jesam li ja vakula? ne, ja sam mama.

unsplash.com

Ako u današnje vrijeme želiš dobiti to što si naručio- bio to dobar proizvod, zdravstvena usluga, kava s hladnim mlijekom ili jednostavno termin kod doktora, e onda moraš znati sve o svemu da te ne bi mogli preveslati.

Da, to je jedna od lekcija koje sam naučila na vlastitoj koži. Za sve što ti slijedi, pripremi se najviše što možeš i nadaj se najboljem. Ne očekuj da ljudi znaju svoj posao jer očekivanje je majka *ajeba.

Najbolje učimo na vlastitim greškama, samo što iskreno, meni je već dosadilo i pitam se stalno: ok, može li sad netko drugi zeznuti pa da ja od njega naučim?

Sjećam se kad mi je prijateljica nedavno pričala kako je radila novu kuhinju, sva uzbuđena, uštedjela lovu, pozvala super majstora (po preporuci, nego kako drugačije) i on napravio novu lijepu kuhinju. Po mjeri, naravno. Kad odjednom usred kuhinje strši njezina radna ploha, strši onak’ fino i ulazi joj još finije u dnevni boravak. I to ne ono da strši koji centimetar ili dva, strši ona skoro pola metra. Ništa, zovne ona majstora, a on će vrlo smireno: „Gospođo, pa vi ste birali radnu plohu.“

Ke?!

Tako je, on je sprao svu odgovornost sa sebe, pokušavajući je uvjeriti da je ona kriva. Umjesto isprike ponudio joj je njezinu nesposobnost odabira dobre radne plohe. Nije on znao moju frendicu tada dobro pa je to bio uzaludni pokušaj. Na to moja frendica reče: „Jeste vi normalni?! Jesam li ja majstor? Jesam li ja sama sebi mjere radila i kuhinju postavljala? Ne, ja sam je samo platila! Izvol’te doći odrezat taj višak plohe da ne bih ja nešto drugo odrezala.“

I bi nova kuhinja!

Primjer broj 2. Kupili mi mom mužu tenisice na kojima piše „water resistant“. Dodatno piše: „winter conditions“, ali ajde da se zadržimo na ovom resistant. Nosi muž tenisice ponosno tri tjedna, kad li padne prva lagana kišica. Sipne onako malo, međutim on ne brine, pa one su water resistant frende. Šljop po šljop, korak po korak od auta do ureda, moj muž mokar do kože. Noge plivaju u tenisicama.

Sljedeći dan eto nas na blagajni dućana.

„Dobar dan, mi smo došli vratit’ tenisice“.

„Gospodine, 2 tjedna je rok za zamjenu“.

„Ne ne, mi smo došli vratiti tenisice, nismo zainteresirani za zamjenu, samo za novac“.

„Dobro u čemu je problem?“

„Problem je u tome što na ovim tenisicima piše da su water resistant, a nisu resistale nikakvoj vodi jer su promočile potpuno od lagane kiše“.

„A ne ne gospodine, to nisu vodootporne tenisice“.

„MOLIM?“

„Da su vodootporne, pisalo bi da su waterproof. Da ste nas pitali, mi bismo vam rekli.“

„Što biste nam točno rekli?! Obzirom da na njima piše da su RESISTANT na WATER i da su za zimske uvjete?“

„Rekli bi vam da one imaju sposobnost odbijanja kapljica vode…“

„Ma jel’ vi to mene sad stvarno uvjeravate da ima razlike u ta dva pojma?!“

„Gledajte mi ćemo to sad zaprimiti iako je prošlo više od 2 tjedna, i poslati našem uredu za reklamacije koji će testirati tenisice i javit ćemo Vam odluku“.

„Gospođo ja nisam meteorolog i nisam mogao znati kada će kiša pasti.“

Da skratim: žalba nam je odbijena. Oni su „testirali“ tenisice i vratili nam ih natrag. Trenutno nam je druga žalba u suradnji s Udrugom Potrošač u tijeku. Nisam pretjerano sigurna u njen ishod jer sam smanjila očekivanja.

Situacija broj 3: čekali smo pregled kod alergologa tri mjeseca da bi nam rekli da imamo krivu uputnicu. Pedijatar je rekao da jedna bolnica traži jednu šifru, druga drugu, nije on znao. Izgubljeno vrijeme i živci? Regenerirat će se.

Da rezimiramo:

Jesam li ja majstor? Nisam.

Jesam li ja doktor? Nisam.

Jesam li ja proizvođač vodootpornih ali vodopropusnih tenisica? Nisam.

Jesam li ja Vakula?

Ja sam samo neki čovjek koji misli da su neke stvari samorazumljive. Međutim, nisu. Kad god imaš neku sumnju, pitaj. Ako imaš bilo kakvu dilemu, pitaj. Ako nemaš nikakvu dilemu opet ti pitaj, za svaki slučaj, da ne bi bilo.

Osim kad si mama. E onda ne pitaj nikog! Onda prvo slušaj sebe. Slušaj onaj mali glas koji ti govori: „čudno kašlje, odvedi ga doktoru“.

Onaj koji ti kaže da je spreman za komadiće / skinutpelenu /prespavatkodfrenda/ ostatsamdoma/ otićkodokuliste.  Vjeruj sebi više nego što si si ikad vjerovala. Smiješ. To je tvoje pravo. U najvećem broju slučajeva bit ćeš u pravu. U onima kojima nećeš, naučit ćeš za drugi put. Vjeruj si. Ti si ga rodila, u tebi je rastao i pod tobom će narasti najbolje što može. Tek kada sve svoje misli i odluke sprovedeš i shvatiš da ne znaš kako dalje, onda pitaj. Onda pitaj: oprostite, koja mi uputnica treba za ovo kad se dere u dućanu pred puno ljudi? D1 ili A3?

Otkud sve ovo? Zato što sam se u svim ovim glupim, svakodnevnim situacijama osjetila vrlo ranjivom. Nezaštićenom. Bespomoćnom.

A kao mama se tako osjećam nekoliko puta tjedno.

Uvidjela sam da zapravo za tim uopće nema potrebe. U ovom „poslu“ nema jače argumentacije od emocije. Ne postoji. Najbolje napravimo kad napravimo nešto jer osjetimo da to treba. Kad furaš po instinktu, a ne po knjigama, grupama i tuđim savjetima. Zvuči tako jednostavno jelda? A zašto onda toliko sumnjamo?

Andrea Husain Orlić
ANDREA Diplomirana novinarka, zadnjih 5 godina u PR-u, prije toga reporterka i voditeljica na radiju. Uglavnom se u životu drži one “ako ne znaš reći ništa lijepo, radije ne reci ništa”, ali ponekad ode i na onu drugu stranu. Suzni kanali joj se pune zbog dobrih filmova i životinja, a srce druženjima i putovanjima. Sve što radi u životu obilježeno je nekim zapisom, a trenutno joj je najveća inspiracija sin David.