počeo je pubertet

unsplash.com

O lijepo, o drago, o slatko vrijeme pred pubertet! Bilo je predivno dok je trajalo jer razdoblje kaosa je počelo. Prištići, masna kosa, mjesečnica i sve ostale blagodati koje dolaze uz proces odrastanja jedne djevojčice. Ja ih imam tri…dakle kaos puta tri jer u jednom trenutku će sve biti u pubertetu…i naravno, kad se netko dotakne te teme, svi sažaljevaju mog muža jer kako će on jadan preživjeti kad nas sve četiri budemo u pms-u. Poludim na to! Da, naravno, njemu će biti najteže dok ćemo mi uživati u grčevima na rubu anemije. Always ultra super plus party, baby!No dobro, idemo dalje.

Moja Laura će uskoro navršiti deset godina. Da, samo deset godina i već prije godinu dana su lagani simptomi puberteta krenuli. Lice joj se počelo mastiti zajedno s kosom koja se grozno peruta. Posjetile smo dermatologicu, jednu veoma neobičnu gospođu, koja me pitala zašto sam došla s djetetom po noći kad ona ne vidi perut (a pokraj nje lampa) te što se čudim tome svemu, neka joj tiskam prištiće ili bušim iglom i neka pere kosu svaki dan, što je tu loše!? Dakle, što više da kažem o tome osim da se s njom više nećemo družiti i da sam i dalje uvjerena da je to bila neka od epizoda Skrivene kamere. Kupile smo u ljekarni gel za umivanje lica i kremicu te šampon protiv peruti što Lauri sve jako ide na živce jer naravno da se ona sad još uvijek ne želi baviti kozmetikom, pa još je uvijek dijete!

Topić smo kupile prije 6 mjeseci, ne nosi ga stalno, već ovisno o majici kakvu ima. Mislim da će ga sad početkom ove školske godine nositi stalno jer su promjene već veće. Njoj je to bilo jako fora, a meni nekako baš emotivno i šokantno.

Isto tako, s prijateljicama uz igru pričaju standardno dječje teme, ali sve češće tu počinje i nešto ozbiljnije (ako zanemarimo tračanje). Ne znam je li me više nasmijalo ili šokiralo pitanje njene prijateljice: “cure, jel’ vama neugodno kad hodate po stepenicama, a dečko hoda iza vas i vidi vam guzu?” Znači, svjesnost tijela i muško-ženskog odnosa je kod njih svakim danom sve veća.

Iako mi stalno imamo neke razgovorčiće, tu i tamo ubacim neku ozbiljniju temu za razgovor, od pričanja sa strancima, stotog izdanja uputa kako hodati po cesti i slično, nedavno smo imale baš pravi razgovor o promjenama na tijelu i mjesečnici. Nije to lagan razgovor, ali opet puno lakši od ozbiljnog razgovora o intimnim odnosima koji će isto u nekom trenutku uslijediti. Nisam htjela da to sve skupa zvuči preozbiljno, a opet moralo je poprimiti neku ozbiljniju notu. Najvažnije mi je bilo naglasiti da se ne uplaši kad vidi krv te da mi odmah kaže, odnosno ako joj se to dogodi u školi, da bez ikakve panike obavijesti učiteljicu i da me pozove da dođem po nju. S obzirom da sam ja svoju mjesečnicu dobila sa samo 10 godina, iako sam bila jača i razvijenija od nje, moram ju pripremati na to jer postoji mogućnost, uz sve moje molitve i nade da neće, da se to i njoj dogodi uskoro. U svakom slučaju, mora biti spremna. S njom za sada stvarno nema nikakvih problema, saslušala me u potpunosti, malo se nelagodno smješkala što je potpuno normalno i zaključila uz smijeh, da  uz sve to što ju čeka, još su joj i noge dlakavije nego prije. Nisam joj imala srca reći da ako će biti na mene, dlake će joj  početi rasti 3 sata nakon depilacije…vukodlak se može posramiti!

Sjećam se svoje prve mjesečnice, ležala sam u krevetu, a moji doma su sa sažaljenjem i brigom hodali oko mene. Shvaćam to i stvarno mislim da je mjesečnica veliki i teški križ nama ženama, ali dati ću sve od sebe da moje kćeri to ne doživljavaju tako grozno i da to nije neki tabu, neki Evin grijeh ili slično. Jednostavno je tako i moramo to prihvatiti kao dio nas.

Kad se to dogodi, odvesti ću ih na kolač, jer ipak slatkiši su glavni lijek za menstrualne tegobe, i pokušat ću im taj dan i sve ostale dane kroz godine odrastanja učiniti lakšima. Jer neće biti lako, ni njima ni meni, a ni tati koji će morati svako malo kupovati tone uložaka.

Jednom je tako moj tata došao doma s punom vrećicom uložaka, za moju seku, mene i mamu, stavio to na stol i rekao: ok, ovaj mjesec ne jedemo! Umrle smo od smijeha, jer stvarno nisu jeftini. Znale smo da se šali i cijenile smo to što nam je uvijek pomagao i kupovao vrste kakve smo tražile, iako mu nije bilo jednostavno. Kad bi me uhvatili grozno bolni grčevi, donosio bi mi pizzu da jedem kad me prođe, baka bi molila kraj mene, a mama mi stavljala obloge jer to su trenutci koji zahtijevaju pažnju i pomoć.

Sve to počinje previše prerano, premali su da bi se nosili sa takvim velikim promjenama. Ovo je sve tek početak, slijede još veće psihičke i fizičke promjene te jako puno razgovora i raznih tema, suza i smijeha. I zato, prije svega, možda više nego ikad, mi roditelji moramo biti spremni biti uz njih. Ni  nama nije lako, pogotovo uz  više djece pa stalno jednaku količinu pažnje usmjeravati na sve njih, a opet razne situacije i razni karakteri.

I gadan je osjećaj iznutra misliti na to kako tvoje malo djetešce odrasta, a znaš što ju sve čeka, loše, ali i dobro. Koncentrirajmo se na dobro, pomozimo im maksimalno uz brdo razumijevanja da to sve ispadne dobro i pokupujmo sve moguće Vodiče za preživljavanje za roditelje, trebat će nam itekako.

Ana Šantorić Kekez
ANA Mama tri predivne curice koja voli knjige, putovanja i Starbucks. Nedavno je ponovno krenula na fakultet u nadi da će ga napokon i završiti. Uz stalne školske brige, privikavanje na vrtić, putovanja, sad i studentske muke, borbe sa kilogramima i ostalim životnim važnim i nevažnim sitnicama velika želja joj je vratiti se pisanju.