dječja soba kao statusni simbol

Od trenutka od kada sam saznala da sam trudna, bila sam iracionalno iznervirana činjenicom da je ‘sve što imamo u Brodu, a uz to će djeca biti rođena u suprotnim godišnjim dobima što znači da i ono što imamo, neće štimati!’ Po tome sam odmah znala da će ‘biti i (garant) brat samo da meni oteža reciklažu Moraninih stvari’. I istovremeno sam bila ljuta sama na sebe što to uopće tako doživljavam, ali se i dalje nisam mogla suzdržati i odmaknuti od tog ‘i šta sad?!’ osjećaja. Kao da su dva bodija dugih rukava apsolutni smak svijeta. Jasno mi je bilo da se radi o hormonima, ali svejedno mi se nije svidio način na koji sam sagledavala taj segment situacije.

I o tome sam puno pričala svakome tko je htio slušati – mužu, frendicama s djecom, mužu, frendici bez djece, mužu, teti u trgovini, kolegama na poslu, mužu, mužu i još malo mužu. Jer tako procesuiram stvari. A morala sam doći do pozadine ovog problema jer sam bila svjesna toga da ne može biti jedini uzrok mog nezadovoljstva stara cupkalica koja stoji na tavanu u Slavonskom Brodu, a ja ne mogu do nje (jer zapravo mogu – otišla sam u Brod za Uskrs i poslala si sve poštom u Njemačku, kao i svaka normalna osoba).

A onda sam shvatila.

Radilo se o neobjašnjivom osjećaju da ja sad odjednom moram trošiti i kupovati stvari ‘kako je red i raspored’, a ja zapravo ne želim. Jer si volim tepati da sam liječeni šopingholičar izniknuo iz hrvatskog šopingholičarskog društva i zapravo godinama radim na tome da samu sebe učim kako ne kupovati previše i ne kupovati bezveze. A evo me ovdje, u drugoj trudnoći, ljuta jer se još uvijek sjećam osjećaja koji sam imala prvi put kad sam bila trudna – da sam bila prevarena.

Prevarena od potrošačkog društva i micromarketinga koji me uvjerio da naprosto moram kupiti svako sranje koje postoji jer ‘inače nisam dobra mater’.

Naravno, odrasla sam osoba koju nitko nije puškom prisilio na kupnju. Ali kada u kombinaciju ubacite trudničke hormone, potrošačko društvo, društvene mreže koje izmišljaju statusne simbole i problem s kontrolom, dobijete recept za katastrofu. Moja nije bila prevelika (srećom) jer se oduvijek grozim dugova i kredita tako da nikada nisam kupovala iznad svojih mogućnosti, ali se živo sjećam tog prvog naleta adrenalina – kada kao svježa trudnica, sa velikim nadama u očima, scrollate po stranim profilima i gledate nevjerojatne dječje sobe i gadgete koji se nude kao ‘prozorčić za sreću’.

View this post on Instagram

DARIVANJE 🍩 Nisam kupila puno novih stvari za bebu jer ovaj put pokušavam biti pametnija i imati manje. Posuditi, reciklirati, ponovno koristiti i sl. Ali gnijezdo je nešto što nije ‘postojalo’ kada sam imala Moranu – gnijezdo koje mi ovaj put izgleda kao nešto bez čega ‘ne znam kako smo živjeli’! 🙈😂 Jesam li u pravu, vrijeme će pokazati. A do tada, da proslavim uspješan pronalazak izgubljenog paketa i siguran dolazak (najljepšeg) gnijezda na našu adresu, odučila sam udružiti snage s @minigreeny_com i @miimavintage te nekome pokloniti jedno #baobaby gnijezdo po izboru. Pravila sudjelovanja su jednostavna. Zapratite: @baobaby.hr @minigreeny_com @maja_marich @miimavintage • lajkajte objavu • u komentaru označite dvije osobe Ako vam se darivanje svidja, slobodno podijelite u storyu. 😉 Igramo se do 20.5.2019. do ponoći, a pobjednika biramo random odabirom i proglašavamo 21.5.2019. Sretno svima! 💋 p.s. – darivanje vrijedi za Hrvatsku (ili za one s hrvatskim adresama) *instagram nije ni na koji način povezan ovim darivanjem p.p.s. – iako obožavam plavu, sjećate se kako sam nadobudno rekla da ‘neću dosadnu plavu za dečka’?! Jer sam tako edgie? Ne brinite, eno već ne i zid u sobi plav jer sam se zaljubila u ovaj uzorak 🙈 Žene! I to još trudne!! 😂

