biti roditelj u digitalno doba

Koriste li vaša djeca pametne uređaje? Gledaju li crtiće? Znaju li se služiti internetom? Kakav sadržaj gledaju? Koliko kontrolirate što rade dok su na Internetu? Kontrolirate li uopće?
Ovo je tema oko koje se lome koplja. Možemo primjetiti da djeca od sve ranije dobi koriste pametne uređaje. Koliko puta ste sjedili na kavi i gledali onu umornu mamu kako pokušava uhvatiti par minuta za sebe, ispiti tu šalicu kave dok je još topla, pa pritom svojem djetetu koje najčešće nema interesa duže od 10 minuta sjediti za stolom – daje mobitel. Puno vas će se sada nakostriješiti i mrzovoljno promrmljati u bradu kakve smo mi to neodgovorne mame. Kažem „mi“, jer svaka od nas je bila u situaciji kada je nekako morala zaokupiti pažnju djeteta, pa je dozvolila tzv. „screen time“ ili po naški – „vrijeme za ekranom“. Nemojte se sada lupati u prsa da nikada niste, jer 90% nas je to napravilo. Nevažan je razlog, važno je da jesmo. Koliko puta ste susreli školarce u parkiću kako sjede u grupici i svatko gleda u svoj ekran? Kada se vozite javnim prijevozom, pogledate li oko sebe? Vidjet ćete masu ljudi koji kao jedinke gledaju u svoje ekrane. Zaokupljeni virtualnim sadržajem koji uvelike olakšava današnji ubrzani tempo života.
Mora li nužno „vrijeme za ekran“ biti loše za našu djecu? Slušajući stručnjake, djecu prije 3. godine ne treba UOPĆE izlagati ekranima. S druge strane, sve više je istraživanja koje govore o ograničenom vremenu na ekranima koje treba dozvoliti djeci, tim više jer su to djeca digitalnog doba. Osobno, biram sadržaj koji moja djeca smiju gledati. Biram crtiće svojeg djetinjstva i Disney nenasilne animirane filmove. Imaju vremena za ekran, ali u danu puno više vremena provedemo s njima u šetnjama, parkićima, igranju, pričanju i čitanju, tako da zgriješimo i nekada dozvolimo taj veliki, zločesti ekran. Nama se ispostavilo da naši dečki uče kroz crtiće, razmišljaju i razgovaraju s nama o samoj radnji. I to je vrijeme koje provodimo zajedno. Postoje i razne interaktivne slikovnice i priče koje uključuju korištenje mobitela prilikom njihovog čitanja. Međutim, neću se sada baviti temom todlera i koliko oni smiju ili ne smiju provoditi vrijeme za ekranom, već ću pisati o periodu škole kada Internet predstavlja puno više od pukih otvaranja igračaka na YT kanalu ruske obitelji.

Već sam pisala o tome kako učiniti Internet sigurnijim za našu djecu? Što mi, kao roditelji možemo napraviti? Možemo biti uvijek prisutni. Pokazati zanimanje za ono što naša djeca gledaju ili igraju. Informirati se i ne dozvoliti sami sebi da nas digitalno doba pregazi i da ne znamo koje aplikacije naša djeca koriste. Treba stalno biti tu i biti djetetu smjernica. A to možemo biti jedino ako smo internetski pismeni. Moramo biti u toku. Stalno.

Početak nove školske godine je zapravo idealno vrijeme za podizanje svijesti o odgovornom korištenju tehnologije.

Upravo je s tim ciljem Huawei kao društveno odgovorno kompanija proveo istraživanje čiji će rezultati eventualno pomoći pri sagledavanju šire slike u kontekstu roditelja, djece i pametnih telefona.

