sve što radim, radim zbog tebe

Uistinu je tako! Sve što radim otkada sam mama radim zbog  njega. On je moje središte kružnice. On je moj početak i kraj. On je moje najljepše buđenje i moje najranije buđenje. Zbog njega ne skidam osmijeh s lica i/ili gubim živce. Svi znamo kako je biti mama najljepši i najstresniji posao na svijetu.

Zbog njega činim dobre i loše stvari. Zbog njega postajem bolja osoba ili lošija osoba. Kad malo rezoniram stvari uistinu je tako! Sve što radim ili ne radim je zbog njega. Zbog njega se smijem, plačem, psujem, ljutim, vrištim, negodujem… Zbog njega postajem supermama koja spašava nemoguće misije, primjerice kako spasiti omiljenu majicu prolivenu gustim sokom, kako spasiti omiljenu igračku, kako pronaći najsitnije Lego kockice usred gomile kockica. Zbog njega postajem (ne)kreativna kuharica. Kuham slična glavna jela, kako bi moj glavni degustator bio zadovoljan ili eksperimentiram po kuhinji s novim jelima kako bi probao neko novo jelo i otkrio sasvim novi svijet voća i povrća.

Zbog njegova osmijeha srce mi se smije, a kad je on tužan i ja sam, osim kada plače zbog igračke koja mu nije potrebna. Ako se svađam i ljutim to je zato što nisam sve stigla što sam imala u planu, a on je tu da poremeti moje planove. Jer ne ide uvijek sve kako zamišljaš i planiraš, jer to je život. I tako sada već sedam godina plivanja u majčinstvu, shvatila sam da ne mogu imati sve čisto i uredno kako bih htjela i koliko bih dugo htjela. Shvatila sam da ću radije provesti cijelo popodne vani u prirodi, dok će me prljavi prozori, neopeglani veš, prljavo suđe čekati i sutra. Nije propast svijeta ako poneka majica nije na svojem mjestu ili ako su igračke po dnevnom boravku.

U redu je i odmoriti, u redu je uzeti predah od kućanskih obaveza, u redu je biti samo mama jedan dan. U redu je prospavati cijelo popodne s njim, ako te to čini sretnom. U redu je ne skuhati ništa i otići na hamburgere. U redu je potražiti pomoć kad ti je to potrebno. U redu je napraviti sve kako bih prije svega bila ti u redu, a onda i svi oko tebe. Iako mi mame to često zaboravljamo. Stavljamo sve na prvo mjesto osim sebe, pa ponekad puknemo. I to je u redu, puknuti i raspasti se kako bi se ponovno sastavili.

I tako sam shvatila da je cijelo vrijeme odgovor bio tu na dlanu. Da je on za mene stvoren još odavno iako ja to nisam znala. Svaki njegov postupak definira mene, svaki njegov korak je i moj korak. Njegovo „Mama!“, koliko god me nekad izludi, je ipak najljepši doček na kraju radnog dana. Sve što radim trudim se napraviti da bude najbolje za njega, za nas oboje i našu obitelj. Svi mi griješimo tijekom dana, života, ali na kraju dana jedino što je važno da smo zajedno. Kad on zaspi pored mene, pitam se ima li što ljepše? Nema.

Jer on je sve što mi treba.

Foto: Unsplash

Sara Majdak
SARA Mama jednog nestašnog, brbljavog i znatiželjnog dječaka. Živi u Istri (terra magica), na zapadnom dijelu polutoka. Nostalgična za svojim otokom Vrgadom, gdje je provela najdivnije ljetne praznike svake godine. Vječni pesimist, ali romantična u duši.