food blogerice Iva i Doris na jedinstven način šire svijest o zdravom načinu života

Food blogericu Ivu Savić upoznala sam prije par godina, a od trenutka kad sam zaplovila blogerskim vodama vjerno sam čuvala njezine recepte. Nisam veganka, niti vegetarijanka, no da mi Iva kuha svaki dan vjerojatno bih to postala.

Početkom ove godine Iva je zajedno s food blogericom Doris s bloga Foodoris najavila novi projekt koji je u proljeće i zaživio. “Zadnje dvije godine me intenzivno držala želja da s blogom i svojim hobijem vezanim uz hranu napravim „nešto više“. S obzirom da mi je najprirodnija stvar da uz hranu idu ljudi, tražila sam prostor i način da svojim (virutalnim) kreacijama i receptima dodam dimenziju stvarnosti. Na jednoj kavi s prijateljicom blogericom, Doris Valković s bloga Foodoris, znajući da dijelimo ljubav prema istoj stvari, predložila sam da zajedno napravimo „nešto“ – počele smo razgovarati i u pola sata smo sve smislile.

Mini retreat u vrtu zamišljen je kao jedinstveni spoj triju stvari: tjelovježbe – u cilju opuštanja i aktivnosti, uživanja u hrani – u cilju da se i tijelo i duh nahrane najboljim od prirode, i prirode – koja služi kao pozadina prvim dvjema stvarima, u cilju da nas vrati samima sebi, da nas prizemlji, odmori, napuni dobrom energijom.

“Naša ideja je da, na čovjeku najugodniji način, širimo svijest o važnosti kretanja, opuštanja i uravnotežene, prirodne prehrane, u današnjem prebrzom načinu života.” U tom smislu koncipiran je i sam „mini retreat“.

“Polaznike po dolasku dočekujemo u jednom mirnom, privatnom vrtu, gdje ih, nakon što se svi okupe i malo upoznaju, pozdravljamo i prepuštamo instruktorici vježbanja. Jedan sat posvećen je vježbanju u prirodi, nakon čega slijedi druženje uz bogati švedski stol na kojem služimo isključivo zdrava veganska jela. Za ovaj „drugi dio“ retreata predviđeno je trajanje od sat i pol vremena, gdje s polaznicima razgovaramo o hrani koja im je poslužena, općenito o prehrani, ali i o svim drugim temama…nema tu nekog „predavanja“ – mi smo više tu na raspolaganju za njihova pitanja, i svo vrijeme je posvećeno njima, prilagođeno njihovom raspoloženju i preferencijama.

Osim Ive i Doris, koje event organiziraju do zadnjeg detalja, tu je i Marita Ukić, diplomirana kineziologinja i instruktorica individualnih i grupnih treninga (pilatesa, yoge, cyclinga i treninga snage), koja vodi vježbanje, ali i uskače i pomaže oko drugih stvari. Na zadnjem održanom retreatu pridružila im se i Lili Bašić, food&travel fotografkinja i autorica bloga Travelling Oven, Ivina dobra prijateljica, koja je na najljepši mogući način ovjekovječila neke divne trenutke te večeri.

No cijela stvar ne bi bila moguća da nismo dobili podršku nekolicine dragih ljudi koji kroz svoje poslove žive iste vrijednosti – Uberi ovo, Soyarnica i Green friends su nam omogućili organsko uzgojeno voće i povrće, soju te začinsko bilje i mikrozelenje, Megapack nas je opskrbio s biorazgradivim posuđem i priborom za jelo, a MBS centar nam je omogućio najkvalitetnije prostirke za vježbanje. I sve njih smatramo bitnim dijelom našeg projekta i sretne smo da zajedno možemo promovirati iste stvari.

Poželjela sam saznati što za Ivu znači zdravi način života, koliko su joj tjelovježba i prehrana važni u svakodnevnom životu te slijede li i djeca njezin primjer. “Da ti iskreno kažem, „zdravi način života“ je za mene jedan idealističan, nedohvatljiv koncept života kojem težim svim srcem i dušom.” – kroz šalu će Iva. “Šalu na stranu, ali ovako ću ti reći – to je koncept koji sam odabrala jer mi je idejno i emotivno vrlo blizak i osjećam da me drži na pravom putu. Barem ja to tako vidim i najzadovoljnija sam kad ga mogu u potpunosti živjeti. No, zbog obveza na poslu i doma, s djecom i oko djece, ne provodim ga onako kako bih htjela do kraja. Jedino što više-manje uspijevam zadovoljiti je ona prehrambena strana te priče, pa je tako i naglasak pao na „ zdravo kuhanje“. Kuham svakodnevno i doma jedemo doručak i večeru, a sebi nastojim i ručak ponijeti na posao od doma (malac ima ručak u vrtiću a curka u školi i to mi je OK, a muž je našao dobru ravnotežu zdravim obrocima kod kuće pa se preko dana hrani vani, haha).”

U današnjim uvjetima života, u društvu u kojem živimo, a koje je posloženo zapravo na sasvim suprotan način, i ovo je prava mala revolucija.

Vježbam samo ujutro, kod kuće jer drugo ne stignem, nekih 15-20 min, i to svaki dan samo u idealnim uvjetima, dok je priroda rezervirana za vikende, ljetovanje i zimovanje. No na kraju krajeva, u svemu što radim(o) nastojim živjeti to „zdravo“: kretati se što više, jesti što kvalitetnije, reciklirati, ne kupovati više nego što nam je potrebno, i naravno učiti djecu tim vrijednostima. U današnjim uvjetima života, u društvu u kojem živimo, a koje je posloženo zapravo na sasvim suprotan način, i ovo je prava mala revolucija. Zato u ovome svemu nastojim ne biti prestroga – dozvolim si neki „nezdravi“ gušt, klincima dam da budu klinci, ne opterećujem se više tako jako ako nisam uspjela skuhati pa sam za večeru na stol stavila tople sendviče.

Nakon prvog održanog Mini retreata u vrtu, drugi se dogodio vrlo prirodno i spontano – Doris i Iva nastavile su kao da se podrazumijeva da idu dalje s projektom, bez da su išta puno planirale. Za to su „krive“ i polaznice koje su bile oduševljene i molile da ponove čim prije, ali i dobra energija s kojom ih je projekt ispunio.

Za kraj mi je Iva otkrila kakvi su planovi za dalje. “S obzirom da nam dolaze hladni, kišni mjeseci, neće nam biti moguće opet skoro organizirati Mini retreat, budući da ga ne želimo raditi u zatvorenom prostoru – moment vrta, prirode, jednako nam je važan kao i sve drugo. U tom smislu čekamo toplije dane da nastavimo s projektom, a imamo i neke nove ideje za ljetne mjesece, no o tom po tom. U svakom slučaju, jako sam sretna da sam se u ovom projektu spojila s tako divnim ženama i da smo kroz njega uspjele stvoriti i da na druge uspijevamo prenijeti našu malu čaroliju zdravog života.