A post shared by #misusovo 🍭 (@maja_marich) on

A tako je lako nasjesti na taj ‘moje dijete će biti toliko sretnije u skupom kinderbetu dok ima fotogenični baldahin iznad glave’. Nije to ništa novo – pa tako nam prodaju sve moguće, od parfema do auta. Jer nam prodaju osjećaj da ćemo biti sretniji kada budemo imali to što reklamiraju. A djeca su najlakša kategorija za navlakušu koja postoji. Zar želite reći budućoj mami da njeno milo čedo, njeno čudo nerođeno, njena najedinstvenija beba od svih jedinstvenih beba nije zaslužila imati najbolji kinderbet na tržištu?! Kakvo svetogrđe!

I dok neke od nas koriste mozak od starta, neke moraju prvo lupiti glavom o zid da nauče – poput mene. Ja, recimo, nisam za Moranu kupila niti 30% onoga što sam imala na svojoj pinterest listi. Jer mi zdrav razum nije dozvoljavao kada sam vidjela te cijene. Ali sam pronašla neku zlatnu sredinu – kinderbet nije bio tada najskuplji ‘koji raste s vašom bebom’, ali je bio malo drugačijeg oblika i boje. Kupila sam (pre)skupa kolica, ali zato jeftinu plastičnu stolicu. I tako smo nekako uspjeli zadovoljiti moje instagramične potrebe i kućni budžet.

Ali, molim vas, zapamtite – to se događalo prije gotovo šest godina. A prije šest godina, nije postojao ‘hrvatski instagram’ kao što postoji danas. I tek sada vidim koliko je meni tada bilo lakše! Jer tada je bilo vrlo jasno da ja nisam boho Australka s mužem koji je CEO neke internetske firme pa sam samim time lakše mogla posložiti stvari u glavi. Danas je to mladim mamama toliko teže! Jer društvene mreže nameću standard koji nije realan i time šalje vječnu konzumerističku poruku: “Zar ćeš zaista svom djetetu uskratiti nešto što je očito neophodno za život?!” Poput podloge za igranje od 1.200 kn. Ali trudnički mozak, a kasnije i hormonalni mozak mlade mame, jednostavno nekad nije u stanju uvidjeti nelogičnosti situacije.

Zato sam od samog starta znala da želim izbjeći – nagomilavanje. Toliko sam toga svjesna da od prvog dana gledam videe o minimalizmu i pišem postove o tome kako ne znam biti minimalist kad su djeca u pitanju. Morana je imala toliko igračaka i toliko robice da sam se na trenutke gušila u njima. Imala je toliko stvari ‘koje beba treba imati jer su neophodne za njen razvoj’ koje nikad nije pogledala, a kamoli koristila. I nema ništa loše u tanjuru koji ima podlogu koja se lijepi, ali isto tako nema smisla ni dati stotine kuna za njega ako imate dijete koje ne voli jesti ništa. Nema te pregradice i slatkog oblika koji će to promijeniti. Ali znate što ima? Luda mama koja to svejedno naručuje i kupuje. I ja se zaista nisam htjela ponovno naći u toj situaciji!

I zato sam bila ljuta. Upravo zato – jer sam imala neobjašnjiv osjećaj da se sada od mene očekuje da moram odraditi stvari na ‘instagramski način’. I nije tu sad bilo bitno hoću li ja nešto od toga dobiti besplatno, a nešto otplaćivati iduće dvije godine jer ‘halo, mama ima instagram’, mene je ljutio taj pritisak da bih ja sada odjednom morala zanemariti sve što sam naučila u prvoj trudnoći samo zato što mi je instagram pokazao jednog preslatkog preogromnog i preskupog plišanca koji je, eto, tako fotogeničan. A ja to nisam željela.

