Ivana Lučić: zbog svoje sam djece postala snažnija

Sestre Ivana Lučić i Izabel Kovačić, 2015. godine osnovale su modni brend Lunilou te njime u Hrvatskoj među prvima pokrenule jednu drugačiju i ekološki osvještenu modnu priču.

Porazgovarale smo s Ivanom, supermamom dviju djevojčica, koja nam je otkrila kako se ideja za Lunilou rodila prilikom vlastitog suočavanja s problemom nabavke odjeće od biološki uzgojenog pamuka za novorođenče. “Kad sam rodila kćer Luciju, vrlo brzo se ispostavilo da ima atopijski dermatitis pa me ta činjenica osvijestila da često ne razmišljamo s kojim materijalima našu dječicu dovodimo u doticaj, i to direktno preko kože. U potrazi za prijeko potrebnom mekanom i provjerenom odjećom, sestra i ja smo shvatile da u Hrvatskoj gotovo i nije bilo komada odjeće koji bi bio GOTS certificiran i koji ne bi dodatno iritirao tanku i osjetljivu kožu bebice. Brzo smo se usuglasile i krenule u akciju.

Ivana i Izabel imale su svoju jasnu viziju. Iako su na samom početku naišle na raznorazne prepreke, nisu odustale. Jedan od najvećih izazova, kako kaže Ivana, bio je naći produkcijskog partnera koji će uopće početi proizvoditi „manje“ količine za novi brend poput njihovog. “Nećete vjerovati koliko je teško ući u tako nešto, s gotovo nikakvim očekivanjima o količini odjeće koja će se potraživati na hrvatskom tržištu koje je novo i koje nije još dovoljno upoznato s važnošću korištenja prirodnih materijala. Razapete s jedne strane s uvjetima tvornica s druge strane s budžetom, bilo je teško odlučiti koje komade ćemo kao prve plasirati. Bio je to velik rizik ali smo vjerovale kako će mame, tate, bake, tete i ostali kojima je stalo do zdravlja naših najmlađih, prepoznati kvalitetu i provjereno podrijetlo odjeće koja je zamišljena ne samo kao organska nego i bezvremenska. Ideja je bila sve proizvođače pronaći u Hrvatskoj kako bi poticale hrvatsko gospodarstvo, no to je nažalost bila nemoguća misija. Tada u RH nitko nije bio spreman proizvoditi odjevne predmete od biološki uzgojenih, kvalitetnih materijala, pa smo uzele put pod noge i stigle do Portugala, koji je poznat po kvalitetnoj tekstilnoj industriji.

Inspiracije im nikada ne nedostaje, najbolje ideje rađaju se kad su zajedno. No ipak, najveća ulogu igraju Nikol i Lucia, Ivanine kćerkice. Majčinstvo ima veliki utjecaj na posao kojim se danas Ivana bavi. “Kad me netko pita „radiš li?“ ne znam što odgovoriti. Nisam nečiji zaposlenik, ne radim određeno radno vrijeme, nemam pravo na bolovanje, nemam čak ni plaću,  ali radim i po 6 sati dnevno. Da, ima velik utjecaj, jer su moje cure od malena naučile da mama mora raditi ponekad i jako su razumne, čak mi žele i pomoći što završi onda samo u kaosu koji mi tako godi. Posao mi utječe na majčinstvo u smislu da moja djeca od malih nogu shvate odgovornost prema radu i važnost da radimo ono što volimo, a ne što donosi više novaca. A majčinstvo s druge strane utječe na posao na način da sam postala puno empatičnija prema društvu, jer shvaćam koliko smo mi žene i majke ugrožene u poslovnom svijetu i podupirem poslovno i privatno majke koje rade slično kao ja, stoga često biramo upravo partnerice koje balansiraju majčinstvo i vlastiti posao.

Uz svu tu borbu sa samom sobom, postala sam snažnija i svjesnija življenja u pravom smislu riječi. Svaki dan naučim nešto novo upravo od mojih djevojčica.

