putnik-roditelj-ziheraš

Svi mi volimo putovati, neki više a neki manje. Ja osobno sam strastveni putoljubac i putovala sam mnogo prije nego nam je stigao Vito. Bilo je dana kada sam se pitala kako i koliko će me dijete ograničiti u putovanjima, hoću li uopće igdje putovati kada rodim? Iskreno bilo me strah da će moje avanture na neko vrijeme morati završiti. No je li zaista tako? Ovisi samo i isključivo o VAMA!

Danas postoje mnogi strani blogeri koji putuju s djecom, pratim ih nekolicinu, a nekima se čak i divim. Vjerojatno se netko divi i meni i pita se kako smo pobogu odlučili odvesti devetomjesečnu bebu na Sejšele? Ili kako smo se samo usudili sjesti u auto s petomjesečnom bebom i proći cijelu Toskanu pa sve do Rima! Ali evo nas, uspjeli smo, da je lako NIJE i lagat će vam onaj koji kaže da je. Ili možda neće lagati, ipak smo svi različiti i na razne situacije koje nam se putem dogode reagiramo, svatko na svoj način.

Kada malo zastanem i razmislim o putovanjima prije djeteta i sada mogu vam reći da su uvelike različita. Ja sam prije bila tip koji je volio tumarati Afrikom, spavati na nezamislivim mjestima, okusiti Aziju, voziti se „zip lineom“ kroz Filipinsku džunglu. Ali od kada nam se pridružio mali član naše obitelji na takve avanture mogu zaboraviti, postala sam nekako “ziheraškiji” tip. U jednu ruku to me malo rastužuje jer smo svakodnevno obasuti raznim profilima, pogotovo na instagramu, gdje jedan čas vidimo obitelj s petomjesečnom bebom na safariju u Keniji dok drugi čas vidimo obitelj s troje djece kako bezbrižno hrani slonove na Tajlandu. Pa se pitamo pa kako s petomjesečnom bebom u Keniji, pa vidi one s troje djece prošli su pola Azije. Sve to na slikama izgleda kao idila, ali sumnjam da je tim roditeljima baš svaki dan idila! Uglavnom divimo im se. Ja priznajem da im se prva divim. Ja im se divim na hrabrosti! Jer, ruku na srce, za takve ekstremne avanture moraš biti poprilično hrabar!

Naš prvi veliki put s bebom bio je put na Sejšele. Vito je tada imao 9 mjeseci, volja i želja su prevladale strah i mi smo krenuli! Svako putovanje organiziramo sami bez pomoći agencija što je meni zapravo super jer organiziram svoje vrijeme na putu baš onako kako ja želim. To putovanje je zapravo bilo probijanje leda. Naravno da su svi oko nas govorili da smo potpuno poludjeli, što ako ovo, što ako ono…. I to jako odmaže jer npr. možda smo se i mi jedva odlučili na taj korak da idemo na tako dalek put s bebom i ono što nam najmanje treba je da nas okolina propitkuje o mogućim katastrofama koje se putem mogu dogoditi. Ali dobro, mi smo odlučili i krenuli. I bilo nam je predivno!

Ne mogu reći da nije bilo raznih strahova, od toga kako će podnijeti let pa sve do onih ekstremnih strahova što ako se razboli. E tu moram malo zastati. Vito je inače relativno boležljivo dijete. Prošli smo svašta (srećom nikada nešto ozbiljnije ), ali bilo je tu temperatura preko 40, jurenja na hitnu usred noći, puno strahova i neprospavanih noći. I onda nije ni čudo kada se roditelji boje da im se dijete ne razboli na nekoj egzotičnoj destinaciji. Jer realno, to zapravo i nije nešto strašno i moraš biti spreman i na taj scenarij na putu. I upravo sam iz tog razloga putnik-roditelj-ziheraš! Sejšele sam odbrala za prvo putovanje jer nema nekih pretjeranih boleština, bolnice su relativno dostupne i Sejšeli su idealna destinacija za klince. Pokazalo se da sam bila u pravu, proletilo je, bilo nam je lijepo i svi smo bili zdravi!

Ubrzo nakon Sejšela, nenadano smo se odlučili za putovanje u Dubai i na Maldive. Da ste me pitali prije par godina, nasmijala bih se i rekla “ma kakav Dubai, kakvi Maldivi.” Daj mi malo Portorika, Meksika, nešto divlje i nešto uzbudljivo. Ali sada je situacija potpuno drugačija. Putovati želim, egzotične destinacije volim, doći će već na red i ove spomenute kada dijete malo poraste! I tako smo mi otišli u Dubai s Vitom koji je tada imao 1,5 godinu! Bilo nam je izvanredno, prije svega jer je Dubai jedna jako uređena zemlja i prilagođena je djeci u potpunosti. I tu sam razbila sve predrasude, stala sam i razmislila: pa zašto ja ne bi putovala tamo gdje unaprijed znam da će mi s djetetom bit lakše? Ok, možda nisu Filipini ili Borneo ali jednako uživam. Za ovo sve ostalo ima vremena.

