Iva Krmpotić Urbić: instagram me povezao s divnim ženama i majkama

Ivin Instagram profil odiše posebnom toplinom, obiteljskim trenutcima i srećom. Upravo smo zato sa ovom supermamom popričale o instasvijetu, ali i o majčinstvu.

Tko je Iva? Ja sam Iva, žena jednog super Marka, majka troje divne djece (curke Pavle od 11god, Nikše od 9 godina i Lovre od 10 mjeseci), po struci diplomirana ekonomistica, a po zanimanju fotografkinja. Volim i uživam provoditi dane sa svojom obitelji, putovati, igrati društvene igre i organizirati našu malu zajednicu da sve stignemo i da nam ostane vremena za druženje i zabavu. Volim tople večeri, kad s mužićem čavrljam na balkonu uz čašu vina o svemu i svačemu. Volim izaći s prijateljicama u kazalište ili na koncert, na kolače ili samo na čašicu razgovora. Volim napraviti doručak za prijatelje, jer nam je to super druženje, uz minimalan angažman oko pripreme jela, a još nam svima ostane i pola dana za druge aktivnosti, ručkove, rođendane, dječja spavanja i slično. Volim sunce. Volim biti organizirana i praktična. Volim sigurnost. Volim živjeti i uživati. Ne volim nepravdu, komarce, stršljene, svježe krastavce i tripice. Pokušavam prestati čupkati, grickati i rezuckati kožicu oko noktiju.

Što te potaknulo na otvaranje Instagram profila? Instagram sam otkrila tek nedavno, iako sam imala privatni profil već koju godinu sa svega par slikica. Zanimljivo je zapravo kako sam ga ponovno otkrila. Moja Pavla bi htjela imati profil na Instagramu, ali joj ga još ne dozvolimo, jer ionako provodi puno vremena na internetu, a budimo iskreni, na Instagramu možeš sate i sate potrošiti na gledanje lijepih fotkica. Tu i tamo joj ipak dozvolim da pogleda neke profile preko mog profila. Malo sam škicala, malo mi je pričala da gleda neke mame…i zašto ja nisam moderna mama koja koristi instagram, zašto ništa ne objavljujem, zašto sam tako staromodna…i tu me dotakla u žicu! Ja neću biti stara i staromodna…i tako sam za 38. rođendan odlučila da ću se aktivirati.

Je li te Instagram povezao s drugim mamama? Zanimljivo mi je bilo vidjeti koliko ima mama na instagramu, a to me ujedno i ohrabrilo. Interesantan je taj virtualni svijet instamama… uglavnom svaki dan neka nova fotka, nekad mali dnevnik, nekad poučan, savjetodavan, zabavan ili smiješan tekst, nekad samo tekst. Ali oduševaljava me ta sva silna pozitiva i podrška svih mama međusobno. Cijela ta zajednica pršti pozitivom, ohrabrenjima, dobrim željama, lijepim komentarima…jednostavno se i lako navući na takvu vrstu emocionalne hrane, a uz to se nekako pomalo i povezuješ sa novim divnim ženama, majkama i njihovim slatkim klincima.

Oduzima li ti Instagram previše vremena? Svi znamo da na Instagramu možemo provesti jako puno vremena. Kad sam se odlučila aktivirati trebalo mi je dosta vremena, nisam znala što bih napisala, je li to glupo, koji hashtag da stavim i slično…ali s vremenom sam shvatila da samo trebam biti svoja i napisati ono što je meni prikladno i ok u tom trenutku, a tako sam i postala brža. Instagram pokušavam gledati tek navečer ili u nekoj rupi, kad djeca spavaju i dok muž radi nešto svoje. Želim biti prisutna mama i žena, što znači da kad smo zajedno i kad se družimo nemamo u rukama mobitel. Ujedno starijim klincima moram biti i uzor, jer ih nije lako držati podalje od tehnologije.

Koje su po tebi pozitivne i negativne strane Instagrama? Kao pozitivne strane instagrama navela bih uspomenu (sigurno ne bih toliko fotkala, tako da ću jednog dana biti sretna zbog toga), međusobnu potporu, a vjerujem da dugogodišnji korisnici već imaju i neka prava prijateljstva, jer lako nađeš istomišljenike i ljude s kojima dijeliš slične vrijednosti. Također, pozitivna je i mogućnost promocije vlastitog posla, kao i pomoć da podupreš i pomogneš raširiti neke dobre tuđe poslovne priče. Negativna strana je što izlažeš svoju privatnost, što te prate i prijatelji i nepoznati ljudi koji puno saznaju o tebi. To me je u početku nekako najviše plašilo, a moram priznati da me još uvijek nekad malo kopka, ali trudim se ne misliti o tome. Zamišljam da su i u stvarnosti to sve dragi i dobri ljudi i da nitko nema nekih zlih namjera.

