božić, isus i lampice

unsplash.com

Listam Instagram ovih dana i ponekad imam dojam da je proglašeno natjecanje u kićenju, ukrašavanju i „uradi sam najljepše što znaš“. Početkom adventa označen je službeni start, da se upale lampice, vade božićne šalice i ukrasi, čarape i jeleni s rogovima. Prave se kolači, zvijezde svih dezena i boja, vijenci i sve što nas krasi ovo blagdansko razdoblje. Šibaju se slike s pohoda na Advent, razna događanja, klizališta, domjenke i zabave.

U moru storija i fotki, zapelo mi je za oko nešto o čemu moje vijuge intenzivnije mozgaju, ne bih li stvorila neki konkretni i jasniji stav po tom pitanju. Jedno pitanje koje se malo tko usudi javno izravno postaviti, promisliti i ponuditi konkretan odgovor. Ukoliko se i upita, isprva sa stavom i nadobudno, potom sramežljivo „samo sam rekla – nisam mislila ništa loše“, za odgovor se većinom koristi „tolerancija – svatko ima pravo na svoj život“ joker.

Trebaju li Božić slaviti i oni koji nisu praktični vjernici?

Božić je naime blagdan kojim kršćani obilježavaju i slave rođenje Isusa Krista. Trebaju li i oni koji ne idu u crkvu, ne krste djecu, drugim riječima ne žive vjeru kroz svoj život, slaviti taj kako većina uvijek govori, najdraži nam blagdan. Kako ja doista vjerujem u Isusa (op.a. Isusa, što značajno razlikujem od Crkve kao hijerarhijske tvorevine), i Božić prvo povezujem s njime, pa zatim sa svim ostalim popratnim sadržajem, tijekom jednog razgovora sam prozvana od bliske mi osobe licemjernom i dvoličnom. Stoga sam pokrenula sive stanice da razjasnim svoju dvojbu, i sama sa sobom raščistim imaju li i „nevjernici“ pravo okititi jelku, pjevati „Last Christmas“ i peći kolače.

Zasigurno je da se baš tog točnog datuma Isus nije doista rodio, kao i činjenica da svi običaji vezani uz sam blagdan nisu nastali odjednom, već su se stvarali i prihvaćali u raznim zemljama kroz nekoliko stoljeća, još od dalekog 4. st. u Rimu. Ali temelj slavlja upravo je njegovo rođenje u štalici, sve ono dobro što je ostavio iza sebe, a posebno njegova ljubav prema čovjeku koja nas prati već više od dvije tisuće godina. Osobno mislim da danas postoji previše dokaza da bi se činjenica njegovog postojanja i života nekoć mogla olako negirati. Prihvaćanje ili negiranje njega kao svete i božje osobe, pitanje je pak osobne percepcije, odnosno vjere.

Kako stoga objasniti činjenicu da rođenje Isusa i njegov dolazak na ovaj svijet, slave i oni kojima on možda uopće ništa ne znači. Teze o miru i ljubavi uobičajen su ali površan odgovor, iz razloga što te vrijednosti čovjek treba živjeti kroz sve dane, ne samo tih tjedan, dva kada ga društvo na to podsjeti i osvijesti. „ Mi se tada veselimo, i bitno nam je da smo svi zajedno.“ A inače niste? Hodate načmrđeni, otuđeni i okrećete glavu od drugih? Činiti dobro, radovati se i pomagati drugima, živjeti u zahvalnosti i miru vrijednosti su koje se žive cijeli život. Ne bi trebale biti korištene u marketinške i propagandne svrhe dok svijetle lampice. Međutim, kako današnji život svoj tempo konstantno ubacuje u veće brzine, a pritisak i stres nagrizaju čovjeka poput korozije, i te fraze polako zaista počinju imati smisla.

Odgovor se krije u samoj činjenici promjene. Blagdan Božića odavno nije samo rođenje malenog djetešca u štalici. Kao što i cijelo društvo evoluira kroz stoljeća, izrastao je u komercijalnu proslavu, odličan izvor zarade, priliku za okupljanje i fešte zbog slobodnih i neradnih dana. Sekularna država i renesansa društva 21. stoljeća učinili su svoje. Vjera je osobna stvar koja se skriva, izvlači van prema potrebi, ponekad predmet sprdnje, često sluga vlastitom egu, etiketa za upiranje prstom i nažalost podloga za religiju koja ne čini stvari uvijek onako kako bi trebala. A zapravo bi trebala biti ništa drugo već čista ljubav.

Božić svatko slavi onako kako ga on shvaća i doživljava.

To je danas neminovno, i jednostavno posljedica razvoja čovjekove svijesti. Isto kao što i svatko od nas svijet i realnost shvaća na svoj način, kroz vlastitu prizmu, tako i blagdan slavi prema vlastitom osjećaju. Božić danas, u svijetu kada se druženje svelo na tipkanje i ekrane, fast food i predugačko radno vrijeme, doista simbolizira priliku da svijet odahne. Da se okrenemo jedni drugima i napravimo pauzu. I zaista, kao da cijeli svijet te večeri stane, jer se njegovim rođenjem, svake godine iznova rađa i mir koji tada osjećamo u srcima. Sam je Isus govorio da ljubimo jedni druge, i barem je kroz to razdoblje njegova poruka dobila smisao i značaj.

Sretni vam blagdani i rođenje Isusovo, želim vam mir i svako dobro.

Katarina Perutina
KATARINA Mama troje malih avanturista, supruga kineziologa i trenera. Oni su njezin glavni pokretač i snaga. Velika zaljubljenica u fitness i sport. Djecu uči i odgaja da budu zdrava, sretna i samostalna. Vjeruje u pozitivan način razmišljanja i svako se jutro budi zahvalna za sve ono što ima…i što će tek doći.