Ivana uživa u ulozi mame dviju vedrih, živahnih i veselih djevojčica, koje joj, kako ona sama kaže, svaki dan otvaraju oči. Zbog njih je naučila cijeniti život. Rođenje druge kćerkice Nikol, posebne djevojčice s Down sindromom, u njezin je svijet donijelo veliku radost, puno izazova no i drugačiji pogled na svijet. “Život je stao i počeo se okretati u drugom smjeru, jednom neizvjesnom, šarenom i veselom smjeru. Nismo znali dok ju nisam rodila, bila je zaista veliko iznenađenje koje je promijenilo živote svojim bližnjima. Od prvog trenutka sam znala da neće biti lako fizički, a još više emocionalno, podizati ju uz njenu sestru bez dijagnoze. Zahtijevala je tako malo a tako puno, da sam često bila emocionalno rastrgana dobiva li starija kćer dovoljno pažnje, jer je i ona imala samo 15 mjeseci kad se Nikol rodila. Uz svu tu borbu sa samom sobom, postala sam snažnija i svjesnija življenja u pravom smislu riječi. Svaki dan naučim nešto novo upravo od mojih djevojčica.

Danas Ivana i njezina obitelj žive na relaciji Švicarska-Hrvatska. Zanimalo nas je koje su po njoj prednosti i nedostaci života u Švicarskoj i što joj najviše nedostaje iz života u Hrvatskoj. “Prednosti života u bilo kojoj drugoj zemlji su u nama samima, zapravo kakvi smo mi iznutra. Postavljena sam tako da gdje god da me život baci, snaći ću se jer to želim, a ne moram. Želim taj stav prenijeti na svoju djecu. Rođena sam u Švicarskoj tako da mi ta zemlja nije strana, pa nije bilo teško u nekom trenutku kad se najviše odlučivalo o školovanju djece odlučiti za ovaj korak. Ono što naravno otežava cijelu situaciju je da je sjedište naše tvrtke u Zagrebu, pa bih se često voljela teleportirati u ured i prisustvovati događanjima. Iz života u Hrvatskoj mi fale roditelji i sestra i more.

Ivanina jutra poprilično su kaotična, kao i u svakoj obitelji. Osim djece, tu su i poslovne obaveze. “Dizanje, spremanje djece za vrtić koji traje samo 3 sata dnevno :/, obavljanje spize do 9, sjedanje za radni stol uz doručak (kava) do 11 sati, kuhanje ručka, odlazak po djecu, odraditi vježbice s Nikol, igranje i ludiranje dok cure ne padnu s nogu (do 9 sati u pravilu) pa opet rad za laptopom dok se ne prevrnem sa stolice na krevet. Stignem čak i veš i čišćenje obaviti vikendom.

S obzirom na situaciju njezine su želje i potrebe za posvetiti se sebi vrlo skromne, no ne znači da će tako i ostati. Svaki slobodni trenutak pokušava iskoristiti za uživanje na zraku.

Želimo svakako društvo i ovaj svijet učiniti boljim mjestom za ljude, pa se trudimo na bilo koji mogući način očuvati naše mjesto stanovanja.

Ivana nam je za kraj otkrila nešto više o planovima za budućnost brenda Lunilou. “Planovi su da ljude u Hrvatskoj i naravno šire, osvijestimo o važnosti kvalitete materijala kojeg stavljamo na sebe, a pogotovo na naše najmlađe. Uskoro izlazi lunilou swimwear kolekcija od recikliranog polijamida, s kojom također pokušavamo učiniti nešto dobro za našu planetu. Naši proizvodi su rađeni od tkanine od recikliranih PET boca, a znamo da su mora i oceani puni istih i raznog drugog smeća. Želimo svakako društvo i ovaj svijet učiniti boljim mjestom za ljude, pa se trudimo na bilo koji mogući način očuvati naše mjesto stanovanja. Želja nam je proširiti asortiman i kupcima ponuditi više modela zdrave i ekološke odjeće.