pismo tebi

Tebi koji me nasmijavaš,

tebi koji me živciraš.

Tebi koji me jednim pogledom razumiješ,

tebi koji mi nosiš čaj u krevet.

Ti koji otvaraš moje srce,

Ti koji mi nedostaješ nakon radnog dana.

Ti kojeg sam odabrala,

Ti kojeg bih ponovno izabrala.

Jer ti si moja najbolja odluka.

S tobom sve je moguće,

S tobom je život lakši.

Zbog tebe svijet je ljepše mjesto za živjeti.

S tobom se svijet čini jednostavan, čak i kad nije, čak kad smo ljuti. Ljuti smo zbog umora, posla, nervoze, stresa, načina života, ali i tada smo ljuti zajedno. Jer smo tako odlučili. Ima dana kad mi od jutra ideš na živce i jedva čekam izjuriti na posao. Ima dana kad ne želim ići raditi, samo kako bih mogla piti kavu s tobom. Svašta tu bude. Svašta se događa. Jer život je. Život je nepredvidiv.

Htjela bih ti napisati sve što mi prolazi kroz glavu. Sve što smo zajedno proživjeli, sve se to nalazi u meni. U nama. Jer nitko me ne razumije bolje od tebe, nitko me ne zna kao ti, nitko me nije vidio/čuo/doživio/osjetio poput tebe. Mi smo jedna cjelina, koja ponekad pukne, ali se i sastavi. I možda neće ponovno biti savršena cjelina, ali i ne mora, jer to su naše borbe, putovi, razmišljanja koja smo naišli na našem putu.

Što nam želim? Želim nam samo da živimo. Živimo zajedno. Živimo u trenutku. Živimo u sadašnjosti. A što će nam budućnost donijeti? Nije me ni briga, jer dok sam s tobom ja sam sigurna.