survival kit za putovanje s djecom

Putovati s djecom je izazov. Putovati s djecom koja vrište u automobilu, mrze autosjedalice i vožnju je hard core izazov. I Eli i Sebastian su prvih pola godine vrištali u sjedalicama. Putovanja su trajala beskonačno dugo jer smo morali stajati 294052548 puta. Kako smo ovisni o autu da dođemo bilo gdje tako su se s vremenom i on i ona naviknuli na vožnju. Ipak, ako vožnja traje duže od 2h treba imati uz sebe survival kit jer im postane dosadno, a kad im postane dosadno oni koji ne pričaju će vas ubijati kukanjem i cviljenjem, a oni koji pričaju s pitanjem: “A kad ćemo doći?”. Ako ste sretnici pa vam dijete spava dok god se vozi, blago vama i slobodno preskočite ovaj blog post (vratite se čitanju kada budete imali jedan od navedenih primjeraka djece), a ako ste još veći sretnici (kao mi) pa imate po barem jedan primjerak iz obe kategorije, čestitam spremni ste za ludnicu.

Ipak postoji jedna mogućnosti…ako pripremite survival kit ima nade da će putovanje proći poprilično bezbolno.

Dakle, obzirom da mi imamo i bebu i predškolca trebamo imati spremljeno svašta da ih zabavimo. Bitno je ne dati im sve odjednom nego jedno po jedno kako bi zabava što duže trajala. U survival kit spremate ono što djeca vole: najdraže igračke, priče, bojanke… Sve ono što je dovoljno maleno da ne zauzima previše dragocjeni prostor u vozilu i, po mogućnosti, mekano kako se ne bi ozlijedili tijekom vožnje u “ne daj Bože” slučaju. Ja moram priznati da tu nisam baš oprezna i u vožnji koristimo i bojice i plastične igračke.

Ovo su naši survival kit paketi:

  1. paket za bebe

– gumena grickalica (nekoliko njih po mogućnosti, da budu različitih oblika i boja)
– zvečke (mekane, plastične, šuškave…kakve god bitno da ih beba voli)
– neka igračka koja svira (mi ponesemo Fisher Price sveznalice one manje npr.
daljinski upravljač, ključeve, mobitel)
– najdraža slikovnica (Eli obožava slikovnice pa ih uvijek imam nekoliko u torbi)

2. paket za djecu

– priča (ponesemo neku slikovnicu koju voli i neku enciklopediju koja ga zanima i
koju voli proučavati)
– putne društvene igre (mi imamo potapanje brodova,križić-kružić, 4 u nizu…)
– mala školska ploča da crtaju kredom (to je piši briši zabava, a ako vam smeta
prašina od krede može poslužiti i ona dječja magnetna piši briši ploča)
– blok i bojice za crtanje (na internetu imate tutorijale kako zavezati bojice za blok
da se ne pogube po automobilu i da su djetetu lakše dostupni)
– radna bilježnica sa naljepnicama (naljepnice su uvijek hit)

I paket 1 i paket 2 imaju rok trajanja, kod nas je to cca 3-4h vožnje. Ako smo na nekom dužem putovanju onda još: igramo igre riječima(poput onih “prvo slovo”, “nastavi niz”,
“vidim vidim”…), pjevamo pjesme (djeca slušaju muziku koju i mi, ali na jako dugim putovanjima upalimo i dječje pjesmice – imamo sve iz kolekcije DO-RE-MI i samo mijenjamo CD-e) , i na kraju kada ostanemo bez ideja i kada smo spremni na sve za malo mira i tišine u igru ulazi tablet (koji ne mora biti loš, trebate samo instalirati poučne aplikacije i igrice).

Ovi naši survival kitovi su dobri zapravo za preživljavanje brojnih situacija: putovanje, u restoranu, u kafiću da popijete kavu u miru, ako idete kod nekoga tko nema djecu pa morate naći zanimaciju za svoju… Ako vi imate neki drugi prijedlog/ideju/igru/rješenje slobodno javite, jer mi često putujemo na duuuge relacije.

Ana Babić
ANA Žena, majka, fotograf. Odustala od fakulteta i hobi pretvorila u posao br. 2 (prvi je tajnica u IT firmi). Zbog dva posla, muža i djece život joj je stalno u 5.brzini. Ig profil otvorila zbog posla, ali se nekako tijekom vremena pretvorio u privatni. Uživa upoznavati nove ljude, posebno mame – dijeliti s drugima dio svog života kroz fotografije; divne i one manje divne strane majčinstva.