o mamama za sve mame

Dugo razmišljam napisati ovaj tekst, ali nikako da riječi same krenu. Toliko bih toga htjela reći, odnosno napisati. Otkud krenuti, od samog korijena riječi mama. Jedna riječ, četiri slova. Tako jednostavna, a tako snažna. U njoj se krije sva ljubav svijeta. U njoj spava najveći strah. U njoj se nalazi najveća potpora i razumijevanje. U toj riječi, krhkoj i moćnoj, nalazi se sva snaga koja nadilazi sve ljudske granice. MAMA. Jer samo je jedna riječ za mamu, NEZAMJENJIVA.

Divim se, divim se svim mamama. Svim mamama koje vode svoju borbu, vode svoj put. Divim se svojoj mami, koja je odgojila troje djece. Divim se kako je sve uspjela tijekom života, unatoč brojnim preprekama i teškoćama. Nikad nije rekla kako ne može, kako joj je teško. Nikad nije tražila pomoć, a zasigurno joj je trebala. Nikad nije rekla da nešto ne može.

Kad sam postala mama tek sam onda shvatila svu čar majčinstva i sve što čini jedna mama radi svojeg malog klupka. SVE. To radi jedna mama. I za to ne traži nikakve hvalospjeve, ne traži nikakve nagrade ili pohvale. To se podrazumijeva. Jer svaka mama zna što znači biti mama.

Zašto onda tako lako kritiziramo druge mame? Zašto umjesto razumijevanja, dobacujemo komentare? Zašto nismo potpora jedna drugoj kad smo sve u istom sosu? Možda zato što je tako najlakše. Komentirati ili kritizirati postupke drugih osoba, jer ne trebamo razmišljati koja je pozadina toga. Možda da nam tako bude lakše, da se ne osjećamo kako radimo nešto krivo. Možda jednostavno ne znamo za drugo.

Ali trebale bi napokon stati jedna iza druge i biti potpora jedna drugoj.

Biti potpora mami koja prethodnu noć nije spavala, pa je zato djeci za ručak kupila hamburger. Biti potpora mami koja se tek snalazi u novoj ulozi, pa joj je potrebno vremena da sve pohvata. Biti potpora svim mama koje će tek postati mame i biti potpora svim ženama koje žele postati mame. POTPORA.

Zato HVALA MAMA! Hvala svim mamama za sve što su učinile i što će tek učiniti. Hvala za sve vaše osmijehe, neprospavane noći, provedene sate u kuhinji i u parku, za oprano suđe i veš.

Hvala jer to se treba reći. Hvala jer to se ne govori često, a trebalo bi.

Sara Majdak
SARA Mama jednog nestašnog, brbljavog i znatiželjnog dječaka. Živi u Istri (terra magica), na zapadnom dijelu polutoka. Nostalgična za svojim otokom Vrgadom, gdje je provela najdivnije ljetne praznike svake godine. Vječni pesimist, ali romantična u duši.