instagram kao kolaž života

pexels.com

Prije deset godina, kada je završilo moje srednjoškolsko obrazovanje uslijedio je neki novi životni pravac, osjetila sam da je pravi trenutak zaviriti u neke nove avanture i tada je Instagram ugledao svijetlo dana. Prije četiri godine dolaskom u novi grad i selidbom u naše prvo zajedničko gnijezdo došla sam na ideju da otvorim blog. Željela sam ostaviti virtualni trag sa tipkovnicom, kojeg ću jednog dana rado čitati i vidjeti gdje sam bila kao osoba u određenoj sferi života.

Istražujući po internetu vidjela sam da se blog najčešće povezuje sa Instagramom, jer je idealna platforma za dijeljenje poveznica popraćenih s fotografijama. Mreža gdje je fotografija u centru pažnje za mene je bila sinonim za izražavanje kreativnosti, spoj svega što me zapravo zanima.

Što se zapravo desilo u te četiri godine koliko traje moja Instagram avantura?

Desio se život, baš kao i svakoj osobi koja ima otvoren profil na društvenoj mreži. Izgubila sam neke voljene osobe, uselili smo u naš stan, vjenčali se, dobili dijete, ima li realnije od toga?

U zadnje vrijeme je postalo popularno servirati sve više realnosti svakodnevnice kako bi se pokazalo da nije sve umjetno kako to inače djeluje na Instagramu. Koliko god Instagram bio odraz nerealnosti, toliko se svaka fotografija dešava u trenutku, praćena nekom anegdotom, u stvarnosti, iza četiri zida ili na nekom lijepom mjestu. Opisi dolaze praćeni trenutnim osjećajem, najčešće spontano. Iza svake fotografije stoji priča koja biva pohranjena u kolaž života, stoji osoba iza objektiva, vremenske prilike i ljepote sa kojima smo okruženi. Sjetimo se kako nam je dijete taj dan prolilo kavu po hlačama i hodali smo takvi gradom, kako smo primili tužan poziv ili prisustvovali najemotivnijim događajima u životu.

Otišli smo na neka putovanja i stvorili uspomene, obišli destinacije na preporuku i saznali za neka sniženja. Popili smo kavu sa zanimljivim ljudima, saznali novosti koje su nam čak i riješile neke probleme.

Upoznali smo ljude koje zovemo svojim prijateljima, a žive 300 ili 3000 km dalje. Druženje s njima dalo nam je spoznaju koliko smo privilegirani što živimo u svijetu koji nas poveže sa osobama koje inače nikada ne bi upoznali. Takva prijateljstva nerijetko završe predivnim trenutcima i trajno zabilježenim uspomenama na fotografijama.

Ljudima se povećao promet zahvaljujući preporukama, muzeji i koncerti su prodali više ulaznica, destinacije su povećale broj posjeta. Sve je nekako krenulo na društveno korisno zadovoljstvo.

Neki ljudi zarađuju zahvaljujući mreži, koliko god se prašine dizalo oko toga, taman kad se smire tenzije i nagađanja, nešto novo će niknuti i privući isti val pažnje. O tome tko je u tom poslu autentičan, a tko nije, ne bih se usudila pričati, jer u suštini svatko vidi ono što želi.

Svjedočila sam kako su divne osobe stvorile posao, djeca se skupa igraju i osjeća se taj napredak u društvenom smislu. Nije li pozitivno što ljudi izađu i druže se, izmjenjuju iskustva i ruše granice?

Kao i sve u životu, nešto sa čime se koristiš i služiš pružiti će ti predivne mogućnosti ako vjeruješ u pozitivnu pozadinu. Danas se svemu previše ulazi u okvir, objašnjava se, analizira i udara kontra. Ima se potreba isticati negativne strane, onda to ispadne senzacionalnije i lakše za shvatiti.

Ne bi se trebala lomiti koplja oko toga što je realnost, a što ne i komplicirati nešto što je jednostavno stvoreno za uživanje. Ako volite dekorirati i uređivati, pratiti ćete osobe slične sebi, isto je sa beauty svijetom, savjetima o majčinstvu, zdravlju, prehrani, opisima i svim ostalim zanimljivostima.

Konzumirati ćete onaj sadržaj koji vam odgovara, tako i pratiti ljude s kojima dijelite slične interese ili vas zbog nečega privlači odnos prema životu i svakodnevnici.

Živi se u trenutku, dijeli se ono što želi, sa ili bez osobne poruke. Sve što treba je prigrliti ono što ti se sviđa, a pustiti na miru ono što ti nije po volji. Tu smo da biramo sadržaj, jer ako mi nećemo, netko drugi će to učiniti za nas (analitika).

Meni je mreža kolaž uspomena, predivnih poznanstava, dobrih prilika i rušenja osobnih granica.

Ima dana kada se umorim od svega i imam potrebu uzeti predah. Napunim baterije i dok god nalazim više pozitive nastavljam dalje i biti ću dio toga, zato što volim fotografirati, uređivati, pisati i stvarati.

Ne gledam na život kroz ružičaste naočale, u svemu se dešavaju ružne stvari i negativnosti, ali ovaj tekst nije takav.

Negativne strane Instagrama u posljednje vrijeme iskaču iz paštete, a ja sam u fazi kada iz komplicirane svakodnevnice pronađem i neku pinku pozitive.

INES Majka veselom dječaku Noi koji je obojao njen svijet novim fragmentima života. Zaljubljenica u pozitivu, fotografiju i sitnice koje život znače. Obožavateljica kave koja uživa u kuhanju. Jednu veliku ljubav gaji i prema DIY projektima i prirodi. Sve pothvate i vesele životne anegdote obuhvaćene su na „Moje note i moj svijet“ profilu i blogu koje stvara s ljubavlju.