Već i ptice na grani znaju koliko se društvo i način odgoja djece promijenio, da ne govorimo o našem djetinjstvu, našim igračkama, našoj zabavi, kada smo mi dobili mobitele i kako to izgleda danas.
Prema Huawei istraživanju vidljivo je kako većina ispitanika kažnjava svoju djecu zabranom korištenja pametnih telefona, što ukazuje na široku upotrebu tehnologije u svakodnevnom životu djece. U doba kada smo mi bili klinci, a to nije bilo tako davno, mobitel smo dobili tek u srednjoj školi, a danas roditelji razmišljaju hoće li svojem prvašiću kupiti mobitel prilikom polaska u školu. Kako donijeti ispravnu odluku? Popustiti trendu koji danas vlada ili biti dosljedan i ne dozvoliti korištenje mobitela, pa time dijete staviti u poziciju da se osjeća isključeno. Ovo pitanje je vrlo osjetljivo. Prema istraživanjima danas je osnovnoškolcima zabrana korištenja mobitela najgora moguća kazna.

32% ispitanih odgovorilo je kako svakodnevno koristi mobitel u vožnji, dok je od tih 32% više od pola onih koji mobitel u vožnji najčešće koriste za pregledavanje društvenih mreža.

56% roditelja je izjavilo da njihovo dijete ipak pametni telefon ne nosi u školu dok 37% njih ide toliko daleko i tvrdi da pametne telefone u školama treba izričito zabraniti.

Obećavajuće zvuči podatak da je ogromnih 65% ispitanika potvrdilo kako podržava svakodnevno učenje i obrazovanje uz pomoć pametnog telefona ili računala.

Na pitanje “na koji način ograničavate djeci dostupan sadržaj na pametnim telefonima i računalima”, 38% njih to rade usmenim upozoravanjem, dok slijede 18% onih koji djetetu dopuštaju korištenje pametnog telefona samo uz prisustvo starije osobe. Također, tu je brojka od 17% onih koji limitiraju pristup određenim stranicama, dok 12% roditelja uopće ni na koji način ne upozorava dijete na prekomjerno korištenje pametnih telefona. Ostali postotak ispitanika na ovom pitanju otpao je na ponuđeni odgovor “nešto drugo”.

53% ispitanika tvrdi da njihovo dijete koje je mlađe od 13 godina dnevno ne provodi više od sat vremena ispred ekrana i to vrijeme provode na gledanje crtića, serija ili slušanje glazbe, što je potvrdilo 36% roditelja. Sljedeće po redu su igrice 29% , pa društvene mreže 14% i edukativan sadržaj 11%.
Iako mobiteli prvenstveno imaju pozitivnu ulogu, većina djece će uslijed nedovoljne kontrole vrlo lako dane provoditi zureći u ekrane. Stoga stručnjaci savjetuju roditeljima dosljedan pristup prilikom davanja mobitela djeci na korištenje, a naročito ako se radi o manjoj djeci.

Na tom tragu razmišljanja je i dr. Ranko Rajović, najveći stručnjak u regiji za pitanja odgoja djece.
„Ne možemo zabraniti pristup novih tehnologijama, one su potrebne i korisne i neminovne. Važno je kontrolirati što i koliko smijemo koristi. Opasnost se krije u neumjerenoj upotrebi. Djeca brzo razviju ovisnost, jer gledajuću u ekran i rješavajući zadatke u video igrici su na dopaminu, a onda kad pređu nivo dobiju i druge hormone koji daju osjećaj sreće. Tu zapravo dobiju sve – iščekivanje, radost, tugu, sreću, napetost, ljutnju i sve se rješava bezbolno i za 15 minuta promjeni 10 emocija. To nije realno u pravom životu, tako da život u virtualnom svijetu postaje interesantniji, dinamičniji, djeca gube interes za stvarnost, traže da svoje prohtjeve zadovolje odmah“, tvrdi Rajović kojeg Huawei i Weekend Media Festival dovode u Rovinj od 19. do 22. rujna gdje će održati predavanje „Djeca i digitalno doba: Kako igrom razvijati djetetov IQ?“, koje ćemo i mi posjetiti. Posebno nas raduje i činjenica da ćemo imati priliku intervjuirati dr.Rajovića i osobno ga priupitati stvari koje nas kao mame zanimaju, pa time pozivamo i vas da nam šaljete svoja pitanja, na koja ćemo nastojati dobiti odgovor.

Dođite ovaj vikend u Rovinj na Weekend Media Festival i pridružite nam se na predavanju dr.Ranka Rajovića.