osmijeh za koji se sve isplati – moj #DWmoment s Daniel Wellington

Danas s vama dijelim onaj poseban trenutak u majčinstvu zbog kojeg se sve isplati. Sve znamo koliko je majčinstvo zahtjevno i koliko nam je potreban tapšaj po leđima da radimo dobar posao. Nekada ta pohvala izostane, ali onda se dogodi taj  trenutak s djecom kada ti ne treba ništa više od upravo njihove potvrde. Sretna sam što sam dio projekta #DWmoments koji me potaknuo da podijelim s vama upravo taj trenutak. Nadam se da ću vam kroz riječi i video predočiti što je meni majčinstvo.

Kada bih mogla odabrati onaj jedan trenutak koji me uvijek nasmije, koji mi nakon beskonačno napornog dana izmami osmijeh, ispuni srce, smiri moju dušu, ma uvijek bih rekla – kada mi se nasmiju. Oni kad se smiju, to je iskreno. Oni kad se smiju kao da sve stane. Pauza. Živim u tom trenutku. Upijam taj osmijeh. Dugo ga upijam i mentalno spremam duboko, duboko kako ga nikada ne bih zaboravila. Kako bih ga izvukla kada mi je najteže i kada su oni loši dani. U tom osmijehu nema trunke iskvarenog ili prijetvornog. S njima jednostavno uvijek znaš na čemu si.

Volim te crne oči moja dva dječaka, te crne oči rastegnute u osmijeh. Razmaknute zubiće i rumene obraščiće. Kratak i nespretan korak mojeg mlađeg sina, snažan i razigran skok starijeg. Trk u zagrljaj. Razigrani pogled i tapkanje na mjestu u nadi da ću se igrati lovice, a zapravo sam umorna i jedino bih potrčala u krevet. Ali, izvučeš taj atom snage, potrčiš za njima i taj trenutak mira, taj trenutak njihove sreće i preglasnog smijeha vrijedi i tog zadnjeg atoma snage koji izvlačiš, jer izvlačiš ga za svoje dijete.

Nevjerojatna je ta ljubav koju osjećaš prema svojem djetetu. Ljubav koja daje neki viši smisao. Ljubav koja daje snagu da izdržiš sve ono što u majčinstvu dijametralno suprotno crpi snagu i mir.  Neopisiv je osjećaj kada ti vlastito dijete kaže „volim te“. Moje dijete koje me jednako gleda i kada sam bez šminke, s podočnjacima, u prljavoj majici i kada sam uredna i sređena, namirisana parfemom i s crvenim ružem na usnama. Moje dijete me gleda jednakim očima i ne primjećuje to izvanjsko. Njima sam savršena takva kakva jesam. Ja, kao osoba. Ne kao corpus koji se uredio ili izgleda opustošeno.

Taj njihov pogled povjerenja, njihov poziv kada ružno sanjaju, njihovo mirno spavanje kada znaju da sam pored njih. Oni nježni dodiri po noći kojim provjeravaju jesam li dovoljno blizu. Taj dodir kojim me kradu od mog muža. Taj osjećaj kada sam izmorena od nespavanja, a moje mlađe dijete se potiho izvlači u gluho doba noći i uvlači u naš krevet. I tako nas četvero, zgužvani i iskrivljeni, isprepleteni umorom, ljubavlju i srećom jer se imamo. Ma taj osjećaj koji ti majčinstvo daje – neizmjerno je snažan. Umorna sam. Ali sam i sretna.

 

Daniel Wellington kampanja #DWmoments

A koji je tvoj najdraži majčinski trenutak?