View this post on Instagram

Ono kad od jutra krene nekako naopako, al se ne das previse izbaciti iz takta!! (mora da su neki dobri dani u mjesecu ili polozaj mjeseca😂😂). Dakle, odem ujutro u Lesninu kupit neku kutiju i dodjem u 9:00, a radi od 10:00; odem ubiti vrijeme u King Cross s mislju da cu mozda tamo naci sto trazim, obidjem sve ducane i nista. Barem kupim Pavli rodjendanski poklon i poigram se s Lovrom u nekoj mini igraonici (da on ima bar neki gust ), ali vrijeme nikako da prodje, dok nisam skuzila da mi je sat stao na 9:20 (a ono vec 10:00). Trcim nazad u Lesninu, Lovri se vec spava, trpam ga u nosiljku i jurim po Lesnini… ne mogu naci sto trazim pa hocu pitati tetu, ali nemam mob… mora da je ostao u autu. Trcim do auta, uzimam mob., pokazujem teti… i tog nema!!! Idem jos pogledati nesto i skuzim da Lovri fali jedna tenisica… uf, idem putevima polica… hm, jesam bila u ovom ili onom redu… nista…zakljucim da je mozda u autu i eto srece… shvatis kako ti malo treba da te nesto razveseli!! Idemo dalje u potragu… Emmezeta nema, ajmo i u Bauhaus…jeee, posrecilo mi se!! Dvije velicine, hm…uzet cu vecu… Lovru vec lagano hvata nervoza, zgrabim kutiju i jurim na kasu, njega zabavljam kljucevima, guram mu keksic, platim i skuzim da sam ugrabila manju!! Nista, nazad…posebna blagajna za zamjenu, trci po vecu, trci na kasu… i napokon idemo doma😊… nakon rucka ga uspavala i otisla pokupovat sto mi treba (sama!!), otisla na frizuru da si uljepsam dan, a kad sam se vratila kuci, Niksu ubija palac…opalio jutros nogom u beton umjesto u loptu!!… i prohodao pol grada na terenskoj nastavi… kaze 'jedva sam izdrzao, uzasno je bolilo', al nije htio ni reci uciteljici! Veceras ga Marko ipak odveo u bolnicu, pukao palac, 4 tjedna gipsa!!🤤 Sad pecem neku jednostavnu tortu, Marko se docepao playke i idemo u novi dan!!😍 Jel jos netko ima ovako luude dane ovih dana??

A post shared by Iva Krmpotic Urbic (@iva_imagestory) on

Koji su bili prvi profili koje si počela pratiti? Među prvim profilima koje sam počela gledati, i to s mojom Pavlom je @happygreylucky… svaka slika i scena su joj pomno smišljene i namještene, ali uvijek je fora i zanimljivo. Jako sladak profil mi je i @fivelittlebirds sa svojih petero preslatkih bića i razigranim pozadinama, te @isa_rustaupp čije mi vesele boje na fotkama ponekad unesu živost i razigranost u feed.

Kakva si kao majka? Kao mama se maksimalno trudim biti pravedna i balansirati kako bi svi klinci imali maksimalnu moju pažnju…iako to nije uvijek moguće, ali težim tome. Trenutno su u dobi kad me svatko treba i želi drugačije. Pavla već za ozbiljnije razgovore, ispitivanje za školu i shopping. Nikša za društvene igre, prepričavanje nogometnih utakmica iz školskog boravka ili playstationa, igranje badmintona na ulici, dodavanje loptom i slično. Lovro za cicanje, utjehu, hranjenje, presvlačenje…ma zapravo za sve. I dalje sam mama mazilica i mora biti pusa i zagrljaj za dobro jutro i laku noć, a ako ih uspijem dobiti u krevet prije 21:30 onda dobiju i češkanje. Red i pravila se moraju znati, tako da sam za neke stvari stroga, a ako mi nešto nije ok baš ih tupim objašnjavajući i ponavljajući zašto to nije ok. Sad već znaju i reći ‘dooobro mama, shvatio/la sam’, ali ja si ne mogu pomoći…moraju dobro shvatiti! Ponekad padne i kazna tehnologije (znači nema ništa s ekranima), ali kako su veći to je sve rjeđe i uglavnom je to kad njihov odnos ‘eskalira’ (prekomjerno korištenje pogrdnih riječi i fizički obračun). Mi sad više radimo na ograničavanju tehnologije, jer bi inače mogli cijeli dan biti pred nekim ekranom i to smo im objasnili da nije kazna, nego to radimo za njihovo dobro.