Nakon Dubaija smo produžili za Maldive. Ako mene pitate Maldivi su raj za roditelje s malom djecom. Nema stresa, nema briga, samo tirkizno more i uživanje. Jer ipak mislim da je jednogodišnjaku puno zanimljivije na Maldivima nego u džungli na Borneu. Ok, dalo bi se i to odraditi ali s koliko bi se stresova tamo susretala? Zato se opet vraćamo na ono putnik-roditelj-ziheraš.

Uglavnom, Maldivi s bebom su divni, ako ste u resortu ne morate brinuti o ručku ili večeri. Sve vam je servirano i na dlanu kako bi rekli. U sklopu resorta postoji i klinika za manje hitne slučajeve pa ste koliko toliko sigurni.

Mislim da nas roditelje na putovanjima najviše muče dvije stvari. Prva je ne daj bože bolest, a druga je hrana. Iskreno mene muče obje. I to je opet jedan od razloga zašto smo odabrali Maldive. Hrana je gotovo pa europska, pa se tu ne moram puno brinuti, a vjerujte da imam velikog izbirljivca koji jede doslovno 5 jela. Bolesti kao što su malarija, duenge itd. nema. Pa sam eto i u tom polju mirnija. Zato su Maldivi moja idealna tropska destinacija za putovanja s djecom!

Imali smo mi razne planove, evo npr. sada nedavno smo trebali putovati u Singapur i na Filipine s Vitom dvogodišnjakom. Spletom raznih okolnosti, na to putovanje nismo mogli otići iako su karte već bile kupljene i smještaj rezerviran. Umjesto tog otišli smo opet…pogađate, na Maldive! Da mi je netko rekao da ću putovati dvije godine i to za redom na Maldive mislila bih lud čovjek. Ali eto, život je nepredvidljiv, a ponekad smo i mi nepredvidljivi i sami sebe iznenadimo. Vito je ove godine putovao na Maldive kao dvogodišnjak, moram priznati da je puno više uživao nego prošle godine i nadam da što će on više rasti to će i destinacije svakako postati zahtjevnije. A nadam se da će i moji strahovi postati manji.

Iako je putovanje u Singapur i Filipine izgledalo primamljivo i iako vjerujem da bi nam bilo divno i tamo, bilo bi i puno više stresa. A meni je sada trebao stres free odmor. Zašto mislim da bi bilo puno stresa? Istina je da si stres sami stvaramo i vjerujem da postoji bezbroj roditelja koji vodaju djecu po ovakvim destinacijama  (pod ovime mislim na malu djecu), ali ja jednostavno znam da bih bila pod stresom. Prije svega jer takve destinacije iziskuju mijenjanje lokacija više puta, prepakiravanje, nekoliko lokalnih avio kompanija i jednostavno ako vam te neke sitnice izgledaju stresno, bolje je preskočiti takve destinacije. I tako smo mi bili dva puta na Maldivima i ne mislim da nam je ovo zadnji put!

Na putovanju dijete uči i upija. Uči da smo svi isti bez obzira na boju kože i uči voljeti sve ljude! Zato ako još niste, ohrabrite se na put s djetetom, bilo gdje, ne moraju to biti Maldivi, Sejšeli…Jer putovati s djecom je zapravo prekrasno, divno je gledati svijet kroz njihove dječje oči!

Kao što sam rekla, ima nas različitih, netko se pita kako otputovati s malom bebom kod nas na more i je li to uopće izvedivo. A neki roditelji povedu tromjesečnu bebu na Maldive, i to je u redu. Sve ovisi o VAMA i vašoj spremnosti, meni je drago što sam probila led i vidjela da to nije ništa strašno. Strah si stvaramo sami! I zato će uvijek postojati ljudi koji će se diviti jedni drugima, onaj kojem je stres otići do mora s bebom pričat će baš o tebi koja si se usudila s malom bebom na neki hrvatski otok. Onaj koji je probio led i putovao avionom unutar Europe s malim djetetom divit će se tebi koja si „preživjela“ desetosatni let s bebom. Ja koja sam putovala na Maldive s dvogodišnjakom divim se tamo nekoj obitelji čiji dvogodišnjak spava u šatoru usred tanzanijske savane. Neki su spremni na velika putovanja, a neki nikada neće biti spremni niti za ona mala. I zato se ne treba opterećivati o kakvoj se vrsti putovanja radi, bitno je kako se vi osjećate i je li vam ugodno tamo gdje se nalazite. Nama je očito jako ugodno bilo na tim Maldivima. Ponovilo se!

Sada kada zastanem i prisjetim se gdje je sve Vito putovao u ove dvije godine nekako mi zatopli oko srca. Mislim da ga je upravo to izgradilo u malu osobu kakva je sada. A meni je savršen!

Već idući tjedan čeka nas avantura u Londonu, a na zimu, nadamo se i jednomjesečna avantura po Aziji. Ja sam spremna! Moram samo pitati Vita što on misli o tome?

Valentina Pečenec Marić
VALENTINA Mama predivnog dječaka Vite i supruga Vlade. Putovanja su njena strast i svaki slobodan trenutak pokušava iskoristiti putujući.