odnosno kojoj se možeš požaliti ili s kojom se možeš veseliti najmanjim nebitnim sitnicama. Ali zahvaljujući Instagramu, barem virtualno imam mame s kojima danas dijelim takve probleme. Ponekad je to baš potrebno, podijeliti neke majčinske probleme koje mogu razumjeti samo mame. Jer koliko god se ti trudila objasniti kako je to biti mama i objasniti što sve mi mame stignemo napraviti u jednom danu, to njima vjerojatno zvuči kao neki dobar znanstveno fantastični film. Mogu te poslušati, ali ne mogu ništa o tome reći. Kako bi i mogli, kad jednostavno nisu u tom filmu. Ali i to je u redu. Iako živimo u dva različita paralelna svijeta, prijateljstvo koje nas veže dugi niz godina drži nas na životu.

Dobro je imati takve prijateljice jer se malo maknemo iz tog začaranog majčinskog kruga. Dobro je ponekad biti samo ona stara ja, smijati se i zezati se nevažnim stvarima. Ali najbolja je stvar doći kući svojim dečkima i shvatiti kako tu pripadam, to je moje prirodno okruženje, sve ostalo je nekako manje važno.

Sara Majdak
SARA Mama jednog nestašnog, brbljavog i znatiželjnog dječaka. Živi u Istri (terra magica), na zapadnom dijelu polutoka. Nostalgična za svojim otokom Vrgadom, gdje je provela najdivnije ljetne praznike svake godine. Vječni pesimist, ali romantična u duši.