Kako provodite zajedničko vrijeme? Nekoliko puta tjedno pokušavamo naći i vrijeme za naša mala dnevna obiteljska druženja, makar večernje igranje Rizika ili Catana, kino kod kuće, odlazak u park ili bar na ulicu, na Bundek. Kad smo u mogućnosti volimo otići i na mala putovanja gdje mogu iskusiti i upoznati nešto novo i gdje možemo pričati o svemu i svačemu, jer tad, kao i pred spavanje mogu najviše pričati i tad se najviše ‘bondamo’. Općenito smatram da ih svako novo iskustvo obogaćuje i uči životu, od odlaska u park, na igralište, lunopark, skijanje, sanjkanje, klizanje…ma bilo kakva aktivnost ili izlazak. Naravno, i Marko je podrška i potpora u tome svemu i imamo sličan stil odgoja. Osim što se mi njima trudimo biti najbolji mama i tata, trude se i oni. Stajališta smo da je dobar odnos dvosmjeran…kad si ti dobar prema njima oni to itekako znaju vratiti. Još dok su bili mali shvatili smo da što više ulažemo u njih više nam se vraća. Kad smo mi umorni i nervozni i oni su, kad se se bavimo njima super su. Recept je poprilično jednostavan, iako nije uvijek lagan i izvediv. Sad su već u dobi kad nam mogu i pomoći s kućanskim poslovima, tako da ih ponekad tražimo obrisati prašinu, pomesti, isprazniti mašinu, složiti čarape i sitniji veš i to smatramo da im je iskustvo za život. Nekako mi se čini da su zasad super posloženi, potpuno svoji, svaki drugačiji, ali kao mali ljudi dobri i pošteni…i to mi je super i nadam se da će tako ostati. Voljela bih to reći i za našeg najmanjeg člana za 10ak godina. Uglavnom, kao i sve mame, i ja se trudim biti najbolja mama svojim klincima ili barem, kako smo na jednom predavanju prije desetak godina imali priliku čuti…da je u našim odnosima više sunca nego oblaka.

Kakav je osjećaj biti mama troje djece? Biti mama troje djece je predivan osjećaj i gušt, iako zahtjeva ‘full’ angažman i zna biti naporno. Najbitnija je dobra organizacija, jer kako je velika razlika u dobi, svatko ima svoj raspored. Pavla je u školi u turnusima, Nikša još u boravku pa je uvijek ujutro, Lovro ima svoja vremena hranjenja i spavanja i treba se prilagoditi svim tim rasporedima, a još su tu i dječje aktivnosti. Ponekad imam osjećaj da pola dana provedem u kuhinji, jer najčešće svatko jede u svoje vrijeme. Tu su još i kućanski poslovi i privatan posao, a iako sam na porodiljnom, pomažem Marku neke stvari, tako da mi dan završava u sitne sate. Pomogne i Marko, a ponekad i baka prošeće Lovru na 2 sata pa uspijem neke stvari obaviti i preko dana. Sve više mi se čini da je spavanje precijenjeno, jer da bih sve stigla spavam najčešće 5-6 sati, uz Lovrina noćna buđenja za cickom i uglavnom ok funkcioniram. Ponekad me uhvati umor, pa si priuštim kratak ‘drijem’ dok Lovro cicka po danu. Super nam je i ova razlika u godinama djece, jer su Pavla i Nikša već dovoljno veliki da se mogu sami poslužiti za puno stvari, a mogu se i osloniti na njih da kratko pripaze brata, dok se ja u miru otuširam ili popijem kavu… to stvarno puuno znači, tako da nam nije prenaporno imati malu bebu. Zapravo si više ni ne mogu zamisliti život bez tog našeg trećeg malog čuda, koji nam je unio dodatnu radost, smijeh i veselje u našu malu zajednicu. Mogu samo reći da sam sretna mama i volim što su moji!