nađene su manje nepravilnosti u radu kod mame i tate

unsplash.com

Znate ono kad državne institucije pošalju priopćenje nakon što nešto gadno zaje… i samo napišu: „Bilo je manjih nepravilnosti u radu“. Takvo opravdanje onda bude malo dočekano na nož od javnosti, par se dana o tome više piše i začas dođe neko drugo čudo, stvar se zataška i idemo dalje.

E pa roditeljstvo vam je cijelo takvo. Posao je to s vjerojatno najviše manjih (i većih) nepravilnosti. Naime, kad postanete roditelj, to je otprilike kao da vam bomba padne u dnevni boravak. Vi ste doduše znali da će ona roknuti, ali niste bili svjesni kojom jačinom. Zbog kontinuirane nepredvidljivosti posla bivanja mamom i tatom, često se javljaju različite nepravilnosti u radu.

Samo što se za nas opravdanja ne pronalaze tako lako.

Najveći problem su majke. One najviše sikću kad se nepravilnosti dogode, ponajviše na one za njihove straže. Sjećam se kad sam jednom rezala nokte Davidu i uspjela mu jedan raskrvariti. Drvlje i kamenje po sebi samoj sam sasula i, od tog dana, tata reže nokte. Cijeli dan sam pričala svima o tome kakva sam nemajka koja ne zna sinu nokte odrezati.

Nepravilnosti u ovom poslu teško možete sakriti jer ih prate mnoge zainteresirane stranke u postupku, čak i u vidu potpuno nepoznatih likova koje recimo srećeš dok šećeš.

Odlučiš ne obući termo čarape svom djetetu jer vjeruješ da si u svom kratkom majčinskom stažu naučila procijeniti vanjsku temperaturu, ali te onda neka vremešna gospođa odluči uvjeriti u suprotno. Ne zna ona da ti je trebalo sat i pol da se spremite za šetnju, to nju ne zanima, ona vidi samo jako ta-nke ča-ra-pe na bebi.

Osim njih tu su svakako i dobro poznati likovi koji će uvijek i s radošću uputiti dobronamjeran savjet, retoričko pitanje „šta ti ne bi bilo bolje da“ ili izjavnu rečenicu „možda bi ti bilo bolje da“ koja zvuči mnogo nametljivije u govoru nego u pismu. Uvijek sve iz najboljih namjera, normalno.

Nepravilnosti ćete primijetiti posebice u prvim tjednima roditeljstva. Tada se naime javljaju određeni fenomeni koji jako utječu na rezultate vašega rada. Recimo zomboizam – najčešće dolazi u kombinaciji s hladnom kavom i nedostatkom vitamina i dijaloga, a svodi se na očekivanja okoline da funkcionirate normalno i ne budete nervozni, iako spavate samo sat-dva dnevno.

Baš zbog zomboizma vam se može dogoditi omaška u vidu krive doze lijeka usred noći (recimo kapi za alergiju zamijenite D vitaminom), ali čak i kada ste skroz budni, ima nekoliko područja gdje možete zeznuti stvar, kao što su: prehladna/pretopla voda za kupanje, predebelo/prelagano obučeno dijete za van, dijete koje je otišlo u park u pidžami i papučama, dijete koje danima nema stolicu pa se poslužite toplomjerom…

Ima li ovdje netko da mu dijete nije palo s kauča? Pa taj nije ni živio.

Spavanje na poslu kao snažna povreda radnog odnosa? Može se dogoditi, da, ponekad – kada vaša beba spava. Osim ako se tada niste odlučili napraviti nešto od onih stvari koje spadaju pod resor „Što onda radiš ako si cijeli dan doma“.

Nepravilnosti možete otkriti bivajući članom u poznatim mamećim Facebook grupama. Tamo možete vrlo brzo ustanoviti da ste prehrabri jer dajete pogrešne namirnice te da postoji mnogo eksperata koji vas mogu besplatno podučiti gdje griješite, ali i gdje primjerice, nabaviti dobru sušilicu. Dosta zgodno.

Drugu vrstu nepravilnosti u radu spoznat ćete prilikom obitavanja s drugim roditeljima. Recimo u društvu onih čije dijete je napravilo sve to isto što i vaše, samo sve to skupa 3 mjeseca ranije.

Tu su i uvijek zabavni laissez-fair roditelji kojima je u redu dovesti bolesno i zarazno dijete da se igra s vašim jer njeguju „izgradi mu imunitet milom ili silom“ i „ne trebaš se bojati“ filozofiju. Ne zaboravimo one koji misle da ste moderni jer idete negdje bez djeteta iako ima tek 3 godine, kao ni samopouzdane, one koji znaju da će sve biti dobro jer su sve to već prošli sto puta, te one koji smatraju da se niste trebali vratiti na posao/niste trebali prestati dojiti/trebao je već spavati u krevetiću jer tako oni, a njihovo je znanje univerzalno dokle god se radi o svijetu i svemiru.

Dobro, hajde, možda možemo te roditelje potrpati u kategoriju „izazovi radnog okruženja“, zbog kojih povremeno dolazi do vašeg iskakanja iz tračnica, što se svakako može okarakterizirati kao nepravilnost u radu jer tih dana sigurno radite sa smanjenom motivacijom.

Dodajmo tome svemu osuđujuće poglede jer ti dijete vrišti u ljekarni/gmiže po blatu/jede zemlju/plače i cendra, a ti stojiš i miruješ, ne znajući što hoće. Sve su to te manje nepravilnosti za koje kad se dogode pomisliš: e super, sad sam sve vidio i onda ubrzo, već sljedeći trenutak shvatiš – e bome nisam, bit će toga još, drž’ gaće.

Dakle nema knjige, nema uputa, imaš samo sebe i partnera i gospođu prijateljicu koju nitko ne voli slušat – intuicija se zove. Svaki je dan nova nada, svaka večer nova borba.

I da – griješimo. Nekad i nekoliko dana zaredom. Rijetko kad se pohvalimo, ali zato se redovito grizemo, preispitujemo, prekoravamo.

Sami smo sebi najgori kritičari. I očekujemo – očekujemo od djece, očekujemo od sebe. Kredite stalno dižemo, ali sebi jamac ne bi bili. Zavidni smo ponekad da drugima to ide bolje, a ne ide, samo to bolje skrivaju, ne potencirajući svoje greške kao recimo ja (nemajka koja uzme sjekiru kada sinu nokte reže).

Zato na kraju mogu još samo uputiti apel svima koji misle da znaju bolje od roditelja:  „Je li bilo nepravilnosti i u kojoj mjeri utvrdit će vrijeme, a do tada: pustite institucije da rade svoj posao“.

Andrea Husain Orlić
ANDREA Diplomirana novinarka, zadnjih 5 godina u PR-u, prije toga reporterka i voditeljica na radiju. Uglavnom se u životu drži one “ako ne znaš reći ništa lijepo, radije ne reci ništa”, ali ponekad ode i na onu drugu stranu. Suzni kanali joj se pune zbog dobrih filmova i životinja, a srce druženjima i putovanjima. Sve što radi u životu obilježeno je nekim zapisom, a trenutno joj je najveća inspiracija sin David.