roditeljstvo kao trijumf

Kako odgojiti samouvjereno i samosvjesno dijete? Dijete koje neće robovati nametnutim standardima i koje će pokušati ostvariti svoj puni potencijal? I poslušati zov svoje duše. Djeca dolaze na ovaj svijet po iskustva, a naša je uloga da im pomognemo. Kako ne ukalupiti dijete u svijetu skrojenom po idealnim standardima i zlatnim mjerama prestiža? Ideali ljepote odavno su utvrđeni, načini ostvarivanja materijalnog obilja te društveno prihvatljivih manira i ponašanja. Po tim se utabanim stazama odgajaju naraštaji, uz horde navijača roditelja koji iza njih kliču ne bi li svom pulenu podigli još malo adrenalina za borbu u ringu u koji ga nemilosrdno guraju. Ovo ne zvuči baš najljepše, zar ne?

Roditelji žele sve najbolje svojoj djeci. Najbolje ocjene, sposobnost i inteligenciju ravne Tesli i Mozartu, najbolje društvo, sportske uspjehe poput Modrića, odjeću, uzorno i pristojno ponašanje, vrhunske poslove, zaposlenje u bankama i uprvama… pitaju li ikada djecu što oni zaista žele? Ili ih pitaju namećući im već u pitanju odgovor koji su oni sami unaprijed zamislili.

Potpuno je normalno svoju djecu gurati, pružati pomoć i davati im vjetar u leđa…stajati uz njih i kada su odlikaši i kada dobivaju dvojke. Kada su najbolji u svojoj generaciji ali i onda kada imaju ozbiljnih problema u školi ili u svom ponašanju…kada zapnu i padnu. Što ih prvo pitate kada dođu iz škole ili vrtića? Kako je bilo u školi? Ocjene, gradivo, zadaća…? Jesi li bio dobar? Jesi li slušao učiteljicu? Pitate li ih ikada kako su zapravo? Jesu li umorni, nenaspavani ili gladni? Koje emocije proživljavaju? Emocije su naš vodič…kroz njih čovjek komunicira sa svojom dušom…s onim tko on zaista jest kad prestane igrati sve naučene uloge. Kroz svoje emocije dijete može naučiti kako skrenuti fokus s negativnih misli na pozitivne, podići tako svoju vibraciju i riješiti brojne izazove koje će mu život donijeti. Odrastajući će uvijek lakše doći do rješenja nekog problema pozitivnim stavom, hrabrošću, ustrajnošću, zahvalnošću za sve ono što već ima, nego plačući nad svojom sudbinom i očekujući da će se sve riješiti čarobnim štapićem.

Fokusirajući se prvo na njih same, kao prave male osobe, dajete im značaj, dajete im ono za čime žude, svoju pažnju kroz vašu ulogu roditelja. Učite ih da su bitni oni sami, a ne njihovi uspjesi. Oni dolaze kad se dijete osjeća zadovoljno, kada je sretno u svome okruženju i svjesno da su roditelji uz njega u svim okolnostima i situacijama.

Moraju li djeca biti odlikaši radi vas ili radi njih samih? Ok, radi njih samih….doista? Pokušavate li kroz njih ostvariti svoje neuspjele ambicije? Zadovoljiti svoj ego stvarajući “wunderkinda” izazivajući pritom ovacije publike ostalih roditelja koji krišom prate uspjehe vašeg trkaćeg konja? Upravo su te dvije slike okvir za “roditeljstvo kao trijumf”, gdje su uspjesi djece orden kojim se hrani ego roditelja.

Djecu se odgaja da budu samostalna. Da uče, istražuju, propitkuju kako bi jednoga dana mogli raditi ono što zaista vole. Školovanje je samo jedna stepenica edukacije. Nije natjecanje sa susjedima, rodbinom ili prijateljima. Cijeli život čovjek čita, prikuplja znanja i informacije, a naša je zadaća da malenima pomognemo pronaći sferu njihovog interesa. Uspoređivanje s vršnjacima i konstantno zanovijetanje “koliko je iz matematike dobio Pero” i “Ivan je mlađi a šiša te u svemu” stvara pritisak koji dijete indirektno uči da njegova vlastita vrijednost zavisi od nečeg izvanjskog. Ogledalo uspjeha mu postaju već gotove šablone – pojedinci u društvu, grupe i društvene mreže, umjesto da pokuša sazrijevanjem shvatiti da je najveća vrijednost u njemu samome.

Njegove su sposobnosti, talenti, želje i snovi njegovo najveće bogatstvo. Uspješne figure trebaju biti poticaj i nadahnuće, nikako izvor frustracija. Učite ih da budu sretni osvještavajući ih što imaju mogućnost školovanja, druženja s prijateljima i priliku za ostvarenje mnogih snova i želja. Neka djeca nemaju niti će ikada imati priliku za život kakav oni sada imaju. Tako im pokazujete što je zahvalnost. A zahvalnost je put do mira.

Čovjek s unutarnjim mirom najbogatiji je čovjek.

Foto: Pexels

Katarina Perutina
KATARINA Mama troje malih avanturista, supruga kineziologa i trenera. Oni su njezin glavni pokretač i snaga. Velika zaljubljenica u fitness i sport. Djecu uči i odgaja da budu zdrava, sretna i samostalna. Vjeruje u pozitivan način razmišljanja i svako se jutro budi zahvalna za sve ono što ima…i što će tek doći.