I sastavljala sam liste i pričala s frendicama i kombinirala s mužem. I gledala skupo i gledala rabljeno i mjerila sobe i slagale budžet. I onda sam, jedan dan, popisala sve stvari koje imam kod kuće i mogu na neki način dovući u Njemačku. A nakon toga sjela za Ikein webpage i kupila sve ostalo što nam fali. Nema rečenice koja može opisati osjećaj olakšanja koji me u tom trenutku obuzeo. Potpuni smiraj. Nova razina mirnoće i tihe sreće. Sve je bilo riješeno. I ništa nije bilo ‘onako kako se od mene očekuje’. Ali znate kako je bilo?

Točno onako kako mi je trebalo. Jednostavno.

I neću se praviti fina niti bolja nego što jesam. I dalje imamo skup(lj)a kolica jer smo zaključili da je to jedna od stavki koja je nama bitna i neophodna, ali imamo jeftini kinderbet jer nemamo mjesta u sobi, a ne vidimo ni svrhu izvaljivanja para za nešto što će možda služiti kao novo odlagalište čistog veša. I dalje ćemo imati poneki divni detalj za koji zaključimo da je dovoljno poseban i nama prirastao srcu da učinimo iznimku i kupimo ga, ali isto tako odgovorno tvrdimo da nema ništa loše u našoj staroj cupkalici koja možda nije razvikana, ali i dalje obavlja svoju svrhu. Navlaka za autosjedalicu u drugoj boji (eto mi kad je moralo biti roza) je puno jeftinija nego nova sjedalica, a baba dečko ionako neće imati problema sa sestrinim starim igračkama.

Da, ima stvari kojima se radujem, a koje nisam pokušala (ili nisam znala za njih) prvi put poput swaddlinga i tada nepostojećeg gnijezda, ali isto tako mislim da je bolja investicija za cijelu obitelj bolji usisavač nego fancy podloga za igranje. Spremna sam za nove informacije i nova saznanja, kao i ispravljanje grešaka napravljenih s prvim djetetom, ali sam isto tako poprilično nabrušena na borbu protiv konzumerizma u ovom slučaju.

Jasno mi je da nisu svi podložni utjecaju poput mene, ali isto tako sam svjesna ironije u kojoj si velika većina to samo nije spremna priznati. Jer, hej, koliko nas je probalo ne-kravlje mlijeko samo zato jer je Instagram rekao da je zdravo, a i kutija je slatka? Nema ništa zlo u tome, svi smo mi samo ljudi i ‘dešava se’. Ali ono što se ne mora ‘dešavati’ je osjećaj manje vrijednosti kada gledate društvene mreže i mislite da zbog materijalnih stvari zakidate vlastito dijete.

Jer skupa boja na zidu vas neće učiniti boljim roditeljem isto kao što vas nedostatak (pre)skupe stolice za hranjenje neće učiniti lošijim. S tim da u današnje doba, kada svi imamo previše, često zaboravljamo da je posuđivanje iz raja izašlo. Prije nego otvorimo novčanike, možda se samo trebamo raspitati – pa tako uz uštedu dobiti još dvije stvari: mjesto u spremištu, jer ćemo stvar vratiti, i instagramične detalje, jer je sve kao novo. Ionako se svi samo međusobno u krug kopiramo! Eto, vuk sit, a ovce na broju, zar ne?

Maja Maric
MAJA Istetovirana supermama s njemačkom adresom. Zaljubljenik u pisanu riječ, fitness fanatik i predani obožavatelj onesija. Jarac u horoskopu, novinar po zanimanju, mama po vlastitim preferencijama. Bori se protiv predrasuda od kada zna za sebe, prečesto i nesvjesno tako da je već profesionalac na tom polju. Sarkazam i humor njeno su oružje.